Hrvatska je Vlada krajem srpnja, preciznije 29. 7., izvijestila javnost da su u Europsku komisiju poslani planovi za financiranje projekata iz europskih fondova za koje se Vlada nada da će od 2014. do 2020. godine na raspolaganju imati 8,463 milijarde eura. Ministar rada i mirovinskog sustava dr. Mirando Mrsić tada je okvirno predstavio operativni program “Učinkoviti ljudski potencijali”.
Jutarnji je list u posjedu cjelovitog dokumenta, pisanog klasičnim eurobirokratskim jezikom na 268 stranica, u kojem se iznose modeli kojima Hrvatska planira do 2020. godine iz fondova EU osigurati 1,5 milijardi eura kojima bi se bitno popravilo stanje na planu zaposlenosti i ukupnih društvenih kapaciteta za razvoj društva. Tom je prigodom ministar Mrsić istaknuo da Hrvatska ima ljudski kapital, ali ga treba razviti - što je značajan otklon u odnosu na dosadašnje teze kako naša zemlja ima kvalitetnu radnu snagu. Naime, iskustvo iz proteklih godina, prije svega kad je riječ o dolasku ulagača, pokazalo je da baš i nije tako te da se investitori sve češće okreću drugim srednjoeuropskim zemljama koje su u međuvremenu - i zahvaljujući članstvu u EU - uspjele svoju radnu snagu prilagoditi novim zahtjevima.
Nitko, naime, ne spori da Hrvatska ima kvalitetnu radnu snagu - to, između ostalog, potvrđuje i odljev obrazovanih - ali problem je u značajnom dijelu stanovništva koje i dalje teško prihvaća potrebu za cjeloživotnim obrazovanjem, promjenama profesija i prilagođavanjem potrebama tržišta i gospodarstva.
Ključni problemi
Dokument počinje definiranjem ključnih problema s kojima se Hrvatska suočava na tom planu, a koji se temelje na relevantnim dokumentima Europske komisije. Hrvatska je, dakle, odlučila do 2020. godine investirati u razuman, održiv i obuhvatan rast. Prvi je problem na tom putu spoznavanje činjenice da je hrvatska razina zaposlenosti među najnižima u Europi, posebno kad je riječ o mladima i starijima (ove prve nikako ne uspijevamo zaposliti, a ove smo druge u velikoj mjeri prijevremeno smjestili u mirovinu). Naime, europski je plan da se stopa zaposlenosti populacije od 20 do 64 godine sa 69 posto podigne na barem 75 posto. Hrvatska je stopa, pak, od 2008. do 2013. godine pala sa 62,9 na 53,9 posto - daleko ispod prosjeka EU. Tu je i problem visoke nezaposlenosti, što dovodi do pogoršanja socijalnog stanja u zemlji. Tu je i razumno kvalitetna zdravstvena zaštita koja, pak, značajno pridonosi pritisku na javne financije. I konačno, rak-rana hrvatskog društva, a to je pitanje reforme javne uprave i učinkovitosti pravosudnog sustava. Polazeći od tih slabosti, program “Učinkoviti ljudski potencijali” predviđa četiri ključna cilja kojima se treba posvetiti.
Kasnije umirovljenje
Prvi je cilj promicanje održivog i kvalitetnog zapošljavanja te podrška mobilnosti radne snage. Na tom području treba produljiti radni vijek i poticati kasnije umirovljenje. Zaključeno je također kako je i tijekom recesije zabilježen određeni porast zapošljavanja u visokospecijaliziranim uslugama, IT sektoru i specijaliziranim djelatnostima privrede, dok je ozbiljan pad zamijećen u građevinarstvu i prodaji. Kao važan problem istaknuta je slaba zaposlenost mladih (35,2 posto) i žena. Potvrđeno je da su osobe sa samo jednim stupnjem obrazovanja izuzetno nisko zaposlene (35,7 posto), nešto je bolje stanje s osobama koje imaju drugi stupanj obrazovanja (53,8 posto), a najbolje je kod osoba s visokim obrazovanjem (74,2 posto). Uz to su istaknute velike regionalne razlike kad je riječ o nezaposlenosti - od 8 posto u Zagrebu do 33 posto u Virovitičko-podravskoj županiji.
Socijalna pomoć
Na tom se planu predviđaju razne aktivnosti koje bi Europska unija trebala financirati s 532.933.273 eura, a uključivale bi, primjerice, povećanje održivog samozapošljavanja, očuvanje radnih mjesta te povećanje dostupnosti i kvalitete usluga na tržištu rada.
