ZAGREB - Nisam sklon izricati takve pojmove, jer time dolazite u opasnost da koristite etiketu, političku figuru, i da jačate nesporazume, umjesto da ljudima pomažete razumjeti što se dogodilo, ali nema nikakve dvojbe da je politika protjerivanja Srba iz hrvatskih urbanih sredina, posebno nekih, a onda kasnije s područja zapadne Slavonije, Dalmacije, Like, Korduna..., bila primjer etničkog čišćenja.
Izjavio je to predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac u današnjoj emisiji HTV-a "Nedjeljom u 2", odgovarajući na upit voditelja Aleksandra Stankovića je li “suglasan s onim hrvatskim intelektualcima, poput Inoslava Beškera, Furija Radina i Žarka Puhovskog”, koji u državnoj politici prema ovdašnjim Srbima 90-ih vide i elemente etničkog čišćenja.
Dodao je kako je i među Srbima bilo onih koji su priželjkivali da Srbi ne žive u Hrvatskoj, pa i zato da bi njima naselili neka druga područja koja su "čistili" od nesrpskog stanovništva.
Na pitanje je li Franjo Tuđman bio odgovoran za iniciranje i toleriranje zločina, Pupovac je rekao da je pokojni predsjednik bio prilično iskren u svojim političkim namjerama, nije ih pretjerano skrivao, više je puta u raznim situacijama ponavljao da u Hrvatskoj više nikad neće biti više od 3, 4 posto Srba.
Legalitet i legitimitet operacija Bljesak i Oluja proizlazio je iz međunarodnih odluka s kraja 1994. da se Hrvatskoj dopusti izaći na vlastite granice, kao i iz prava ove zemlje da osigura povratak prognanih i prekine stanje ni rata ni mira, ljudi su odlazili iz straha zbog dotadašnjih iskustava ali i voljom beogradskog Miloševićevog režima, te da je ostalo samo na vojnoj akciji nitko relevantan, pa ni haaški tribunal, ne bi za te događaje krivio hrvatske vlasti, ustvrdio je Pupovac, upozoravajući kako su međutim slijedila ne samo ubojstva civila, paleži kuća i uništavanja infrastrukture na oslobođenim područjima, nego i propisi i uredbe kojima se otežavao ostanak ili povratak tamošnjih Srba.
Kao primjer naveo je najavu ondašnjeg potpredsjednika vlade Bosilja Mišetića o izvanrednom popisu stanovništva da se "utvrdi novo stanje", od čega se u veljači 1996. odustalo pod međunarodnim pritiskom.
Na upit zašto haaški tribunal nije procesuirao vrh bivše JNA za razaranje Vukovara i druga nedjela Pupovac je upozorio da ni hrvatske vlasti nisu pokazivale sklonost optuživati i suditi vođama agresije, nego su procesuirani samo stotine nižerangiranih Srba, od kojih su neki bili i lažno optuženi.
Podsjetio je na Tuđmanove riječi 1997. da mu u Zadru stvaraju probleme tražeći suđenje generalu Momčilu Perišiću, koji je bio nedvojbeno kriv i osuđen na 20 godina zatvora, ali takvi procesi nisu bili po volji ondašnjem vrhu ni u Zagrebu ni u Beogradu.
Božja zapovjed je ne samo "ne ukradi" nego i "ne ubij", pa bi uz osudu korupcije i kriminala iz 90-ih trebalo ići i javno zgražanje nad svim zločinima i sućut za sve žrtve, na čemu bi više trebali poraditi i vjerske zajednice, umjesto da se sa srpske strane na hrvatske žrtve ne gleda kao na ljude nego kao na Hrvate, a slično i s drugih strana na "tuđa" stradanja, rekao je Pupovac, ističući da kao što mnogi Hrvati ne znaju za "naše" zločine tako i nedavna anketa u Srbiji pokazuje da većina tamošnje javnosti misli kako su na Ovčari ubijani Srbi.