Posao za žensku osobu, po mogućnosti mlađu, u zatvorenom prostoru, smještaj u apartmanu, uredan sanitarni čvor, kuhinja, hrana i režije osigurani i besplatni - mjesečna plaća četiri tisuće kuna, prijava za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Plaća nikada ne kasni.
Tko ne bi poželio danas u ovo, stvarno teško vrijeme, takve uvjete za rad. No, poslodavac koji nam je ovo izdiktirao već mjesecima i godinama muku muči kako ponajprije pronaći osobu za rad i onda je i zadržati da radi makar godinu-dvije, piše Slobodna Dalmacija.
Ova priča je iz Imotske krajine, gdje trenutačno na Zavodu za zapošljavanje vrtoglavo raste brojka onih koji traže posao. A takvih je već blizu četiri tisuće.
Ista briga muči i vlasnike ostalih kafića u Lovreću i Cisti
Traži se posao, ima ga, a nitko neće da radi!
- Vjerujte da je to tako, veli nam Mara Mustapić, vlasnica ugostiteljskog objekta “Pirelli” u Lovreću. Suprug i ja radimo u ugostiteljstvu od 1989. godine. Radili smo naporno, tako reći dan i noć i nije nam bilo teško. I tada, kada se moglo bolje živjeti, a pogotovo danas u ovoj krizi, uvijek je kriza dobrih radnika. Šaljemo oglase, koristimo i pomoć interneta, tražimo djevojku za rad u kafiću, dajemo uvjete koje sam vam rekla, no nikako da se neka ustali na duže vrijeme.
- A poznajem mnoge djevojke s ovoga našega područja, sa zapadnog dijela Imotske krajine, otišle sezonski raditi na more. Nisu imali ni približno uvjete koje ja nudim, da o visini plaće ne govorim. I takve će s to malo novca što su prikupili proći zimu i opet po starome, sjediti kod kuće ili hodati po kafićima.
- Posao koji nudim može izgledati naporno, no u praksi to tako nije, jer se radi od tri poslije podne do jedan sat iz ponoći i to samo vikendom, jer drugih dana i nema u ovoj krizi posla da bi se ostajalo do toga sata. Znači, djevojka ima cijelu noć za odmor, cijelo prijepodne i nešto vremena poslije podne za sve svoje obveze i onda u toplom kafiću zaraditi pristojnu plaću.
- Dakako, uvjet je da bude pristojna i ljubazna s gostom. Ali, eto, nema nikoga. Uostalom, kafić nije neka rupetina, već objekt koji se ne bi postidio da je u srcu Zagreba. I nije to samo meni problem, pogledajte i ostale ugostiteljske objekte u Lovreću i Cisti, moji kolege također su u istoj situaciji. Traže radnika, no nema ih pa nema, veli nam Mara Mustapić.
- Stvarno, gospođa Mara govori istinu. Ja radim prvu smjenu, od 6 do 15 sati, i meni je stvarno dobro. Istina, stanujem u blizini, pa ne trebam koristiti smještaj, ali plaća je redovita, imam mirovinsko i zdravstveno osiguranje... I ne vidim nikakva razloga da mlade nezaposlene i djevojke ne prihvate ovaj posao. Treba biti ljubazan s gostima i to je to - kaže Katarina Katić, djevojka koja već duže vrijeme radi u “Pirelliju”, piše Slobodna Dalmacija.