Drugi je cilj promicanje socijalne uključenosti te borba protiv siromaštva i svake diskriminacije (rodne, nacionalne). Tu je situacija izuzetno ozbiljna jer je Hrvatska 2012. godine imala najvišu stopu ljudi s rizikom od siromaštva i društvene isključenosti - riječ je o čak 32,3 posto ukupne populacije, pri čemu su u najvećoj opasnosti domaćinstva samo sa ženskom osobom (42,7 posto) i samohrani roditelji (40,4 posto). Program će se stoga fokusirati na smanjenje broja ljudi unutar te ugrožene skupine za 150.000 u sljedećih šest godina, a to će se pokušati postići pobošljanjem usredotočenosti sustava socijalne zaštite, dostupnošću socijalne i zdravstvene zaštite te preventivnim mjerama kao što je skrb za djecu u najranijoj dobi. Za te se mjere iz fondova EU namjerava izvući 328.000.000 eura.
Obrazovanje odraslih
Treći je cilj ulaganje u obrazovanje, osposobljavanje i strukovno osposobljavanje za vještine i cjeloživotno učenje. Riječ je o izuzetno važnom aspektu za hrvatsko društvo koje u značajnoj mjeri, posebno među slabije obrazovanima, pokazuje velik otpor tom konceptu. Naime, u Hrvatskoj se bilježi relativno niska stopa istupanja iz ranog sustava obrazovanja (4,1 posto), ali je, s druge strane, samo 34,5 posto osoba u dobi između 30 i 34 godine dovršilo visok ili jednakovrijedan stupanj obrazovanja. Program predviđa niz mjera, među kojima su poboljšanje kvalitete i relevantnosti programa u visokom obrazovanju te povećanje stope završnosti na tom stupnju, ali i promicanje pristupa cjeloživotnom učenju te unapređenja kvalitete i relevantnosti sustava za obrazovanje odraslih. Ministarstvo se nada da će za te projekte iz EU dobiti 450.000.000 eura.
Konačno, četvrti je cilj jačanje institucionalnih kapaciteta javnih tijela i zainteresiranih strana te učinkovite javne uprave. Naime, i ovaj dokument ističe kako je glavni problem javne uprave njezina kompleksna struktura i nedostatak koordinacije i odgovornosti među ključnim igračima na nacionalnoj i lokalnoj razini. Na žalost, za taj je cilj predviđeno najmanje novca, 191.276.944 eura. Javna uprava teret je poslovnom sektoru, a ujedno stvara percepciju značajne razine administrativne korupcije. To sve potvrđuje i rang-lista Svjetske banke koja učinkovitost uprave u Hrvatskoj ocjenjuje sa 69 posto, dok je prosjek članica EU 82 posto.
Ovaj je program još u srpnju poslan u Bruxelles, a ocjena službenika Europske komisije može se očekivati od rujna pa do kraja godine kada ćemo imati jasniju sliku o tome koliko novca možemo očekivati.
Što stoji u programu Hrvatske?
- mobilnija i obrazovanija radna snaga: Vlada po prvi put priznaje da zaostajemo za ostalim zemljama srednje Europe
- poboljšanje kvalitete i relevantnosti visokog obrazovanja: trenutno obrazovanje ne odgovara onom što tvrtke trebaju
- promjena socijalne pomoći: pomaganje najsiromašnijima, a ostalima osposobljavanje za rad i prilika za zapošljavanje
- poticanje cjeloživotnog učenja kako bi hrvatski radnici bili najbolji u regiji te odgovarali svim novim zahtjevima
- promjena cijele javne uprave: ovakva stvara pritisak na privatne poslodavce i percepciju administrativne korupcije
- rad na učinkovitosti radnog zakonodavstva i pravosuđa, koje također usporava razvoj i otvaranje radnih mjesta
Komentar Roberta Bajrušija: Dopis otkriva prilično neugodnu sliku društva
Hrvatska se mora početi mijenjati, a stanovnici ove države prihvaćati pravila koja vladaju u današnjoj globaliziranoj svjetskoj ekonomiji, to je najvažnija posljedica ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
Da se to nije desilo, još bismo mogli otezati s promjenama, subvencionirati gubitašku brodogradnju ili mala i besperspektivna seoska gospodarstva, neprekidno očekujući dolazak stranih investitora, koji će pokrenuti ovdašnju ekonomiju. Članstvo u EU znači raskid s takvom lošom praksom, i otvara perspektivu, koja je u ovom slučaju mjerljiva i iznosi gotovo dvije milijarde eura.
Ali ništa nije besplatno, pa tako ni pomoć iz Bruxellesa. Dokument hrvatske Vlade razotkrio je stvarnu, prilično neugodnu sliku hrvatskog društva jer uz dio kompetitivne populacije, velik dio stanovništva teško može računati na bolje poslove u budućnosti.
To je neuljepšana stvarnost - skoro trećina građana živi na rubu siromaštva, velik broj mlađih od 30 i starijih od 50 godina, nemaju šanse za stalni posao (a time i kakvu-takvu perspektivu), i najgore od svega, radi tek 54 posto ljudi, dok su svaki drugi radno sposobni muškarac ili žena na teret polovici koja (još uvijek) radi. To je neizdrživa situacija, i materijalno i psihološki.