SDP još nije do kraja priznao da im je stranka doživjela debakl na izborima, a bez potpunog preuzimanja odgovornosti pred njima je otvoren novi ponor. U suočavanje socijaldemokrata sa stvarnošću mogla bi se ubrojiti tek reakcija Davora Bernardića koji nije sekunde dvojio priznati da je SDP pod njegovim vodstvom doživio potop. Iste je večeri naznačio da će preuzeti odgovornost, a već dan nakon izbora objavio povlačenje i izbore za novo stranačko vodstvo. I to je sve.
O tome gdje je SDP doživio najveći poraz, a riječ je o Zagrebu, nitko ni slova. Prva izborna jedinica koja je bila SDP-ova utvrda postala je SDP-ova najveća sramota. Lista koju je nosio predsjednik stranke Bernardić, i na kojoj je bio i predsjednik zagrebačke organizacije Gordan Maras, dobila je samo tri mandata. Dakle, dobili su u mandat isto kao i u IX. jedinici koja je oduvijek bila rezervirana za HDZ. SDP je u Zagrebu prošao isto kao i u krajnje konzervativnim sredinama u koje spadaju Gospić, Sinj, Drniš, Knin, Vrlika…
Šef zagrebačkog SDP-a Maras čak nije ni uspio ući u Sabor, ali mu nije na kraj pameti preuzimati bilo kakvu odgovornost. Od do jučer sveprisutnog Marasa koji je s nemuštim performansima iskakao iz paštete, sad nema među onima koji dijele odgovornost. Istupio je kao tipični član stranke koju je davno obuzeo klijentelistički mentalitet. Maras ne vidi problem u sebi i organizaciji koju vodi, nego u nekom drugom. Pomalo je žalosno što taj čovjek i dalje misli da na lokalnim izborima koji će se održati u svibnju iduće godine treba biti kandidat SDP-a za gradonačelnika Zagreba.
A što je još bolje, Maras smatra da te izbore može dobiti. Najveća SDP-ova organizacija koju je godinama vodio Bernardić, a potom preuzeo Maras, pojela je samu sebe u unutarstranačkim obračunima te brojnim dealovima s Milanom Bandićem. Ne povuku li pod hitno radikalne poteze, na lokalnim izborima potpuno će nestati. I ne samo to! Bit će uteg kompletnoj ljevici koja se neće moći ujediniti, neće moći koristiti infrastrukturu koju bi SDP mogao imati, a rezultat će biti dovođenje HDZ na vlast u Zagrebu.
Dakle, žele li se SDP-ovci održati kao stranka koja će na idućim parlamentarnim izborima nastupiti kao snažna lijeva opcija, onda bez odgađanja moraju provesti unutarstranačke izbore i izabrati novo vodstvo koje će biti dovoljno odlučno i čvrsto u razbijanju klijentelizma. Bez razbijanja mreže satkane od pojedinačnih interesa i svetog cilja ostvarenja vlastitih ambicija, a lišenih političkih ideala i sposobnosti, stranka može već danas staviti ključ u bravu. To znači da bi se novi šef i stranačko vodstvo, s obzirom na to da Maras niti bilo tko drugi u zagrebačkom SDP-u ne vidi problem što ih je prvi put nakon 90-ih HDZ potukao, trebao primiti ove organizacije, pootvarati prozore i napraviti veće provjetravanje.
Ovakav zagrebački SDP djeluje kao podružnica Stranke rada i solidarnosti, a na izborima je jednako tako i prošao. Peđa Grbin zasad je jedini objavio da želi biti predsjednik SDP-a, a najveći ulog za tu poziciju su mu izborni rezultati. Nije tajna da se Bernardićevoj struji na to diže kosa na glavi i da bi radije odgodili izbore nego dopustili da on preuzme SDP. Rukavica je bačena i ostaje promatrati što će se do jeseni skuhati u SDP-u. Za lijeve birače utješno je što se pojavila nova opcija koju su na izborima 5. srpnja prepoznali u platformi Možemo!