Prije dvije godine na licima Petrinjaca gledali smo strah, godinu poslije tugu, a danas, na obljetnicu - gorčinu. Njih oko 200 skupilo se u gradskom parku, prosvjednim šetnjama do Mosta volontera i natrag, pa onda skupom kod župne crkve u 12.19 sati gdje su zapjevali "Lupi petama" i transparentima okrenutim prema Zagrebu poslali sljedeće poruke "zahvala": "Hvala za sigurnost kretanja gradom, hvala što ste za dvije godine izgradili šest kuća, hvala što ste izgradili niti jednu zgradu javne i društvene namjene, hvala što nam se u kontejnerima rađaju djeca i umiru ljudi, hvala što su nam stariji sugrađani ‘rasuti‘ van Petrinje, hvala što nam dozvoljavate da plaćamo poreze, a za sve drugo nas ignorirate".
Nitko od predstavnika vlasti ni gradske, ni županijske ni državne nije bio s njima. Šteta, zaslužili su da imaju barem nekoga od njih da mu mogu sasuti u lice što misle o obnovi Petrinje, Banije, Siska i okolnih sela. Tako je, eto izgledala stvarna druga obljetnica potresa koji je pogodio ovaj tužni kraj. Formalno je prosvjed organizirala građanska inicijativa Petrinjsko proljeće, međutim podršku su im transparentima došli izraziti brojni građani koji su došli pokazati da "nisu nevidljivi, da Petrinja nije grad duhova i da, usprkos svemu, nisu odustali, jer se moraju boriti za sebe, svoju djecu, starije i za grad".
- Živim u Strašniku, nakon prvog pregleda moja je kuća dobila crvenu naljepnicu, predam sve papire za rušenje, onda su je nakon pet mjeseci zamijenili žutom naljepnicom, predam opet sve papire za obnovu za objekt sa žutom naljepnicom, a poslije toga obave novi pregled i na kraju mi daju zelenu naljepnicu. Više ni od koga ni traga ni glasa. Ja više nemam pravo ni na što. Ispada da je potres zapravo popravio, centrirao moju kuću. Zato sam ovdje, jer sam ogorčena - kaže nam gospođa iz kolone Magdalene Pejaković.
Kraj nje je Danijela Starešinović (23). Ona u Vukovaru studira fizioterapiju. Kaže da je muči što Petrinja umire.
- Ovdje uskoro neće više biti mladih, a onda više neće biti ni mene, neće biti ni grada. Muči me to čekanje, ne pokreće se ništa. U Petrinju zbog studija dolazim vikendom, planovi su mi vezani uz Petrinju, ali sve manje - kaže Danijela.
Umirovljenica Nadia Sijamhodžić, bivša radnica Gavrilovića, na svoj je transparent stavila fotografiju premijera Andreja Plenkovića i kaže nam da je došla prosvjedovati protiv njegove pravde.
- Vidite kako cvjeta ova naša obnovljena Petrinja, med i mlijeko teče. Živim u kući sa žutom naljepnicom sama i na svoju odgovornost. Jedino tko me je obišao su volonteri i Crveni križ, nitko drugi ne zna da živim. I nisam jedina takva, 90 posto nas je takvih. A Medveda, njega mi ne spominjite. Da je Plenković za nešto, odavno bi ga smijenio, ali nije, njega ne zanimamo mi, njega zanima fotelja u Briselu. Boji se Savske i plinskih boca, svi znamo što to znači. Gradonačelnica im dovodi svoje podobnike, a ne narod, a evo što narod misli o svemu - kaže gospođa Nadia.
Umirovljeni časnik HV-a Jasenko Krovinović, gradski vijećnik, poznati kao otac nogometaša Filipa Krovinovića, koji slovi za lidera oporbe u petrinjskom Vijeću, kaže da je na prosvjed stigao zato što su ti ljudi oko njega jedini pokazali da im je stalo.
- Borio sam se za Petrinju devedesetih, borim se i danas, Petrinjci zaslužuju bolji odnos nadležnih upravnih tijela pri rješavanju problema. Zapinje na svim razinama, od razine gradonačelnice do razine države. Teško je vjerovati da se obnova može provoditi ako se glavni administratori nalaze u Zagrebu i po domjencima. Dođi ovdje, živi i radi i shvatit ćeš probleme ovih ljudi - kaže vijećnik Krovinović.
Drinka Mažić iz inicijative Petrinjsko proljeće spontano se obratila svojim sugrađanima. Rekla im je da inicijativa nema ničiju političku pozadinu te da im se pridruže, jer im treba ljudi kojima je stalo do Petrinje.
- Mi ništa ne prosimo, ono što mi tražimo, mi to plaćamo. Mi plaćamo poreze koji su sramotno ogromni, naknade i doprinose. Plaćamo li mi to za ovo što sada imamo? Ne, ne plaćamo. Plaćamo da naša djeca mogu normalno živjeti, da mladi mogu izaći u grad i zaljubiti se, da mi ljudi srednjih godina možemo uživati u onome što smo do sada raditi. Gdje su nam starci? U šašu, u Topuskom, nama ljudi umiru van Petrinje i po kontejnerima. Ljudi, dosta je! - rekla je Drinka Mažić.
Aktivistica iz Petrinjskog proljeća Ivana Palaić kaže da Petrinja nije veseo grad kakav je nekada bio jer ljude žive u ruševinama i kreću se među njima.
- Želimo bolji život, da novac koji se uzima od naših plaća bude utrošen za to da se nama osigura normalan život. Ljuti, smo tužni, razočarani. Centar grada je isti kao i nakon potresa, nisu uspjeli sagraditi ni deset novih kuća. Mi smo nesretni - rekla je Ivana.
Na novinarsko pitanje jesu li političari te premijer Plenković, koji je lani dobio grudu snijega, trebali biti u Petrinji, rekla je: "Dok god ne obnove Petrinju, političarima u Petrinji nije mjesto".
Ipak, našla su se tamo dvojica danas, Mostovi Nikola Grmoja i Marin Miletić. Pred novinare je stao Grmoja, rekao je da ne želi komentirati obnovu ni oporbene inicijative, već su "došli slušati Petrinjce i ljude s Banovine koji treću zimu provode u kontejnerima".
- Žao mi je što ovdje nije više saborskih zastupnika, što tu nisu predstavnici Vlade da čuju s čime se ljudi ovdje suočavaju. Zašto premijer i nitko iz Vlade nisu tu, ne znam, trebate to pitati njih, mislim da je to sramotno. Da se ne pojave na paljenju svijeća za dvoje poginulih u potresu je sramota, možda i veća od toga da u ove dvije godine nemamo obnovu - kazao je Nikola Grmoja.
