Prije nekoliko dana splitska je policija privela pritvorskom nadzorniku i pred Općinsko državno odvjetništvo i istražnog suca, 64-godišnjaka sa širega kaštelanskog područja kojeg su osumnjičili za spolno zlostavljanje četverogodišnjeg unuka. Djeda se sumnjiči da je dječaka, čiji su roditelji rastavljeni, dirao za neprimjerena mjesta dok ga je čuvao te pri presvlačenju u kupaonici. Sve je to policiji prijavila djetetova majka, piše Slobodna Dalmacija .
Sličan slučaj zabilježen je u Zagrebu. Tada je punica prijavila 44-godišnjeg zeta da je petogodišnju kćer dirao po intimnim dijelovima tijela za vrijeme kupanja i prilikom brisanja ručnikom. Prijavljeni otac završio je u istražnom zatvoru, a pri ispitivanju je izrazio sumnju da mu sve namješta punica. Slične odnose imaju i 64-godišnjak i bivša nevjesta iz prvog slučaja.
No, za razliku od zagrebačkog slučaja, Kaštelanin nije zatvoren, nego su mu određene mjere zabrane kontakta i približavanja djetetu. Bez obzira na to kakav bio pravosudni ishod dvaju slučajeva, ne možemo ne primijetiti da ih povezuje očita netrpeljivost između pojedinih članova obitelji.
Škakljive situacije
– To su škakljive situacije i policija uvijek mora reagirati kad dobije takvu informaciju. Ali ja se uvijek zapitam što proživljavaju čovjek ili žena kojima se takvo što dogodi, a koji ni krivi ni dužni završe u zatvoru i poslije se moraju “prati” i pred zakonom i pred okolinom. Evo, ja sam u sretnom braku, imam troje male djece i sve je super. Ali, ne daj Bože da se za koju godinu dogodi nešto ružno i da se žena i ja rastavimo u lošim odnosima. I onda iz osvete prijavimo ona mene ili ja nju da je onaj drugi dirao naše dijete po piši ili guzi. I što onda, policija postupa jer u početku ne znaju je li to istina ili nije, privede te, završiš u istražnom zatvoru i hajde ti onda objašnjavaj što je na stvari – kaže nam bivši policijski djelatnik koji je niz godina radio na ovakvim slučajevima.
Odgovore na pitanja koliko u ovakvim situacijama ima manipulacija djecom zbog osvete ili mržnje prema partneru ili nekom drugom članu obitelji pokušali smo dobiti od Gordane Buljan Flander, ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, koja se u svojem dugogodišnjem radu često susretala s takvim situacijama.
– Ne ulazeći u konkretne slučajeve, klinička praksa i istraživanja u svijetu pokazuju da se u okviru postupka razvoda pojavljuju lažne prijave za zlostavljanje djece od roditelja i članova obitelji. Razvod više nije društveno neprihvatljiv, mijenja se stav društva, no to nije umanjilo sukobe i frustracije partnera. Ljutnja, želja za osvetom, povrijeđenost partnera dovode do neutemeljenih i lažnih prijava za seksualno zlostavljanje djece. To je vrlo moćno oružje i prisiljava institucije da vrlo brzo reagiraju. Stručnjaci za seksualno zlostavljanje preporučit će da djeca ne budu s roditeljem kojeg se optužuje ili da mu se ograniče kontakti i ti kontakti stave pod nadzor.
Sindrom SAID
- Naravno, i stručnjaci mogu biti izmanipulirani, no važno je razlikovati namjerno lažne od neutemeljenih prijava. Namjerno lažne su manipulacije sustavom radi osvete bivšem partneru, a neutemeljene dolaze iz dobronamjernosti zbog zabrinjavajućeg ponašanja djeteta ili zbog zabrinjavajućih djetetovih iskaza – objašnjava nam i kaže kako se 1987. iskristalizirao “sindrom SAID” – sexual allegations in divorce, odnosno kad jedan roditelj u razvodu lažno optuži drugoga za seksualno zlostavljanje djeteta.
