Recimo na početku da je predsjednikov kratki nasnimljeni govor, emitiran u četvrtak navečer, bio dobro napisan. U tom obraćanju Milanović je učinio točno ono nad čime se samo dan ranije gnušao, kad je tvrdio da se uopće ne osjeća dobro u pretpostavljenoj ulozi vođe opozicije; da on to jednostavno nije niti će biti.
Svejedno, već dan kasnije u izvanrednom obraćanju kojim je sugerirao kako premijer Plenković upravo izvodi državni udar, Milanović je servirao ništa drugo nego okvir i predtekst za idealnu kampanju ujedinjene opozicije. U malo minuta stalo je sve: od tvrdnje da je jedan čovjek (Plenković) ovladao svim institucijama, preko optužbi da HDZ nanovo želi zlorabiti obavještajne službe, do zaključka kako putem...