Neće se pojaviti nikakva konjica na dalekom obzoru, promjenu sami morate izboriti, poručili su mostovci, taman kad je predsjednik Zoran Milanović najavio da je spreman osedlati konja za izbore. Za tu je koincidenciju zaslužna Marija Selak Raspudić, urednica Mostova programa koja je u svom saborskom mandatu, priznat će sama, prošla krug od tri faze.
U prvoj fazi fajtala se za vidljivost.
- Htjela sam se dokazati i pokazati, kad sjednete u Sabor, a niste nikad bili zakonodavac, vi ste kao muha bez glave, ne proizvodite ništa bitno, a trudite se biti glasni i dovitljivi da vas zapamte, kaže.
U drugoj joj to više nije bilo dovoljno.
- Loše sam se osjećala u tom natjecanju u aktivnosti, koje me vraćalo u osnovnu školu pa sam u suradnji sa znanstvenom zajednicom počela kreirati neke prijedloge, pokušavajući dati dodanu vrijednost - s profesoricom Roksandić sam se javno zalagala da se ekocid uvede kao najteže kazneno djelo protiv okoliša, bavila sam se umjetnom inteligencijom, odnosom čovjeka i tehnike, u suradnji s četiri osobe s Pravnog fakulteta razradila model zaštite starijih osoba i izradila prijedlog cjelovite reforme Sabora, pojašnjava.
Na koncu, kao točku na ‘i‘, kreirala je program Mosta, svoju viziju bolje Hrvatske. Taj program, na šezdesetak gusto pisanih stranica, sročen ambiciozno, zahvaća duboko u mnoge sfere.
Njime rješava demografski deficit, reformu Sabora, državne mature, obrazovnog, mirovinskog sustava, izbornog sustava u pet izbornih jedinica, minimalnih porodiljnih naknada, reviziju sustava dječjeg doplatka, pretvaranje APN-a u hrvatski stambeni fond, osniva Banku hrane, vraća studentske poliklinike. U uvodu deklarira da je HDZ domoljublje svezao uz korupciju, a ljevica antikorupciju uz anacionalne politike i sugerira da je Most i dalje treći put, iako je s njega od 2015. godine skretao i gubio se.
Nosite listu u I., najtežoj izbornoj jedinici. Zašto je Grmoja kandidat za premijera, a ne vi, jeste li i u jednom trenutku bili opcija?
- Razgovarali smo o nekoliko mogućnosti i jedna od njih bila sam i ja, govori na početku.
Ali je onda prevladao patrijarhat u Mostu?
- Ne bih rekla. Mislim da me ‘moji dečki‘ dosta dobro tretiraju i otvaraju mi prostor, nego smo vodili računa o različitim argumentima. Jedan, izuzetno važan, jest taj da u ovom političkom trenutku kandidat za premijera mora biti osoba koja će moći biti maksimalno na raspolaganju, od Prevlake do Dunava, a ja to ne mogu biti s dvoje djece od godinu i pol i četiri godine. Ne bi bilo pošteno da idem u kampanju pod ručnom, ograničenih snaga, dok Grmoja može biti sveprisutan. O svemu smo odlučivali timski, objašnjava.
Mislite da bi Most mogao podnijeti ženu kao kandidatkinju za premijerku?
- Možda će jednom i morati!
Urednica ste Mostova programa, što pokazuje da ste morali jako zasukati rukave.
- Baš mi je bilo izrazito važno da pišem program, ne samo kao epilog mog četverogodišnjeg mandata nego i kao ostavštinu, za zahvalnost ljudima koji su me izabrali, ali i kao promišljanje pravednije Hrvatske. Čitala sam mnoge programe, i mnogi su mi bili odbojni jer su se sveli na to s koliko para ćemo kupiti birače i goleme infrastrukturne projekte koji se nikad ne realiziraju. Htjela sam da kroz Mostov program stavimo neke nove naglaske, pomogli su nam razni stručnjaci, ne pokrivamo sve i nije sve najbitnije, ali se trudimo proaktivno promišljati bolju zemlju, kaže Selak Raspudić.
Saborska statistika pokazuje 652 aktivnosti Nina Raspudića, 1705 vaših. Prešišali ste supruga. Kako je on to podnio?
- Mi smo potpuno različiti profili. Neovisno o njemu, nisam sklona tome da aktivnost bude cilj sama sebi. Bitna mi je kvaliteta.
Znači, kvalitetniji ste od njega?
- Ja o tome neću suditi. Načelno, jedan kvalitetan istup može više pridonijeti od dvije tisuće nesvrhovitih rečenica. A kakvi su bili čiji istupi, odlučit će građani na izborima, tvrdi.
