U nastavku donosimo:
- životopisni portret pjevača Miše Kovača kroz emocionalni odjek njegova ispraćaja
- osobnu priču i sjećanja autora Ivice Ivaniševića o intimnom žalovanju nasuprot masovnim ceremonijalima
- usporedbu generacijskih navika: od crno-bijelog svijeta do kulture povišenih emocija
- atmosferu Splita i Poljuda kao pozornica kolektivnog sjećanja i nostalgije
- iskustva i stavove o granici između iskrene tuge i fascinacije masom
Pripadam generaciji koja je formatirana u svijetu jednostavnih opozicija. Vijesti su tada bile dobre ili loše, pjesme vesele ili tužne, cigarete domaće ili strane, obrok topao ili hladan, vino crno ili bijelo, a pivo veliko ili malo. Kao da živimo u vesternu, lako smo zauzimali strane, ne hajući previše za nijanse.
U međuvremenu su stasale generacije koje na prvi pogled - ili je ipak bolje reći na prvo slušanje - uživaju u kudikamo široj ponudi. Izbori koji im se nude pokrivaju nama nepoznate raspone. Mi smo se zadovoljavali dobrim, a oni, izgleda, znaju ili barem slute da se uvijek može bolje i više. Što će ti skromna postignuća i umjerena zadovoljstva kad se možeš dobaciti do onih spektakularnih? Kao što čvrsto vjeruju da dobro nikad ne može biti dovoljno dobro, tako oni brane i ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....