Kada je 2014. na izborima za Europski parlament na listi HDZ-ove koalicije Marijana Petir, članica HSS-a, osvojila 42.683 preferencijalna glasa i sa 39 godina postala naša najmlađa europarlamentarka, njezina politička biografija bila je puna aktivnosti - od mlade ekološke aktivistice u rodnoj Moslavini, potom saborske zastupnice HSS-a, do glasnogovornice u Ministarstvu okoliša, a bila je angažirana i u predsjedničkoj kampanji 2004. godine.
Svoju svestranost Petir je dodatno pokazala nakon ulaska u Europski parlament. Teme o zaštiti okoliša, poljoprivredi, razvoju ruralnih područja i zaštiti prava žena bile su predmet njezina interesa koje je zastupala u okviru grupacije EPP. U protekle četiri godine u svoj ured u Bruxellesu na plaćeno stažiranje dovela je 130 mladih nezaposlenih ljudi iz Hrvatske te oko 500 gostiju iz Hrvatske koji su parlamentarcima predstavljali kulturne, vjerske i gastronomske vrijednosti Hrvatske.
Što je Hrvatska dobila, a što izgubila ulaskom u EU?
- Hrvatska kao najmlađa članica EU ima mogućnost sjediti za stolom za kojim se donose odluke, utjecati na njih i biti u tome ravnopravna s ostalim zemljama članicama. Kada je riječ o pozitivnim pomacima, bilježimo rast BDP-a, izvoza i turizma; otvoreni smo prema tržištu od 500 milijuna stanovnika, što je šansa za naše male poduzetnike i gospodarstvenike; tu je i sloboda kretanja. Sve je to prednost, ali i izazov. Kada se radi o tržištu, ono je povećano i otvoreno, ali istodobno smo izloženi i većoj konkurenciji, s kojom se teško nosimo. Mobilnost radnika odvela nam je 348.000 radno sposobnih građana iz Hrvatske, među njima 60.000 visokoobrazovanih. Nažalost, nedovoljno učinkovito koristimo fondove i sporo prenosimo europsko zakonodavstvo, ali se nadam da će se to promijeniti kako bismo u vremenu pred nama zaista osjećali blagodati članstva u EU.
Stječe se dojam da smo u ipak pomalo nepripremljeni ušli u EU i sada plaćamo cijenu padom poljoprivredne proizvodnje i velikim uvozom hrane. Vi se bavite tim temama. Gdje smo pogriješili?
- Problem nije nastao jučer, on traje već godinama. Od nemogućnosti da poljoprivrednici uđu u posjed poljoprivrednog zemljišta kao osnovnog resursa za proizvodnju hrane do distribucije gotovo 80 posto poticaja onima kojima je glavna djelatnost trgovina, a ne proizvodnja. Visoke kamate na kredite koje naše poljoprivrednike u startu čine nekonkurentnima, pogodovanja kod raspodjele sredstava iz europskih fondova, učestale promjene pravila i natječaja koji su u tijeku sigurno ne pridonose napretku hrvatske poljoprivrede. Ako još dodamo i nepoštenu trgovačku praksu i potpunu nesigurnost poljoprivrednika da će uspjeti prodati svoj proizvod, onda ne treba čuditi da ljudi ne vide svoju budućnost u poljoprivredi. Pomaka ima i mnogo se toga popravlja, no kao što je problem nastajao godinama, tako ćemo ga godinama morati i rješavati, a hrvatska poljoprivreda nema vremena za čekanje.
Upozoravali ste na pogodovanje Jakovinine administracije na prvim natječajima za razvoj ruralnog razvoja, ali mali ljudi, seljaci i OPG-i tada su ostali bez europskih potpora i razočarane mlade obitelji otišle su u potragu za boljim životom. Zašto zbog toga nitko nije odgovarao?
- Nisu mali OPG-i ostali bez novca jer smo mi upozoravali na nezakonite radnje tadašnjeg ministra i njegova tima, nego zato što je ministar pravilnike i natječaje prilagođavao interesima pojedinaca i njima dao novac koji je trebao ići malim OPG-ima. To nije bilo u skladu s europskim propisima, pa su reagirali Europska komisija i OLAF, zbog čega je postupak dodjele sredstava bio zaustavljen. A zašto nitko nije odgovarao kazneno i materijalno, treba pitati Državno odvjetništvo.
Jesu li sada poboljšani uvjeti za spas sela kroz ulaganja iz EU, ima li šanse da se ljudi vrate u opustjela sela?
- Do 2020. godine na raspolaganju su nam 2,4 milijarde eura za ruralni razvoj. Prema podacima Europske komisije, s krajem prošle godine iskoristili smo samo 18 posto, no uskoro bi se ta slika trebala promijeniti nabolje jer je niz natječaja raspisan ili se privodi kraju. Ljudi će živjeti na selu kada budu mogli ostvarivati sigurne prihode bez obzira na to bave li se poljoprivredom ili nekom drugom uslužnom aktivnošću na svojem gospodarstvu. Ta sigurnost preduvjet je ostanka, ali i povratka ljudi na selo, a treba im biti dostupna sva društvena, socijalna i komunalna infrastruktura. Država bi u okviru demografskih i mjera ruralnog razvoja trebala poticati gradnju ili kupnju već sagrađenih kuća na selu. To bi mladim obiteljima bila velika pomoć, a selima bi udahnulo novi život.