Po čemu je Mostu Zoran Milanović prihvatljiviji od Andreja Plenkovića?
- Nitko to nije rekao. Ali ono što je neosporno jest to da je Mostu Plenković apsolutno neprihvatljiv, kao i HDZ, otklonila je sumnje.
Neki politički analitičari smatraju da je Milanović prikladniji kao lider desnice nego ljevice. Vidite li ga vi tako?
- Ljevica ili desnica je opće mjesto, razina signaliziranja vrline. Ne znam zašto bi bio prihvatljiviji desnici nego ljevici kad nisam sigurna ni što bi bila točna razlika između te dvije opcije. Milanović je dugo na sceni, imao je svoju priliku, bio je premijer i pokazao je što nudi i što može. Percepcija da je više desno nego lijevo odraz je predrasude da je njegov stil prihvatljiv desnici utoliko što je ratoboran, a desnica to jest po prirodi stvari, kao i nekih naznaka suverenizma zbog prava Hrvata u BiH, što smatram samorazumljivim za poziciju predsjednika koji se mora brinuti o svim građanima, kaže.
Je li samorazumljiva pozicija predsjednika koji uskače u izbornu utrku?
- Ne. U prvom trenutku nas je iznenadio. Dijelimo cilj svrgavanja HDZ-a s vlasti. No na tom putu netko tko je predsjednik svih građana, poziva na narodnu koaliciju protiv HDZ-a, ne može se istodobno svrstati uz partikularnu političku opciju. Ne može on stati uz SDP, reći da je na njihovoj strani, ali je navodno nestranački... Meni je smiješno slušati sve ove godine da je Milanović lider oporbe. Nije on nikakav lider oporbe, nego vlast sama.
Trebao je ići na listu Mosta?
- Milanović kaže: želim da se svi pošteni Hrvati ujedine, a staje uz SDP. To tako ne ide! Ne može biti na obje funkcije. Na stranu sama odluka Ustavnog suda koja je s tom ocjenom o vikend-kršenju Ustava nesuvisla, pa čak i opasna. Nije Ustavni sud jedini koji nama u društvu određuje što jest ili nije moralno, valjda ljudi imaju kompas i u razlučivanju ovog postupka. Naravno da je predsjednik države, bez obzira na njegove motive, bez obzira na to što mu je cilj možda ispravan, u toj političkoj utakmici u nefer prednosti u odnosu na sve druge političke aktere. Uz to što je odredio rok za izbore koji njemu odgovara, a ne možete reći da vam ne odgovara i da ste objektivni ako ste sami uključeni u izborni proces, ne možete se iz fotelje predsjednika svrstati uz partikularnu političku opciju niti je u redu da ste prethodno koristili svoj mandat za političku kampanju. Prostor koji ima jedan predsjednik u medijima neusporediv je s bilo kime u oporbi, mi se borimo za sekundu u Dnevniku, a Milanović će dobiti minutažu koju god želi i kada god želi. Ako je Milanović već odlučio ići tim putem, trebao je ići do kraja: dati ostavku i ući u kampanju javno i jasno, kaže Selak Raspudić.
To vam je kukavički potez?
- Nije stvar kukavičluka, nego ostaje dojam neke kalkulacije. Nama se postavlja pitanje: opravdava li cilj svako sredstvo? Načelno, etički mislim da ne. Milanović možda može biti sredstvo svrgavanja HDZ-a s vlasti, dobro i korisno sredstvo, ali on nije rješenje za Hrvatsku. Držim se Kantova kategoričkog imperativa: da djelujemo tako da ono što činimo uvijek može važiti kao opći zakon za sve, znači da se svaki naš postupak može poopćiti kao univerzalno pravilo. Može li se ovakav Milanovićev odnos prema institucijama poopćiti ili je on primjenjiv samo za ovu situaciju? Ako se ne može poopćiti, nego sada valja rušiti institucije zbog nekog višeg cilja, onda taj postupak u sebi nije moralan, pojašnjava.
Most ima težak teret: imidž nemogućeg koalicijskog partnera koji je dva puta doveo HDZ na vlast unatoč obećanju da neće. Jesu li to bile početničke greške Mosta, odnosno što Most danas zna, a nije znao na početku?
