Prošlo je već mjesec i pol otkad je parlamentarna većina Kukuriku koalicije za novog hrvatskog ministra financija imenovala Borisa Lalovca, dotadašnjeg zamjenika Slavka Linića. Preuzeo je težak zadatak i nakon nekoliko javnih nastupa nestao s medijskog radara.
Nije mu lako
- Lalovcu je teško. Radi 24 sata dnevno, sve radi sam jer nikako ne može privući ljude koji mu trebaju u Ministarstvo financija, jednostavno se nitko ne želi prihvatiti tog posla - obrazložio nam je jedan član Milanovićeve Vlade muke ministra financija. SDP-ovi kuloari prenose i da se u potragu za zamjenikom ministra financija uključio i sam premijer Milanović. Lalovac je pak, kad je prihvatio naslijediti Linića, bio zadovoljan jer je dobio odriješene ruke da sam bira ljude s kojima će raditi.
Ipak, odlaskom Linića Lalovac je doista ostao osamljeni vladar odaja u kojima se kroji sudbina državnih financija.
Prvo je nakon smjene Branka Šegona, Linićeva kadra i prijatelja, ostao prazan ured preko puta Lalovčeva.
Potom se Lalovac postavši ministrom iselio iz ureda zamjenika u kabinet ministra. U centralnoj prostoriji između praznih ureda u kojima su radili Šegon i Lalovac ostale su tajnice koje još čekaju da im ministar useli svog zamjenika i pomoćnika.
I u tome je Lalovčev najveći problem. Među brojnim zadacima koje si je postavio prvi je bio - dovesti zamjenika i pomoćnika u Ministarstvo, i to ljude koji su svoju sposobnost u bavljenju tokovima novca dokazali na tržištu i koji će se baviti isključivo državnim financijama, a nikako političkim intrigama.
Donošenje odluka
Tako postavljen zadatak Lalovca je doveo do toga da nema ni zamjenika, ni pomoćnika. Do isteka mandata u izazovnoj gospodarskoj situaciji nitko od ljudi kakve bi htio ne želi na sebe preuzeti odgovornost za rješenja i donošenje odluka.