ZAGREB - Utekli su ko zečevi, a sada traže da ih Jugoslavija brani, obrušio se Slobodan Milošević na Milana Martića i krajinsko vodstvo na sjednici Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije 14. kolovoza 1995. nakon operacije Oluja.
“Više su izginuli u bežaniji sa stanovništvom, nego što bi izginuli držeći linije!”, ruga im se Milošević.
Transkripte sjednica Miloševićeva Vrhovnog savjeta obrane objavila je jučer agencija Sense koja redovito prati rad Haaškog suda. Transkripti su dokazni materijal sa suđenja Momčilu Perišiću, bivšem načelniku Vojske Jugoslavije, koji čeka presudu za zločine u Hrvatskoj i BiH. Transkripti su važni jer dokazuju pomoć Beograda vojskama pobunjenih Srba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Brzinska kapitulacija
Pitanje je koliko bi transkripti sastanaka Miloševića i vodstva JNA mogli biti korisni obrani generala Ante Gotovine i Mladena Markača.
Na primjer, Gotovina i Markač osuđeni su zbog neselektivnog granatiranja tijekom kojeg je pobjeglo civilno stanovništvo, no Milošević i generali za egzodus optužuju vodstvo Krajine koje je naredilo povlačenje već prvog dana Oluje. Znajući da je za punu istinu bitna slika događaja i s druge strane, odvjetnici Ante Gotovine pozvali su kao svjedoke obrane bivšeg kosovca Slobodana Lazarevića koji je svjedočio protiv Miloševića, te Milu Mrkšića, zapovjednika Martićeve vojske, osuđenog na 20 godina zatvora zbog zločina na Ovčari.
Mrkšića je Milošević postavio na čelo vojske Krajine na ljeto 1995. godine, neposredno uoči Oluje, i zbog toga ga godinama prati optužba da je poslan u Knin baš zato da bi organizirao brzinsku kapitulaciju pobunjenika.
Nije ga bilo briga
Prema jučer objavljenom transkriptu, Milošević i generali dijelili su stav da su krajinski Srbi sami krivi za Oluju jer su odbili sve mirovne prijedloge. I pritom se nisu ni pokušali braniti.
Nakon Oluje očekivali su da će ih Srbija uzeti u zaštitu tako što će napasti Hrvatsku, no Milošević i generali odbacuju te ideje kao idiotske.
Vojska Srbije očigledno je pred rasulom: nafte imaju za šest dana, čuje se na sastanku. Zato su svima puna usta mira i mirovnog plana. Prema transkriptu, Milošević tjedan dana nakon Oluje nije znao tko je naredio evakuaciju Krajine niti ga je pretjerano briga za to.
Milošević: Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati!?
Oni ga nisu branili, jer po svim izveštajima koje smo dobili od policajaca, građana i ostalih, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uveče, oni su naredili - bežaniju! Prema tome, tu nije bilo nikakvog otpora niti je bilo borbenog dodira sa hrvatskim snagama. (...) - Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, čak bez stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta. Da smo istog tog dana napravili idiotsku glupost da im pomognemo, ko bi to stigao do Knina do večeri da im pomogne?! Pa, tamo ne bi moglo da se stigne od njihovih kolona kojima su zakrčili sve putove u bežaniji zajedno sa stanovništvom. (...) Pitanje je ko je, zaista, doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, kada su imali sve uslove da se brane, izazvala je egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?!