Bager ruši borove, pikamer drobi kamen, cvrčcima pucaju bubnjići, umiru ‘kričččeći‘, more miruje, sluša i ne veli ništa, ponajmanje dobro jutro, a priča mijenja smjerove poput požara koji se oteo kontroli.
Uvala se zove Česminova. Nalazi se pored Pučišća, koju milju prema zapadu, i bila je lijepa, netaknuta, pjesnici bi rekli djevičanska, i još bi dodali da se po cijele dane naga i nestvarna prala u slanoj vodi. S kopna je hiljadama godina nije bilo, nije se vidjela, niti je postojala, a s mora su joj samo njeni najbliži dolazili. Nisu smetali.
A sada bager ruši borove, pikamer drobi kamen. A od muke pucaju samo oni koji nemaju pojma. Da je sve po zakonu i po planovima, urbanističkim, prostornim, općinskim, županijskim, državnim, svjetskim, i da...