Pravu božićnu idilu stvorili su u centru Pule i dali pulskom Adventu pravi zimski i blagdanski štih. Jer oni tkaju šalove, pletu kape i čarape i što sve ne. U svom svijetu udaljeni od vreve i stresa, Biserka i Sejad tkaju, dok Tanja plete. I tako od početka Adventa u Puli. Stvorili su meki topli kutak gdje su smjestili dva tkalačka stana, brdo starih predmeta iz bakine škrinje i izložili sve ono što njihove vrijedne ruke rade. I imate što vidjeti.
Ova kućna umjetnička i dizajnerska radinost ove godine plijeni pažnju prolaznika u popularnoj Prvomajskoj iliti Ulici Sergijevaca u Puli. Prava su atrakcija za sve one koji se dive i vole ručni rad i nešto originalno. Na licu mjesta mogu vidjeti kako se tka platno, koje su mustre, ali i što kasnije ovaj vrijedan trojac od tog platna može napraviti.
Sejad Aziraj i Tanja Zadražil doselili su se prije dva mjeseca u Pulu iz Zagreba jer su tražili novi dom, a Pula im se učinila najboljim izborom. Kažu kako se ondje osjećaju kao kod kuće, a njihov kreativni sin Filip ondje prima svu moguću pomoć u Down syndrom centru. I čim su se doselili, odmah su znali da žele pokazati što rade na ovogodišnjem Adventu i pozvali kreativnu Puležanku Biserku Vranić da im se pridruži budući da i ona tka i ima svoj atelje Biba ručno tkanje.
Naime, prije nekoliko godina pokrenuli su obiteljski obrt A design koji se bavi tkanjem u tkalačkom stanu i izradom unikatnih predmeta od haljina do kaputa, suknji, hlača, jakni, bluza, košulja, torbi. Njihov 27-godišnji Filip pak tka materijale kojima se izrađuju torbice poznate kao Filipice. Kako nam objašnjavaju Tanja i Sejad, sve je zapravo počelo od njega jer su htjeli da Filip nauči tkati.
- Intenzivno se bavim tkanjem već šest godina. To mi je i posao i hobi i strast u jednome. A tkanje je dugo prisutno kod mene. Jedna tetka je tkala, ali tek sad sam uspio realizirati tu svoju ideju da se bavim tkanjem zahvaljujući našem Filipu. Ideja je bila da nešto pokrenemo jer je on završavao svoje školovanje. Nešto što bi njemu bilo interesantno. Međutim, nekako sam mu to 'preoteo'. Filip radi jednostavnije stvari i jako voli raditi. Jako ima smisla za boje. I tako je krenula naša priča i više bez toga ne bih mogao - kaže nam samozatajni tkalac Sejad i napominje da tkanje nije samo tkanje.
- Na tom tkanju možemo slikati. Možemo svirati. To je i život i filozofija jer sebe u to utkamo. Imamo jednu osnovu koji svi u životu moramo imati te ju ovako uljepšavamo. Sve može izgledati kao muzika i slika, ovisno kako tko što doživljava. I što više unosimo u sve to, ljudi to prepoznaju. Mi nemamo veliku publiku, ali dovoljno je da nam ne daju mira da odustanemo - govori nam Sejad, koji je rodom iz Sarajeva. Smije se dok nam priča kako nikad nije mislio da će se doseliti u Pulu, iako je žarko želio u Puli služiti vojni rok.
- Ali na kraju sam završio u Prištini. I tako ništa od Pule. A jako sam to želio. No kasnije, kad sam čuo od drugih vojnika kako im je bilo u vojsci u Puli, drago mi je da sam bio u Prištini - smije se dalje. U Pulu je s partnericom prvi put došao prije nekoliko godina na Hand Made Fest i onda se javila želja za preseljenjem. Sviđa im se što Pula nije mali primorski gradić, ali i ovdašnji mentalitet. A pulski Advent im je veliko iznenađenje, u pozitivnom smislu.
- Kad smo pitali naše poznanike i prijatelje u Puli isplati li se izlagati na Adventu, svi su nam rekli da je u Puli u zimskim mjesecima mrtvo i da neće biti puno ljudi. A ono, dođemo i prvi put izlažemo, a ulice su od početka krcate ljudima - priča nam Tanja kakvo je njihovo prvo adventsko iskustvo. I ima pravo. Advent ovaj put nije samo iznenadio njih koji prvi put izlažu, nego sve, jer u Puli dosad u mjesec dana Adventa nikad nije bilo tako živo i puno ljudi. Ljudi su se jednostavno vratili u centar grada. To Biserku, Tanju i Sejada jako veseli jer stalno netko ulazi u njihovu romantičnu radnju i pita ih što rade i čime se bave.
- A za Advent smo najprije tražili kućicu, ali su nam predložili ovaj prostor koji smo onda dotjerali da postane prava božićna bajka. Kako Biserku znamo od prijašnjih sajmova gdje smo se sreli i upoznali, pozvali smo je da nam se pridruži - kaže Tanja dok polako plete. Biserka dodaje kako se rado priključila prijateljima jer je zajedno ljepše raditi.
- Ja se bavim tkanjem gotovo čitav život, a otkad sam u mirovini, to me skroz zaokupilo. Imam svoj atelje u kojemu se može vidjeti sve što radim. Volim aplicirati razne stvari u svoje tkanje, od klasa žita, do školjaka, kore drveta, dijelova filcane vune, putpurija. Radim razne dekorativne tkanine za dom od nadstolnjaka do zavjesa i paravana, ali i raznobojne šalove u različitim dimenzijama.
Koristim kombinaciju prirodnih i sintetskih materijala, a i puno materijala recikliram. To me jako opušta. Inače, tkati sam počela još kao studentica, a prvi tkalački stan kupio mi je dragi jer sam bila fascinirana tkanjem. Otkad sam u mirovini, ne mirujem, nego radim više nego prije, ali to je moja stara ljubav kojoj sam se vratila intenzivno. Imam još jedan tkalački stan i održavam tečajeve tkanja - otkriva nam Biserka koja ima i u obližnjem selu Kranjčići predivnu kamenu kuću za odmor koju je ukrasila svojim unikatima i dala svemu jednu novu dimenziju.
Tanja i Sejad kažu da su u potrazi za prostorom u gradu gdje bi mogli svoje radove pokazivati tokom cijele godine.
- Ovaj koji smo dobili na korištenje za Advent je odličan, ali ljeti ne bismo htjeli biti u turističkoj vrevi. Mi imamo nešto drugačiju filozofiju rada - zaključuje Tanja.
