Majka njegovateljica Marica Mikulić nije znala bi li plakala ili se smijala kad je prošli tjedan primila dopis svog matičnog centra za socijalnu skrb u Slavonskom Brodu u kojem njezina supruga (jer je nositelj kućanstva) obavještavaju da se Marici odobrava jednokratna naknada od 3500 kuna kako bi platila pomoć za skrb nad sinom Antom (5), dječakom s najvećim stupnjem invaliditeta, dok je ona na bolovanju.
Dopis joj je stigao desetak dana nakon što je već zatvorila bolovanje. Kad je na početku bolovanja donijela centru doznake i tražila pomoć, prije svega financijsku kojom bi podmirila plaću osobe koju je našla kako bi joj pomogla u brizi o djetetu, samo su sućutno slijegali ramenima i poslali je kući da se bolesna nastavi brinuti o djetetu. Rješenje su našli tek nakon njezina medijskog istupa. Mogu li roditelji išta ostvariti zato što je to njihovo zakonsko pravo, bez prosvjeda, medija i akcija?
Stvar je u komunikaciji...
- Evo, preporučenom poštom primila sam obavijest da mi je odobreno pravo na novčanu pomoć. Nisu tražili ni broj računa, ni potvrde, ni bilo kakve papire, kakvih inače barem desetak trebam donijeti za bilo koju sitnicu. Datum na dopisu je 27. rujna, prvi dan kad sam otvorila bolovanje, iako mi je stigao tek 11. listopada. Kažu da je stvar u Hrvatskoj pošti i komunikaciji, a ne u sustavu. Ja sam im zahvalila na trudu i pruženoj podršci - smije se Marica Mikulić.
Podsjetimo, Marica je prošli mjesec, nakon što se razboljela, odlučila iskoristiti pravo koje joj je zajamčeno Zakonom o socijalnoj skrbi, prema kojem roditelji njegovatelji imaju pravo na bolovanje. Iako u Zakonu piše da imaju pravo na "privremenu nesposobnost u pružanju njege" djetetu s teškoćama, nije propisano što bi sustav u tom slučaju trebao poduzeti kako bi se djetetu osigurala skrb tijekom bolesti roditelja, osim da se djetetu "može" osigurati smještaj u ustanovi.
Ustanove su pak pretrpane, u manjim sredinama ih niti nema, a većina roditelja, među kojima je i Marica Mikulić, takvu pomoć ne želi. Želi da joj sustav osigura pomoć u njezinoj kući dok ponovno ne stane na noge.
To famozno bolovanje nije uspio ostvariti gotovo nitko od roditelja njegovatelja (u Ministarstvu socijalne politike kažu da ne znaju koliko ih je u tome uspjelo jer ne vode evidenciju), no Marica Mikulić je odlučila inzistirati.
Minimalna naknada
- Zakon mi to jamči, sustav to mora provesti! To nije opcija, nečija dobra volja, to je pravo koje nam pripada. Nakon što su me iz centra s doznakama uputili doma, mediji su objavili o čemu je riječ, a ja sam nakon toga Ministarstvu socijalne politike uputila zahtjev za provedbu nadzora u centru u Slavonskom Brodu jer mi nisu omogućili da konzumiram svoje zakonsko pravo. Obavijestili su me da su obavili nadzor, a isti mi je dan stigao i dopis centra koji tonom i sadržajem odaje dojam kao da je odobravanje naknade roditeljima njegovateljima dok su na bolovanju rutina koju rade praktički svaki dan. Iako ne znam nikoga kome su takvu pomoć ranije isplatili - govori Marica Mikulić.
Njezin sin Ante rođen je s vrlo rijetkim genetskim poremećajem, sindromom Cornelia de Lange (CdLS), koji prate zaostaci u psihofizičkom razvoju, problemi sa srcem, sluhom, vidom, gastroenterološki problemi. Konkretno, Ante se rodio bez ručica, mentalno je na razini šestomjesečne bebe, ne hoda, ne govori i tek je nedavno počeo sjediti. Budući da je riječ o djetetu s najtežim oštećenjima, Marica Mikulić, diplomirana ekonomistica, ostvarila je status roditelja njegovatelja, a naknada joj od srpnja iznosi 5000 kuna. Do tada je iznosila 4000 kuna.