Mirela Ahmetović, SDP-ova načelnica općine Omišalj u dva mandata, a odnedavno i saborska zastupnica, najavila je svoju kandidaturu za predsjednicu stranke. Ahmetović je početkom kolovoza napunila 39 godina, a šira hrvatska javnost upoznala ju je kroz borbu protiv plutajućeg LNG terminala u općini kojom upravlja. Među svoje načelničke uspjehe svrstava i činjenicu da je, nakon Grada Bjelovara, Omišalj postao prva općina koja je uvela transparentni javni sustav praćenja trošenja proračunskih sredstava “do zadnje lipe”. To je, kako navodi, nešto za što će se zalagati da učine svi SDP-ovi dužnosnici jer je, prema mišljenju Mirele Ahmetović, borba protiv korupcije jedan od najvažnijih zadataka te stranke.
Zašto ste se odlučili kandidirati za predsjednicu SDP-a?
- Razmišljala sam o tome na kojoj ću poziciji najbolje pridonijeti revitalizaciji i unapređenju rada stranke te novelaciji i modernizaciji SDP-ovih politika, što je potrebno s obzirom na krizu kadrova i politika u kojoj se SDP nalazi, zbog velike otuđenosti članova i krize identiteta. Nakon opširnog razmišljanja i razgovora s obitelji donijela sam odluku da je to pozicija predsjednice SDP-a s koje mogu ponuditi konkretne mjere.
Kojim mjerama namjeravate postići to što ste naveli?
- Što se tiče samog funkcioniranja stranke, treba stvoriti organizaciju koja je utemeljena na jasnim pravima i obavezama. Treba ostvariti široku participaciju članstva i simpatizera, a treba napraviti i financijsku konsolidaciju. Kada govorimo o samim članovima, a oni su najvažniji u SDP-u, prvo treba napraviti reviziju članstva jer mi imamo i brojne pokojne i neaktivne članove. Nakon revizije treba dati važnost članstvu, a pritom prvenstveno mislim na lokalne organizacije, od kojih sve počinje. One su te koje razgovaraju s građanima, koje slušaju građane i znaju što se događa na terenu i što građane muči. Isto tako, lokalne organizacije znaju kome u SDP-u građani daju najveće povjerenje, kome vjeruju i koga podržavaju, zbog čega one moraju imati jasan i nedvosmislen utjecaj pri određivanju ljudi na izbornim listama. Također treba formalizirati status simpatizera i dati im mogućnost sudjelovanja u kreiranju politika SDP-a jer su to naši glasači. Što se tiče financija, treba dugoročno stabilizirati poslovanje, što neće biti lako s obzirom na stanje u kojem se SDP trenutačno nalazi. To neće biti lako, ali je moguće, što sam dokazala stabiliziranjem financija Općine Omišalj čiji je proračun 40-ak milijuna kuna, dok je proračun SDP-a oko 25 milijuna. Nakon toga financijsko težište treba staviti na lokalne organizacije. One financijski ne smiju biti taoci dobre volje središnjice SDP-a. Također ću se zalagati da se ukine obaveza plaćanja članarine za naše članove koji nisu dužnosnici, a rade za stranku volonterski, dakle potpuno besplatno.
Tko će biti u vašem timu, odnosno čije glasove unutar stranke očekujete?
- Moj tim je onaj koji će biti izabran od članica i članova 26. rujna, a koji će obnašati dužnost u Predsjedništvu, koji će biti potpredsjednici stranke i biti unutar Glavnog odbora SDP-a. Ja se ne kitim imenima i prezimenima, ne dijelim fotelje unaprijed, ne bavim se klijentelizmom. Čekam koga će članice i članovi 26. rujna izabrati u Predsjedništvo, to su moji budući suradnici. Sigurna sam da će to biti ljudi koji će predlagati i svoje mjere i spremna sam ih sve saslušati i zajedno s njima izgraditi ispravan sustav mjera kojima ćemo unaprijediti rad stranke.
Neki u SDP-u za vas govore da ste izbor Zlatka Komadine i njegove struje. Kakav je vaš odnos prema Komadini?
- Vrlo je interesantno da je to najčešća tvrdnja koja se uz mene veže nakon što sam izjavila da razmišljam o kandidaturi. Međutim, moram razočarati sve one koji misle da ću nekoga vrijeđati i ne znam kako se odnositi prema toj ideji i prema samom Zlatku Komadini. Ja to nikada nisam činila prema niti jednom jedinom članu, nisam nikada pokušala rasplamsavati neke razmirice, ni putem medija ni putem pisanja na Facebook profilima ili komentarima na društvenim mrežama, niti ću to činiti. Ako sam išta naučila od Zlatka Komadine, to je da se to ne čini svojem kolegi ili kolegici iz stranke, čak ni ako se radi o mojem suparniku. Ono što je bitno, ja sam slobodan čovjek, imam relativno veliko političko iskustvo i svaka moja odluka je donesena autonomno, bilo da se radi o mom privatnom ili političkom životu. Mislim da je upravo ovakav način razgovora, tko je čiji čovjek, pridonio padu rejtinga SDP-a. Čudno mi je da se jedino mene percipira kao nečijeg čovjeka, a svi ostali kandidati su valjda svoji. Samo sam ja nečija, baš interesantno. Svi koji me poznaju, znaju da je to smiješno.