- Nisam bila dio tih procesa. Tada mi se činilo - da nije ne bih im se pridružila - da je to pozitivan proces jer se pojavila treća opcija koja nije ni HDZ niti SDP i koja želi promjenu. To smo svi čekali. To je jako veliko obećanje koje po definiciji mora iznevjeriti naša visoka očekivanja. Mostu se redovito zamjera da su bili nemogući partneri, ali ja sam na to gledala drukčije, kao njihovu komparativnu prednost, dokaz da su principijelni i mijenjaju političku paradigmu: partneri u Vladi ne moraju biti puki, poslušni dizači ruku. Više cijenim ljude koji su se zauzeli za svoje principe i žrtvovali vlastitu fotelju. Most je imao određene nezrelosti, nisu na vrijeme anticipirali svoju političku budućnost, nisu uspjeli provesti svoje ideje u djelo. Mislim da smo sazreli, imamo iskustva i na lokalnoj razini, naši su se modeli u Sinju pokazali vrlo uspješnima. Miro Bulj, kojeg bi mnogi okarakterizirali samo narodnim tribunom i populistom, ima jedne od najboljih gospodarskih rezultata i demografskih mjera, mjere za rast standarda građana u svom kraju. Bulj je pokazao da može biti ozbiljan političar koji direktno mijenja živote građane. Most je naučio svoju lekciju i otvorio put i drugim opcijama, što je jako zdravo za demokraciju, puno produktivnije od duopola HDZ-a i SDP-a.
Zalažete li se vi za uvođenje vojnog roka ili ne?
- Da bismo se zalagali, trebali bismo imati podatke, a mi te podatke nemamo. Kakva je točno sad ugroza prisutna, a da je nije bilo ranije? Nismo čuli parametre na temelju kojih bi se sutra trebao uvesti vojni rok, a bez njih ne možemo provesti tako značajnu društvenu promjenu. Nismo protiv vojnog roka, ali želimo analizu - zašto sada? Inače ispada da se radi o floskuli ili pamfletu kojim netko demonstrira svoje domoljublje pred izbore, objasnila je stav stranke Selak Raspudić.
Žestoki ste oko politike prema migrantima, zazivate vojsku na granici...
- Ne želimo biti u situaciji kao što smo sada, hot spota, jer je to jako opasna pozicija. Tek ćemo vidjeti u kojoj mjeri ova politika ugrožava Hrvatsku, a pouzdano je da kod mnogih ljudi na pograničnim područjima izaziva osjećaj nesigurnosti. Migranti na svojim rutama do nas prolaze kroz niz država koje su razmjerno sigurne i koje su članice međunarodnih organizacija i mehanizama za zaštitu ljudskih prava. Trebali bi prvotno ondje zatražiti azil, ako uopće postoje pretpostavke da ga zatraže. Sad smo u nezavidnoj situaciji, kad smo tražili snažniju zaštitu granica odgovoreno nam je da bi to potaknulo kvalitetnije načine krijumčarenja i da bi se onda morali bolje organizirati! Društveni ugovori postoje da bismo se odrekli dijela svoje slobode zbog jamstva primarne sigurnosti. Kad imate nekontrolirani priljev ljudi za koje ne znate otkud dolaze, s kojim namjerama dolaze i kuda idu, morate zaštititi svoje granice. Kad ih ne bi trebalo štititi, onda one ne bi trebale ni postojati. Vojska na kritičnim točkama ima opominjuću funkciju, i to i jest cilj, da se granica štiti, kaže.
Tražite reformu modela zastupljenosti nacionalnih manjina?
- U situaciji smo da je manjina istodobno i manjina i većina. Nikome se to više ne sviđa i morat ćemo nanovo promisliti o modelu nacionalnih manjina. Hrvatska ima tradiciju manjinskih prava, i to je u redu. Znamo da zastupnici koji idu na izbore kao manjina ulaze u Sabor s par stotina glasova i imaju daleko manji legitimitet od ostalih zastupnika. To je pozitivna diskriminacija koja je dovela do čudne situacije da ta manjina određuje većinu. Drugi problem je da manjinci u Saboru mogu biti članovi dvaju klubova, primjerice Furio Radin je član i manjine i većine, član je oporbenog kluba IDS-a i član je vladajuće većine. Koji je Furio Radin pravi? I koje on to politike zastupa kada diže ruku s jedne strane za vladajuće i kada kao član IDS-a kritizira istu tu Vladu? Nije to održivo. Za početak, ne mislim da itko treba biti član dvaju klubova, treba temeljito analizirati prihvatljive modele participacije. Manjina ima važnu društvenu ulogu, logično je da ide za svojim manjinskim pravima, ali ne može se njihova uloga pretvoriti u isključivu trgovačku praksu za pojedince, koji iskorištavaju dvostruko pravo za svoje vlastite interese. Ne možete ući u Sabor na privilegiran način, a potom vaš glas ima značajno veću težinu nego što je vaš legitimitet. Da se nije počelo trgovati s glasovima manjinaca, da oni nisu postali presudni, možda se njihov status nikad ne bi doveo u pitanje. Manjinci mogu biti dio vladajuće većine, ali ne bi smjeli biti jezičac na vagi.
