PIŠE TOMISLAV JURANOVIĆ

Liga nacija šaputala je problem, kvalifikacije ga izvikuju: Zlatko, vrijeme je za promjene

Pobjeda Slovenije nad Hrvatskom, jučer, ma bilo kada, ekvivalent je pobjede Janice ili Ivice Kostelić nad slovenskim skijašima
Zlatko Dalić
 Damir Krajac/Cropix

Svih ovih godina, slušali smo da smo zemlja skijaša. A sada smo pokazali da smo ponosna nogometna zemlja...

To su bile riječi Petra Stojanovića, nakon utakmice u kojoj je Slovenija prvi puta nakon 30 godina neovisnosti, nakon deset međusobnih utakmica, svladala Hrvatsku.

- Hvala vam, najljepša. Hvala - odgovorio je i Zlatko Zahovič na naše čestitke, velikan koji je u svojoj igračkoj karijeri bilježio i veće pobjede od ove.

Ali, očito, ova mu je bila jedna od najvećih. Logično, Slovenija je, s razlogom, slavila. Prvu od deset međusobnih deset. Povijesna se nadmoć slamala, baš kao i naš napad, razbijen iznova, kao val na Kekovu hrid. A ushit je, s minutama, postajao sve jači. Pobjeda Slovenije nad Hrvatskom, jučer, ma bilo kada, ekvivalent je pobjede Janice ili Ivice Kostelić nad slovenskim skijašima. Kojih, nota bene, u to njihovo vrijeme uopće bilo nije... Kao ni viceprvaka sinoć.

Nakon srijede, govore mi Slovenci, put prema Mundialu čini se dostižan. S Kekom i očekivan. Igraju naoko dekadentno, tvrdo, pragmatično, s 11 igrača u svojoj polovici, ali igraju za svoj cilj. I to je to.

- Moraš znati što imaš, koja je tvoja snaga. kada smo poletjeli i pomislili da smo bolji od toga, dobili smo po lampi. E, sada se vraćamo osnovama. A Kek zna što je to. Kek je master toga - dodat će Zahovič u noći sa srijede na četvrtak, koja je Slovencima vadila slatke borovničeke iz ladica.

Nama je ostao - gorki pelin...

Izuzev prvih 15 minuta, Dalićeva je Hrvatska ostala plaha, nakon početne inicijative i gola bez municije, bez želje, bez ideje. Bez ičega.

Odigrali smo 15 minuta i onda stali. Matjaž Kek nas je sačekao, dočekao, opalio čvrgu, koja nas je ošamutila i onda dovitljivo vodio svoje momke da igraju njegovu igru. Jedan pravi udarac, jedan gol, jedna obrana, jedna pobjeda koja definira naciju.

Mi na to nismo imali odgovor. Bez Petkovića, napad nam je bio tup. Bez ideje, bez vizije, bez odgovora, ostali smo bez akcije, bez konkretnosti. Bez upliva s klupe, konačno, ostali smo na nuli. Nakon Slovenije smo na nuli. Nije drama, no, ako želimo nešto mijenjati, moramo mijenjati sebe. Odmah.

Jer, isto će se postaviti i Cipar i Malta.

Tvrdo i beskompromisno.

Liga nacija šaputala je problem. Kvalifikacije ga izvikuju. Istina, bili smo bez Rebića i Petkovića, ni Perišić trenutno ne djeluje u formi, nisu ni linije i akcije djelovale uigrano.

Ako i dalje budemo bez ideje, mučit ćemo se. I ostajati bez važnih bodova. U globalu, trenutačno nismo dobri: fali nam kreacije, imaginacije. Fali nam igra koju smo izgubili putem. Fali nam (lakih) pobjeda.

Jači smo, bez dvojbe, no vrijeme je za - igru. U suprotnom, čeka nas borba. Ligu nacija opravdali smo isprobavanjem. Kvalifikacije za SP to nisu. Greške se skupo plaćaju dobra je vijest da ima još vremena za promjene. Zlatko, dobronamjerno, vrijeme za to je - odmah.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. veljača 2024 11:11