Svojedobno ste uspjeli i dobiti odštetu za proizvođače stradale ruskim embargom koji zbog gubitka tržišta dobivaju novac iz EU, a svoje proizvode doniraju socijalnim ustanovama u Hrvatskoj. Kakve koristi od toga kada ti proizvođači sada ne znaju kome prodati svoje lubenice?
- U Rusiju smo izvozili u najvećoj mjeri jabuke i mandarine kada je nastupio ruski embargo i naši su proizvođači dobili obeštećenje za te proizvode zbog gubitka tržišta, a građani, posebno oni slabijeg imovinskog stanja, mogli su besplatno uživati u kvalitetnom domaćem voću. Lubenice koje stižu na naše tržište iz trećih zemalja ili ih se čak lažno deklarira da su proizvedene u nekoj od zemalja EU treba vratiti otkuda su došle. Da smo tako postupili i s mesom zaraženim salmonelom, ne bi više nikom padalo na pamet slati nove pošiljke na naše tržište. Zbog sigurnosti naših potrošača, direktiva nam dopušta kontrolu proizvoda za koje sumnjamo da mogu predstavljati opasnost za zdravlje građana, pa tako i voće i povrće koje se uvozi. Ako se utvrdi da je tretirano pesticidima i herbicidima koji nisu dozvoljeni u EU, takve pošiljke treba vratiti. Hrvatska treba zakonom propisati kvalitetu poljoprivrednih proizvoda i potom sve ono što ne zadovoljava propisane standarde vratiti otkuda je stiglo. Najmanje 50 posto proizvoda na policama supermarketa trebalo bi biti domaće proizvodnje, moramo smanjiti PDV na hranu i PDV u ugostiteljskom i hotelijerskom sektoru pod uvjetom da gostima poslužuju isključivo domaće proizvode. Ako to mogu druge države članice EU, ne vidim zašto mi ne bismo mogli.
Koje vaše inicijative smatrate najznačajnijima, a imale su nekog efekta u praksi?
- Svaka inicijativa koja pomogne barem jednom hrvatskom građaninu za mene je jednako vrijedna. Roditelji 17.500 školske djece ne mogu svojoj djeci priuštiti nikakav obrok, stoga će subvencije za zdrave obroke u školama toj djeci biti sigurno konkretna pomoć. Dijelu industrije osigurani su uvjeti za održivo poslovanje u kontekstu ostvarivanja ciljeva klimatske politike EU, bez čega bi tisuće radnih mjesta bile dovedene u pitanje. Za hrvatske šume koje su bile pod okupacijom izboreno je izuzeće, tako da ćemo njima moći gospodariti, koristiti ih u drvnoprerađivačke svrhe, a da pritom ne moramo plaćati stotine milijuna eura...
Usred vašeg europskog mandata novi predsjednik HSS-a Krešo Beljak izbacio vas je iz stranke. U šali kažete da ste se tada učlanili u Futsal Dinamo jer niste našli niti jednu stranku čiju biste iskaznicu voljeli nositi u novčaniku. Zašto ste odustali od borbe za HSS?
- U Futsal Dinamo sam se učlanila jer mi se sviđa njihov način upravljanja i igranja. Od borbe za HSS nisam nikada odustala, samo na nasilje nisam željela odgovoriti nasiljem, nego sam koristila sve dostupne pravne mehanizme kako bih dokazala što je istina. Ja i dalje živim i djelujem po Radićevim i Mačekovim načelima, u koja duboko vjerujem, na kojima sam odgajana i na temelju kojih su mi, na kraju krajeva, hrvatski građani dali povjerenje da budem njihova zastupnica u Europskom parlamentu.
Nedavno je u povodu tvita predsjednika HSS-a Keše Beljaka u kojem komentira doček “vatrenih” s Thompsonom pet Slavonskih organizacija HSS-a zatražilo njegovu suspenziju. Taj prijedlog nije prošao na telefonskoj sjednici stranke, kako ste ga vi doživjeli?
- Nakon sramotnih izjava Kreše Beljaka prilikom dočeka hrvatske nogometne reprezentacije, svaki pošteni HSS-ovac osjetio je sram zbog tako nekulturnog i nemoralnog predsjednika stranke te su mnogi od njih javno reagirali i ogradili se od njega. Da je Beljak sramota HSS-a, ali i cjelokupne hrvatske politike, pokazala je i odluka pet županijskih organizacija HSS-a iz Slavonije, koje su zatražile njegovu suspenziju jer nije dostojan da bude predsjednik HSS-a. Svima je jasno da Beljak mora otići s čela HSS-a osim njemu samome. Beljak i dalje pokazuje nepoštovanje prema stranci i članovima tako što im poručuje da ga njihova odluka ne zanima jer je na godišnjem, a nakon što je to izazvalo lavinu bijesa, osobno zove članove Predsjedništva i komunističkim metodama manipulira kako bi zadržao svoju fotelju te nastavio s uništavanjem HSS-a. No, članstvo i građani na društvenim mu mrežama poručuju: ‘Nećeš više razbojniče!’
Za godinu dana raspisuju se novi izbori za EP u Hrvatskoj. Hoćete li na njih izaći samostalno ili uz blagoslov neke od političkih opcija?
- Iako u Hrvatskoj nemam matičnu stranku, u Europskom parlamentu članica sam Kluba zastupnika Europske pučke stranke, stoga, ako se odlučim kandidirati za novi mandat, na izborima ću sudjelovati kao članica i kandidatkinja europskih pučana.