Barem tri-četiri puta godišnje uređaj važan za rad odjela protetike bio je u kvaru. Pokušali smo s novim uređajem, ali priča ista. Čim prođe jamstveni rok, ponovno kvarovi. Majku mu, mučilo me duže vrijeme zašto se to događa. Onda sam skužio. Nakon svakog kvara mijenja se isti dio uređaja. Dolazili su ‘oni iz servisa‘, dočekao bi ih tehničar zadužen za održavanje, nakon nekog vremena stigao bi račun (ne mali)... Naime, taj je zaposlenik, konačno se pokazalo, imao dil koliko se puta godišnje uređaj treba pokvariti da bi dobio svoj dio kolača od servisera. Kako bilo, lova je kapala je redovito. Tehničar je na nju računao u svom godišnjem budžetu"!
Ovu priču jednog uvaženog, sada već pokojnog, stomatologa dugo pamtim. Dogodila se u bivšoj državi, u vrijeme kad su uređaji u zdravstvu bili rijetkost pa su teško mogli biti izvor korupcije današnjih razmjera tako da se sve uglavnom svodilo samo na servisiranje "po potrebi". Više je cvjetala ona "kupi krevet na mom odjelu" u kojoj su glavni izvor prihoda "sa strane" bili pacijenti s novčanicama, uglavnom maraka.
Praksa ispod radara
No, vremena su se promijenila. Uređaji, softveri, filteri, potrošni materijal za jednokratnu uporabu, lijekovi milijunskih vrijednosti... donose i milijune u džepove onih kojima je Hipokrat tamo neki čiča koji je davno bulaznio o etici u medicini. Stigla su vremena u kojima je za dio liječnika biznis postao primarni posao, a pacijenti roba! Ili se zarađuje na preplaćenom, od uređaja do građevinskih i inih radova, ili na "bildanju" broja pacijenata privatnicima kojima se onda iz javne blagajne iskeširaju milijuni. Pokazalo se čak da se i operacijske dvorane u javnim bolnicama, besramno, koriste za privatni biznis.
Čudi li onda da USKOK svako malo "otkrije korupciju u zdravstvu"? Mora se priznati da to javnost više ne uzbuđuje previše jer, po svemu sudeći, da "bormašina" može do središta sustava zdravstvene korupcije, ne bi bilo dovoljno lisica za sve s ljepljivim prstima. I ovaj najnoviji slučaj s Rebra, odnosno suspektna kupnja filtera za vodu, samo potvrđuje modus operandi pljačke hrvatskog zdravstva, koje ni tzv. javne nabave nisu spasile od otimačine. Ne može se reći niti da se pljačku pokušava prikriti i sve prikazati inteligentno da prevara ne vrišti.
PROČITAJTE VIŠE >> ‘Evo kako funkcioniraju naše bolnice: Dođe u 9 sati, ode u 12, šef ga štiti i pošalje u svoju privatnu kliniku. Uvijek isti ljudi izgaraju...‘
Naprosto, ponudiš navodno jeftinije, a potom "cijene rastu" tijekom ugovorenog roka. U ovom slučaju, prema navodima Uskoka, potpisani ugovor za kupnju filtera iznosio je 350.000 eura, a onda je "tijekom vremena" narastao na 590.000!? I ne samo to. Procjena toga posla bila je upravo 350.000 eura s PDV-om, a sretni dobitnik, čini se, znao je to unaprijed. Ni više, ni manje nego s ciljanim iznosom tvrtka AirMed Solutions pobijedila je na natječaju. U hodu su stigli i do svog cilja - gotovo dvostruko više eura.
I da, to je nerijetka praksa koja prolazi ispod radara jer se time gotovo nitko ozbiljno ne bavi. Jedan od rijetkih poznatih primjera je onaj Ministarstva financija o provedenoj "unutarnjoj kontroli i nadzoru" prije četiri godine u jednoj od najvećih hrvatskih bolnica. Pokazalo se da se ugovoreni posao od tri milijuna kuna pretvorio u 220 posto veći iznos bez suvislog obrazloženja i dokaza da je to bilo neizbježno. Slijedila je u tom izvješću hrpa dodatnih nepravilnosti u brojnim fakturama, isplatama većem broju tvrtki...
Što se dogodilo? Pa ništa, otišlo u zaborav za sva vremena! I papir na kojem je to sve pisalo požutio je kao da je barem iz prošlog stoljeća. U konačnici blažene zastare jer od lopova u Hrvatskoj čine uglednike koji već na sam spomen da su dugoprstići posežu za odvjetnicima, tužbama ne bi li smanjili "duševnu bol".
Namještanje natječaja
Naprosto, natječaji se nerijetko besramno namještaju pa se uređaji "naručuju" po točno određenim specifikacijama, bolnički kreveti trebaju imati u milimetar određenu dužinu, sve uz dodatke koji se mogu dobiti samo od jedne tvrtke. Dakako, onda se i cijena ne može pobijati, točnije nema se s kim i čim usporediti. Potvrđuje to i Nikica Gabrić, privatnik bez ugovora s HZZO-om i bez zaposlenih iz javnog sustava. Tvrdi da je svaki uređaj koji kupuje za svoje klinike u startu jeftiniji za barem tridesetak posto od istih koje nabavljaju javne zdravstvene ustanove.
No, koga briga jer Uskok gotovo samo slučajno, tu i tamo, zavrne špinu "biznisa" ili netko "upadne u neko drugo praćenje" odnosno zainteresira se EPPO pa pukne vijest uz obavezni komentar sudionika - "nisam kriv, dokazat ću to institucijama"! No, onda nerijetko sve završi u bespućima hrvatskog sudstva. Iluzija bi bila očekivati da će korupcija u zdravstvu šaptom pasti, ali svi mogući mehanizmi kontrole koje pruža suvremena informatika, kad bi se koristili, sigurno bi priču sveli na izuzetke. Umjesto transparentnosti sustava, iz dana u dan svjedočimo vladavini "ćopizma" tamo gdje ga uopće ne bi smjelo biti - u zdravlju.
Komentari
0