Ispada da bi povratkom hrvatskih iseljenika Most riješio problem strane radne snage - je li to točno?
- Dio je našeg programa da potičemo i povratak naših iseljenika, no to nije jedina mjera. Nije točno da se taj proces masovnog dolaska strane radne snage i odlaska domaće dogodio svim zemljama nakon ulaska u Europsku uniju. Ne znam je l‘ se ijedna zemlja preko noći ovako brzo opskrbila s toliko strane radne snage, pritom otvarajući svoje granice bez ikakvih kriterija. Zakon o strancima koji na koncu nije stigao do rasprave priznaje sve probleme; od toga da ljudi ulaze u zemlju, a poslije ih se ne može pratiti, ne zna se jesu li uopće tu, preko toga da dođu zbog jednog posla, a završe na trećem za koji uopće nisu kvalificirani i pritom najviše ugrožavaju najranjiviju društvenu skupinu, onu najniže plaćenu, što spušta cijenu rada, pa do toga da ono što zarade ne pridonosi mirovinskom sustavu i toga da dio novca šalju svojim obiteljima i minimalno troše jer su njihovi interesi negdje drugdje. Smatramo da kroz različite sustave poreznih olakšica treba našim poduzetnicima smanjiti državne namete i olakšati zapošljavanje prije svega hrvatske radne snage. U tom segmentu vlada takav kaos da se logično nameće pitanje: je li moguće da je Hrvatska postala protočni bojler za nove oblike ropstva, ljudi ulaze, nestaju, ne znamo što se s njima zbiva, žive zbijeni u nekoliko kvadrata, a državi je to u redu, pita se.
Suprug čuva djecu
Predlažete zabranu mobitela u školama?
- Sada je upotreba mobitela regulirana kroz Pravilnik, mobiteli se ne smiju imati na nastavi, ali mogu u školi. Neke škole su ga zabranile, neke nisu. Dosadašnja istraživanja dokazala su nepobitno štetan utjecaj mobitela i na fokus na nastavi i na ishode. Bavila sam se negativnim utjecajem tehnologija na mentalno zdravlje djece. Većina profesora jest za cjelovitu zabranu i regenerativno bi bilo za djecu da jedan dio dana provedu bez mobitela i razviju odmak i nauče se živjeti i bez njih. Žao mi je što kod nas nema hrabrosti da vidimo i negativne učinke mobitela na razvoj djece i da uopće otvorimo raspravu o tome kako ćemo upotrebljavati tehnologiju u obrazovanju. Nas razvoj tehnologije zatiče umjesto da ga usmjeravamo, za što sigurno imamo kapaciteta. A upravo to je ono što na svim razinama u našoj politici najviše želim promijeniti. Hrvatska koja diktira europske trendove, zašto ne?
Tko vam je čuvao djecu dok ste bili u Americi?
- Suprug, uz asistenciju baka i djed servisa. Suprug zna, može i treba, pohvalila ga je Selak Raspudić.
Kako ste vi, formirani na Filozofskom fakultetu, tradicionalnom rasadniku ljevice, završili kao desničarka?
- Ne bih rekla da sam desničarka, premda je to manje označitelj političke pripadnosti, a češće služi kao psovka pravovjernih ljevičara upućena svima onima koji su iznevjerili njihovo dogmatsko tumačenje svijeta. Zajedno s mnogim akterima današnje lijeve političke scene na Filozofskom sam se borila protiv nekritičke komercijalizacije visokog obrazovanja. Gledajući tu scenu izbliza, u njoj sam pronašla mnogo hijerarhije, predrasuda, nevidljivih autoriteta, samodopadnosti i snobizma, odnosa moći i čvrstog patrijarhata, a puno manje slobode, otvorenosti uma i intelektualne znatiželje kojoj sam se nadala. Pa sam odšetala svojim putem. Inače mislim da je moralna superiornost koju si ljevica najčešće pripisuje izuzetno štetna za moralni razvoj pojedinca, jer jednom ‘ljevičar‘ više ne moraš propitivati svoje stavove i postupke. A nedostatak introspekcije siguran je put u moralnu propast, zaključila je Selak Raspudić.