Potraga za nestalim Splićaninom i dalje traje, a već 43 dana u Beogradu se nalazi Matejev otac Nenad Periš, koji je u glavni grad Srbije pohitao čim je dobio informaciju o nestanku svoga sina.
"Vjerujte, više ne brojim dane, samo čekam da mi telefon zazvoni, da mi se javi Matej ili da mi netko javi da mi je sin pronađen. Realnost je ta koja me najviše muči, prošlo je puno vremena od Matejevog nestanka, ali onda pomislim kako još uvijek ima detalja koji ukazuju na to da je Matej živ. I to je ono što me drži na životu", kaže Nenad Periš.
Njegova svakodnevica posljednjih 40-ak dana u Beogradu je ista, piše Kurir.
Dunav kao more
"Skoro svaki dan je isti i moram reći da su mi jutra najteža. Evo, jučer ujutro sam ustao u 5.30 sati. I odmah mi dođe pomisao na Mateja i pitanje šta me čeka danas. Pokušavam nešto pisati, raditi, pa onda znam pomoći kolegama. Novinari su najaktivniji i oni me najčešće zovu. Isto tako u kontaktu sam sa srpskom policijom, koja se trudi uvijek biti dostupna i moram reći da mi se uvijek jave kada ih nazovem ili kada im pošaljem poruku", govori Periš.
Prije dva dana Nenad Periš bio je i u Smederevu, gdje također traje potraga za Matejem.
"Otišao sam vidjeti kako napreduje potraga i vidjeti prostor u kojem traže Mateja. Dunav je velik kao more, širok je četiri do pet kilometara, ogroman je to prostor. Popodne idem u crkvu, pokušavam malo prošetati s prijateljima, da dođem sebi. Ali, i dalje hodam uz rijeku, jer mi je to mjesto, ta rijeka jako važna. Imam osjećaj da sam bliži Mateju i da ću dobiti odgovore, iako mi neke stvari još uvijek nisu jasne", kaže Periš.
Svetlana Vučetić Arsić iz Specijalne bolnice za liječenje ovisnosti u Beogradu nedavno je komentirala slučaj Matejeva nestanka i rekla, između ostalog, "kako čovjek koji je bio ozbiljno pijan nije mogao toliko trčati. Trebao je prestati ili smanjiti alkohol jer ima vrlo preciznu motoričku aktivnost. Mogao je to napraviti netko tko je bio na nečemu što ga je diglo,ubrzalo i stimuliralo, a alkohol nije takav. Moguće je da je uzeo amfetamin neposredno prije izlaska iz kluba jer njemu treba par minuta da počne djelovati".
Ovo razmišljanje Vučetić Arsić Nenad Periš odmah je odbacio.
Puno pitanja
"Kada čekate odgovor 40 dana, kao što ga ja čekam, onda vam se u glavi može svašta dogoditi. Ne želim nikoga ni za što optuživati. Matej je bio sportaš i znam da su te večeri konzumirali alkohol, i to dosta, i to je ono što me povlači na tu stranu razmišljanja. Ne mogu znati je li se dogodilo nešto što ja ne znam, što mi nitko do sada nije rekao, jednostavno ne želim ulaziti u tu raspravu. Ovdje sam u Beogradu isključivo da pronađem sina, a nakon toga možemo razgovarati o razlozima nestanka i što se i kako dogodilo. Kad bih sada pretpostavljao stvari i razloge, to bi me potpuno izludilo i "ne bih vidio drvo od šume" - kaže Nenad Periš.
Nenadu se nad glavom motaju mnoga pitanja, a na njih još uvijek nema odgovora.
"Da ste došli na mjesto gdje se sve odigralo, imali biste ista pitanja kao i ja. Prvo biste vidjeli koliko je daleko od kluba, a onda biste pitali kako je Matej uopće tamo stigao. To su udaljenosti koje teško može prijeći brod u tako dugom vremenu, pa je još neshvatljivije kako se sve to moglo dogoditi", kaže nesretni otac.
"Pa onaj mobitel čiji se signal pojavljuje dva sata i dvadeset minuta nakon nestanka, kod Velikog ratnog otoka. Pa pretpostavka da je mobitel dao signal u vodi, a zbog dvije bazne stanice ne može se točno odrediti točka signala, a Mateja nigdje ne vidimo. Sve su to pitanja na koja nemamo odgovore. Ako tražite predmet, onda bi netko mogao nešto zaključiti i stati na kraj potrazi, ali kada tražite osobu, to nije nimalo lako, jer se ne možete tako lako odreći osobe", kaže Nenad Periš.
"Moram biti jak"
S obitelji u Splitu čuje se bezbroj puta dnevno.
"Čujemo se svaka dva-tri sata. Muče se. Dok sam ja tu, oni su koncentrirani na vijesti iz Beograda. Svatko od njih to doživljava na svoj način, svatko ima s Matejem drugačiji odnos, ali nastojimo ne govoriti o tome, o prošlosti. Matej je uvijek tu, u svim našim razgovorima. Crpim snagu iz ljubavi prema svome sinu i prema svojoj obitelji. Moram biti jak jer kada to ne bih bio, to bi se odrazilo i na ostale članove moje obitelji", kaže.
"Ne dao Bog da se itko više nađe u ovakvoj situaciji. Svi bi roditelji isto reagirali. Zato ja moram biti prisutan tu, moram biti razborit, moram biti na raspolaganju onima koji mi tragaju za sinom, moram se truditi da nešto prepoznam, možda nešto banalno što bi moglo biti od koristi za potragu. Svaku večer liježem i ujutro ustajem s istom mišlju. A to je da nađem Mateja. Moram zbog svog sina biti takav, razborit i koristan", zaključuje Nenad Periš.