PIŠE SLAVENKA DRAKULIĆ

Ležala sam u jednoj hrvatskoj bolnici, a učinilo mi se da se nalazim u skupoj, privatnoj američkoj klinici. Osim jednog detalja

‘Na zidu vješalica s cijelim paketom klozet papira, toliko ga u bolnici nisam vidjela desetljećima. U kutiji za papirnate ubruse - papirni ubrusi!‘

KBC Rijeka, ilustracija

 Matija Djanjesic/Cropix/Cropix
‘Na zidu vješalica s cijelim paketom klozet papira, toliko ga u bolnici nisam vidjela desetljećima. U kutiji za papirnate ubruse - papirni ubrusi!‘

Dogodilo se tako, da sam ovo ljeto provela po zagrebačkim bolnicama. Bilo kao posjetiteljica, bilo kao pacijentica. I moram reći da su me ovi boravci ugodno iznenadili. Svatko tko je u bilo kom svojstvu, makar na kratko boravio u nekoj našoj bolnici, zna o čemu govorim. Osim one u Dubravi, zagrebačke su bolnice sagrađene negdje u 19. st. i, uz dogradnje i popravke, ostale kakve su i bile, bivajući s vremenom sve derutnije. Pogađate, novca nije bilo ni za bitne popravke, a kamoli za izgradnju nove, na što nas tužno već četiri desetljeća podsjeća ogroman betonski kostur na rubu grada.

Odavno smo, bez obzira na političke režime, u bolnicu nosili neke osnovne stvari: klozet-papir, paketiće mljevene kave za sestre i viski za doktore - uz barem jedan kuhani obrok koji bi nam dono...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. studeni 2025 10:50