Najveća koncentracija mikroplastike utvrđena je nizvodno od silosa u Gospiću

U podzemnim vodama na području ilegalnog odlagališta otpada bivšeg PPK Velebit u Gospiću pronađena je mikroplastika, a rezultati pokazuju izrazito velike koncentracije na jednoj od tri ispitivane lokacije, onoj najbližoj lokaciji natrpanoj desecima tona otpada.

Tamo su u jednom uzorku pronađene samo dvije, ali velike čestice polistirena, čija je procijenjena masena koncentracija iznosila čak 737,155 mikrograma po litri, dok je u drugom uzorku iz iste bušotine pronađeno čak 130 sitnijih čestica različitih polimera.

Vještaci su u podzemnoj vodi pronašli više vrsta plastike. Spektroskopska analiza potvrdila je prisutnost polietilena, od kojeg se izrađuju vrećice i folije, polipropilena, PET-a, polistirena i politetrafluoretilena, odnosno PTFE-a, poznatijeg kao teflon. U izvješću su prikazane i mikroskopske snimke pojedinih čestica te njihovi Ramanovi spektri, kojima je potvrđen njihov sastav.

Stručnjaci Instituta za vode zaključuju da raspored upućuje na lokalizirani izvor onečišćenja u neposrednoj blizini prostora na kojem su, kako sumnjaju istražitelji, supružnici Šincek, preko svoje tvrtke Tipos Resurs, trajno skladištili opasni otpad.

nalaz instituta za vode Gospić

/Dokument

Stručnjaci Instituta za vode "Josip Juraj Strossmayer" nalaz su izradili po nalogu USKOK-a u sklopu istrage ilegalnog odlaganja desetaka tisuća tona otpada na gospićkom području, a USKOK ga je objavio pozivajući se na opravdani interes javnosti.

Analizirali su ukupno šest uzoraka podzemne vode iz tri piezometarske bušotine. Riječ je o bušotinama za praćenje podzemnih voda u kojima se obavljaju kemijske analize te se mjere razina, smjer i promjene njihova kretanja.

Uzorci su uzeti 8. svibnja 2026. na području Divosela, u blizini divljeg odlagališta otpada. To ujedno znači da za ove potrebe nije uzorkovana voda iz slavina i javnog vodocrpilišta. Samim time ne može se tvrditi da voda Gospićana nije za piće, ali se na temelju ovih nalaza svakako može iskazati zabrinutost za stanje podzemnih voda i povući paralela između kontaminirane vode u podzemlju i desetaka tisuća tona otpada iznad.

‘Afera Gospić‘ veća je od Like i mračnog problema s uvozom otrovnog otpada, evo o čemu se zapravo radi

Vještaci su vodu testirali na tri mjesta oko divljeg odlagališta - uzvodno, neposredno uz otpad i nizvodno od njega. Bušotine su označene kao Trag K, Trag N i Trag O, a rezultati su pokazali ogromnu razliku. Voda koja tek prilazi lokaciji gotovo je čista od analizirane mikroplastike, dok je na Tragu K, neposredno uz područje odlaganja otpada, pronađeno čak 132 od ukupno 148 identificiranih čestica prioritetnih polimera. Drugim riječima, na toj je lokaciji pronađeno čak 89,2 posto sve mikroplastike obuhvaćene ovom analizom.

Na Tragu N pronađeno je samo šest čestica mikroplastike, dok u drugom uzorku s te lokacije nije pronađena nijedna. Na Tragu O jedan uzorak također nije sadržavao mikroplastiku, a u drugom je pronađeno deset čestica polipropilena, uz vrlo malu masenu koncentraciju. Polistiren, koji izrazito dominira na Tragu K, nije pronađen na lokacijama N i O. Institut upravo tu razliku tumači kao znak lokaliziranog izvora onečišćenja u neposrednoj blizini Traga K.

Ukupno je automatiziranom analizom šest uzoraka detektirano 640.696 različitih čestica. Ramanovom spektroskopijom potvrđeno je njih 42.650, a među njima je 148 pripadalo prioritetnim polimerima koji su bili predmet ciljane analize. Veliku većinu materijala pronađenog na filtrima činile su, dakle, mineralne i druge čestice. No gotovo sva pronađena mikroplastika bila je koncentrirana na jednom mjestu - čak 132 od 148 čestica na Tragu K, dakle na lokalitetu neposredno uz odlagalište.

Velike razlike čak i između dvaju uzoraka uzetih s iste lokacije upućuju na još jedan važan zaključak: mikroplastika u podzemne vode možda ne ulazi ravnomjerno i kontinuirano, nego povremeno, u svojevrsnim "valovima". Na rezultate mogu utjecati promjene vodnog toka, infiltracija oborinskih voda i drugi hidrološki uvjeti. Drugim riječima, kiše i promjene u kretanju podzemnih voda mogu utjecati na ispiranje i transport čestica kroz porozno krško podzemlje.

Upravo je taj prostorni raspored najvažniji dio nalaza. Institut zaključuje da postoji prostorna povezanost površinskog područja obuhvaćenog istraživanjem i onečišćenja podzemnih voda polimernim materijalom te promatrano područje označava kao najvjerojatniji izvor utvrđenog onečišćenja podzemnog sustava.

Ipak, vještaci ne tvrde da je ovim jednim istraživanjem definitivno utvrđen točan put kojim mikroplastika prolazi kroz podzemlje. Ovo je bio samo jedan ciklus uzorkovanja pa se još ne može zaključiti je li onečišćenje stalno, povećava li se ili smanjuje niti koliko ovisi o godišnjem dobu, oborinama i kretanju podzemnih voda. Za to preporučuju sustavni dugoročni monitoring i dodatna hidrogeološka istraživanja.

Važno je i što ovaj nalaz govori, odnosno ne govori, o vodi za piće. Uzorci nisu uzimani iz gradskog vodovoda ni s vodocrpilišta pitke vode, nego iz kontrolnih bušotina na području istraživanja. Nalaz zato ne znači da je voda iz slavina u Gospiću zagađena ili zdravstveno neispravna. No pokazuje da je mikroplastika prisutna u podzemnim vodama na području ilegalnog odlagališta te otvara pitanje kamo se onečišćenje dalje kreće kroz ličko krško podzemlje.

Nalazi istraživanja svakako su na tragu svega na što su upozoravali aktivisti iz građanske inicijative "Gospić je naš dom", što se tiče mogućeg zagađenja, a onda i hitnosti sanacije.