StoryEditor
ŽIVOT NA ISLANDU

MEĐIMURAC OPISAO KAKO IZGLEDA AVANTURA ŽIVOTA NA SJEVERU EUROPE I ZAŠTO SE NE MISLI VRATITI Bilo mi je jasno već nakon mjesec dana da ću ovdje ostati

'Ljeta su doista fascinantna, ono s čim drugi imaju problema, meni je jako lijepo'
Ilustracija (Reykjavik)
 Senserini Lucrezia / Cultura RF / Profimedia

Miroslav Grahovec (27) iz Mačkovca u Međimurju preselio se prije dvije godine na Island. Nije znao što ga čeka, no, nije previše razmišljao i uputio se u avanturu života. Sad je, kaže, oduševljen i planira tamo izgraditi budućnost i obitelj, prenosi eMedjimurje.

Iako su omiljene destinacije Hrvata koji odluče napustiti Hrvatsku Njemačka i Irska, sve više njih se odlučuje za krajnji sjever – otočnu državu koja ima gotovo troduplo manje stanovnika od Zagreba te u kojoj zimi vladaju ekstremni zimski uvjeti.

Miroslav se odselio na Island sredinom 2018. godine, netom nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji. Ističe da se na odlazak odlučio iz više razloga. Najviše je to bilo želja za otkrivanjem nečeg novog, samostalnim životom, kao i želja za životom u društvu o kojemu je puno čitao, ali i saznao iz prve ruke od rijatelja Roberta Posavca iz Čakovca, koji mu je zapravo i pomogao oko dolaska na Island.

Naglašava da mu je u početku bilo teško napustiti domovinu, jer je ipak riječ o "zemlji udaljenoj više od 3 tisuće kilometara i jednoj potpuno drugačijoj kulturi", ali da je odluku o odlasku donio brzo i spontano te da ga je obitelj podržala u tome.

U Međimurju je uglavnom radio poslove u metalnoj industriji, a na Islandu je odmah po dolasku pronašao poprilično zanimljiv i neobičan posao. Naime, zaposlio se u firmi koja se bavi proizvodnjom lijekova za fertilitet životinja (farmaceutskom medicinom), a taj lijek, odnosno proizvod firme, je bočica dobivena dugotrajnom filtracijom hektolitara citoplazme, uzete iz krvi nosećih ženki konja. Budući da je na Islandu poprilično mnogo farmi konja, ispričao je Miroslav, radi se o isplativom biznisu, samim time što je firma u kojoj je zaposlen jedina koja se bavi time na Islandu, a proizvod plasira isključivo u inozemstvo.

Na Island je stigao ljeti, kolege na poslu su ga odlično prihvatile te su mu, zajedno s već spomenutim prijateljem iz Međimurja, puno pomogli oko prilagodbe, birokratskih pitanja itd. Ističe da su mu u međuvremenu neki od njih postali dobri prijatelji, tako da je prilagodba prošla glatko i u najboljem redu.

Miroslav Grahovec poručuje da je islandski jezik poprilično težak, ali da mu je zanimljiv.

- Engleski je dovoljan za obavljanje velike većine poslova, osim u najstručnijim zvanjima. Što se samog Islandskog tiče, budući da su me jezici i učenje novih oduvijek privlačili, veoma sam brzo krenuo učiti islandski, te sam do sada poprilično svladao osnove, kao i svakodnevnu komunikaciju. Jezik je poprilično težak, no, meni je veoma zanimljiv, tako da ga učim s velikom radošću. Što zbog toga, što zbog još veće prilagodbe i uklapanje u društvo, istaknuo je.

Islanđane opisuje kao skromne, pozitivne i radišne ljude.

- Ono što se razlikuje od velike većina država jest to da ovdje djeca mogu početi raditi punopravno već sa 16 godina (od dolaska u srednju školu), te ih većina već od rane dobi počinje zarađivati prvi novac, a to sve u cilju sklapanja dobrih radnih navika kod mladih ljudi. Ono što je pomalo različito od Hrvata jest da im radni tjedan djeluje nekako različitije od vikenda. Radnim tjednom su više posvećeni poslu, obitelji, hobijima, poprilično mirni, nemaju običaj sjediti na kavi popodne. Međutim, od petka do nedjelje itekako se vole opuštati, da tako kažem ludovati po barovima, najviše u centru Reykjavika,koji je stvarno krcat s više od stotinu barova, pubova i disco klubova, prepunih zabave različitog sadržaja i karaktera.

Progovorio je i o visokom životnom standardu.

- Ljudi koji ovdje zarađuju minimalac mogu voditi jedan pristojan i normalan život. Naravno da će svakome Hrvatu, primjerice, zvučati šokantno cijena hamburgera s pomfritom od otprilike 120 kuna, ili cijena pive u kafiću od oko 70 kn, ali to je isto nešto što ti s vremenom postane normalno i na što se privikneš. Ono što je na Islandu uvjerljivo najskuplje su cijene nekretnina, koje posljednjih godina zbog sve većeg naseljavanja ljudi i cvata turizma lete u nebo. Posebice ovdje u Reykjaviku, što za najam, što za kupnju. Velik broj Islanđana zbog toga dijeli stambeni prostor s nekim, a većina mladih parova veoma brzo počne živjeti zajedno. Cijene svakodnevnih potrepština i nisu nešto izrazito skuplje, a ono što je veoma jeftino su cijene električne energije, vode (koja je praktički besplatna i potpuno pitka diljem cijele zemlje), grijanja i ostalih 'režija', sve zbog toga što je zemlja bogata hidro i geotermalnim izvorima energije.

Poručuje kako mu se najteže bilo priviknuti na dužinu zime.

- Budući da sam nekako ipak uvijek više bio sklon ljetnim uvjetima i vremenu, najteže mi se bilo prilagoditi na dužinu zime, koja i nije nešto puno hladnija nego u Međimurju, već traje itekako dugo  - od sredine desetog mjeseca pa sve do početka ili sredine travnja. Nije neobično vidjeti laganu susnježicu čak i u svibnju, kao i u rujnu. Isto tako, tijekom prosinca i siječnja dnevna svjetlost traje tek oko 5 sati (mrak je sve do 10 ujutro), što na podosta ljudi, kao i mene ponekad, djeluje pomalo depresivno. Ali, opet s druge strane, isto tako tijekom ljetnih mjeseci svjetlost traje praktički 24 sata, što je meni bilo poprilično fascinantno, te mi je, za razliku od dosta ljudi koji tijekom tih mjeseci imaju problema sa spavanjem, to razdoblje jako lijepo, poručuje.

Mladi Međimurac dolazi u rodni kraj dva do tri puta godišnje, u posjet najboljim prijateljima i obitelji, ali ne razmišlja o povratku kući.

- Već nakon kojih mjesec dana ovdje sam bio toliko oduševljen svime da sam odlučio ovdje zauvijek ostati, izgraditi budućnost, jednog dana i obitelj. Nikad ne reci nikad, no, trenutno zaista ne vidim kako bih taj pristup i odluku mogao promijeniti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. lipanj 2020 15:26