- Dijete je izvan sebe. Budi se noću u znoju, sanja da je policija došla po njega. Ne želi se ni minutu odvojiti od mene. Najavilo je da će pobjeći, da će nestati. Ako se to dogodi, tko će snositi odgovornost? Ako se razboli, ako dobije živčani slom, ako digne ruku na sebe? Tko će biti odgovoran ako se mojem djetetu nešto dogodi? - pita se otac 11-godišnjeg djeteta. Njegovo dijete prvo je dijete u Hrvatskoj za koje je sud donio odluku da od jeseni treba nastaviti život u domu ili udomiteljskoj obitelji jer se njegovi rastavljeni roditelji ne mogu dogovoriti o tome s kim bi dijete trebalo nastaviti živjeti.
Dijete ne shvaća
- Iako su vještačenja pokazala da se radi o natprosječno inteligentnom djetetu, ono to ne može shvatiti. Odluku suda dobili smo točno na djetetov rođendan, ovog proljeća. Uznemireno je preko svake mjere, a ja ne znam što bih mu rekao - kaže otac.
Djetetovi roditelji nisu socijalno ugrožena obitelj - oba su roditelja zaposlena, majka ima prosječnu hrvatsku plaću, otac je privatni poduzetnik. Nisu ni obitelj ovisnika ni obitelj koja kontinuirano fizički zlostavlja ili zanemaruje djecu: radi se o dvoje ljudi koji su, prema ocjeni stručnih službi, nakon razvoda i dalje toliko usmjereni jedno na drugo i međusobnu osvetu da se prepucavaju preko djeteta i da nisu mogli postići ni minimalai roditeljski dogovor o skrbi za dijete. Takvo njihovo ponašanje sud je ocijenio kao oblik zanemarivanja i emocionalnog zlostavljanja djeteta te je roditeljima na godinu dana zabranio život s djetetom i naložio smještaj u dom ili udomiteljsku obitelj.
- Tata, tri godine idem tim ljudima i govorim da želim živjeti s tobom, a oni me šalju u dom. Nitko me ne sluša, ja im nisam bitan. Neću ići, iskočit ću iz auta ako me pokušaš odvesti - priča otac. A to nisu, kaže, prazne prijetnje: jednom je iskočio iz auta kad ga je otac vozio majci, s kojom je dijete, prema sudskoj odluci, trebalo živjeti nakon razvoda.
Međutim, struka je zaključila da se ovdje ne radi o stvarnoj djetetovoj volji, već da ga je otac programirao da mrzi majku do te mjere da dijete izražava takvu volju.
Otac i stariji brat
Djetetovi roditelji razveli su se 2009. godine, kad je imalo šest godina. Sud je odlučio da će njegov sedam godina stariji brat nastaviti živjeti s ocem, a mlađe dijete s majkom. Otac je, kaže, redovito viđao mlađe dijete i sve je bilo u redu do 2012. godine. Tada je dijete počelo izražavati želju da živi s ocem i starijim bratom. Nakon što je s ocem 2012. godine proveo planirane ljetne praznike, kaže otac, nije se želio vratiti majci. Kako tvrdi otac, dijete je željelo biti s bratom, ponavljalo je da ga majka kažnjava i tuče, da kod oca ima bolje materijalne i druge uvjete. Isti se scenarij ponovio 2013. godine. - U više sam navrata zvao policiju i centar i rekao im: želim vratiti dijete majci, ali ne znam kako!’ Do danas su provedene tri neuspješne ovrhe - dijete nisu uspjeli vratiti ni centar ni policija. Budući da je prijavljeno kod majke, dijete - koje i dalje živi kod oca - cijelu prošlu školsku godinu nije pohađalo školu! Naime, trebao je upisati školu u mjestu stanovanja, kod majke, a ne kod oca, kod kojeg je doista bio.
Nije išao u školu
Otac je od suda zatražio dozvolu da ga upiše u školu u svojem gradu, međutim sud je odbio njegov zahtjev. - Zamislite, i dijete godinu dana nije išlo u školu. Sve što mi se događa je na rubu pameti - kaže pak očajna majka. Tvrdi da je sve što se s njezinim djetetom događa - isključivo na štetu djeteta - očev igrokaz kojim pokušava na neki neshvatljiv način pobijediti bivšu ženu.