– Optužbe češće potječu od roditelja s kojim dijete živi, on ga vodi većem broju stručnjaka dok mu netko ne potvrdi optužbe. Karakteristika je sindroma da roditelj inzistira na nastavku istrage bez obzira na posljedice za dijete. Tijekom forenzičnog intervjua djeca daju dobro uvježbane “papagajske” odgovore, iznose i ponavljaju fraze kao i roditelj koji optužuje.
Iskazuju snažan protest protiv drugog roditelja, u cijelosti ga se odriču uz pretjeranu mržnju i jasno iskazivanje da ga nikad više ne žele vidjeti, te iskazuju zabrinutost za alimentaciju i imovinu. U takvim situacijama djeca ne mogu dati detalje seksualnog zlostavljanja, emocionalno ne prate ono što govore, za razliku od istinitih optužbi, kad dijete daje puno detalja, teško se otvara i svaki put može nešto više reći o događaju. Takvo dijete iskazuje strah, krivnju, sram..., piše Slobodna Dalmacija .
Imala sam slučaj 7-godišnje djevojčice čiji su se roditelji razveli kad je njoj bilo šest, a otac je godinu i pol nakon razvoda našao partnericu. Majka je zabranila kontakte i optužila ga za seksualno zlostavljanje, no naša je obrada pokazala da je ona manipulirala djetetom. No, imali smo i situaciju da je otac lažno optužio majčina novog partnera da je seksualno zlostavljao njegovo dijete. U svemu ovome je važno da se sudski proces provede žurno, da se djeca što manje izlažu pritiscima te da ih se sasluša samo jedan put, a ne da im se iskaz kontaminira višestrukim ispitivanjima. Puno je više nedokazanih slučajeva seksualnog zlostavljanja kad je u pitanju razvod braka nego kod djece čiji se roditelji ne razvode – napominje iskusna stručnjakinja.
ST policija: Radimo do kraja iako odmah znamo da je prijava lažna
Vjera Malbaša, načelnica Odjela maloljetničke delinkvencije PU splitsko-dalmatinske, rekla nam je da policija ozbiljno pristupa svakoj prijavi za seksualno zlostavljanje djeteta, no da se može dogoditi i da neka bude lažna.
– Mi svaku prijavu moramo detaljno provjeriti i to i činimo. Nekad nam se učini da bi prijava mogla biti lažna, no postupak mora ići dalje i slučaj je otvoren dok o njemu, na temelju vještava ekspertnih timova, ne odluči DORH. Sve više nam se događa da roditelji, ako imaju sumnju da im je dijete zlostavljano, sami idu kod stručnjaka i kad dobiju pozitivan nalaz, dolaze nama prijaviti zlostavljanje. Nažalost, roditelji, članovi obitelji, koji možda i imaju namjeru lažno prijaviti nekoga moraju biti svjesni koliku štetu time nanose djetetu. Ali, po mom iskustvu, broj takvih prijava je zanemariv. No, isto se tako velika šteta nanosi djetetu ako mu se ne vjeruje kad ono kaže da je zlostavljano. Svaku sumnju u zlostavljanje djeteta treba obvezno, ponavljam, obvezno prijaviti pa će institucije utvrditi je li to osnovano ili nije – rekla nam je Malbaša.
Zanemarivanje među najtežim optužbama
U publikaciji "Djeca i konfliktni razvoj", koju je 2010. godine objavio Ured pravobraniteljice za djecu, navodi se, primjerice, da "kao jedan od najdrastičnijih oblika manipulacije djecom bilježimo neutemeljene prijave zanemarivanja i zlostavljanja djeteta koje su usmjerene protiv drugog roditelja". Neki od motiva za ocrnjivanje drugog roditelja su, među ostalim, želja za osvetom bivšem partneru, novi brak jednog ili obaju bivših partnera, te nevoljkost da se prihvati kraj bračnog odnosa.