‘KRAVLJE LUDILO‘

Mještani na rubu sloma: ‘Njegove krave uništavaju sve pred sobom, ali on je lokalni šerif...‘

Gaze usjeve i voćnjake, a čak plaše i turiste, jer su ovoga ljeta dvaput upale na imanje s bazenom namijenjeno iznajmljivanju

Krave snimljene nakon što su utažile žeđ na bazenu/Bože Čajić, Nikola Čajić, Jakov Marijanović i Nediljko Marijanović

 Ante Cizmic/Cropix

Da živimo u Indiji, gdje se tretiraju kao svete životinje, ove retke zasigurno ne bi pisali. Ma krave, a o njima je riječ, ni u ovoj priči iz drniškog kraja nisu krive nego ljudi, koji su se prihvatili njihova uzgoja uz financijsku potporu države i, po svemu sudeći, ne rade to na adekvatan način. Situacija je izmakla kontroli...

Njih oko dvije stotine u slobodnom uzgoju sa Svilaje redovito silaze u sela podno planine što, u ovom slučaju, stanovnike Gradca dovodi do ruba ludila jer u svojoj potrazi za pašom i vodom opetovano uništavaju sve pred sobom. Gaze njihove usjeve i voćnjake, a po novome čak plaše i turiste, jer su ovoga ljeta dvaput upale na imanje s bazenom namijenjeno iznajmljivanju. Za problem koji postoji godinama, još otkako su se u poraću pojedini vlasnici krava počeli baviti njihovim slobodnim uzgojem, znaju već sve institucije, no ne događa se ništa. Policija non-stop izlazi na teren, pišu se prijave, zovu inspektori... Uzalud.

Problemi su eskalirali ovoga ljeta kada su krave, svjedoče nam mještani, nakon višegodišnjih počinjenih šteta na poljoprivrednim kulturama, dvaput upale u turistički objekt Nikole Čajića u Gradcu, prestravile turiste i napravile mu štetu na imanju. Čajiću je pukao film, pa je, nakon neuspješnog dogovora oko obeštećenja s njihovim vlasnikom, poznatim drniškim ugostiteljem Tomislavom Gabrićem, odlučio zakonskim putem namiriti štetu. A da s Gabrićem, koji se na Svilaji posljednjih desetak godina bavi stočarstvom (najprije je držao ovce, pa se prebacio na krave) nije lako dogovoriti odštetu potvrđuju svi sugovornici Slobodne Dalmacije. Prije Nikole Čajića i Jakov Marijanović, Nediljko Marijanović i Bože Čajić.

Prazna obećanja

- Prvu štetu sam imao 2018. kad su mi Tomine krave upale u mladi bajamik i uništile 20 sadnica. Policija je došla, napravila zapisnik, a Tome (op.a. Tomislav Gabrić) me obeštetio s 1000 kuna nakon čega sam povukao prijavu. Nakon nekoliko dana krave su ponovo upale, srušile suhozid, uništile još tridesetak bajama. Zovem Tomu, a on će meni:”Ja sam tebi platio, više ti ne plaćam” - priča Jakov Marijanović, koji od tada, svake godine sadi nove bajame, a Tomine krave ih uništavaju.

image

Bože Čajić, Nikola Čajić, Jakov Marijanović i Nediljko Marijanović

Ante Cizmic/Cropix

- Samo ove godine uništeno je 45 sadnica, a od 2018. više od stotinu. Ali nisu samo u pitanju bajami, nego i porušen suhozid, njegove krave mi popasu travu i djetelinu. Znači, totalno sam u minusu. Ranije sam imao do 500 bala, a otkad je njegovih krava ne mogu navući ni 200. Za sve to platio mi je tih 1000 kuna, a sve ostalo završilo je na obećanjima - žali se Marijanović dodajući kako je ranije imao problema i s kravama Ivice Vulića Žiže, koji se ponašao kao i Gabrić.

Riječ je o stočaru iz obližnjih Kanjana. Nema, veli, dugo da je krave prepustio na brigu kćeri, koja vodi vlastiti OPG. I do njega smo pokušali doći na adresi boravka, no bez uspjeha, a telefonski poziv na donedavni Vulićev broj završio je onim "ne koristi se".

Odštetu je Marijanović od Vulića dobio nakon četiri, pet godina sudovanja i taman kad se, kaže, Žiža smirio u brdima sa svojim blagom, sa Svilaje su se u Gradac počele spuštati Tomine krave... Jedan problem otišao, drugi došao.

- Ranije sam vodio bitku i s Tominim ovcama, imao ih je svojedobno 300-400 i dva čobana Rumunja, koji bi ušli u moju ogradu, naložili vatru i čuvali ovce. I što?! Imao sam tada i ja sedam krava i morao sam, pored svoje trave i djeteline, kupovati travu. Posadio sam dvadesetak voćaka, ali je 10-15 Tominih krava izgrizlo sadnice do srži. I još ostavilo balegu. Jel me Tomo obeštetio?! Ma kakvi, još me optužio da sam lopov, da sam mu pobio telad. Taj ima u ruci sve drniške političare, svi oni jedu kod njega u restoranu, a on je lokalni šerif, kojemu nitko ništa ne može. Može ovdje sutra doći sto novinara, opet će biti isto. Pa koliko samo poticaja dobiva! Oko četiri i nešto milijuna kuna - žesti se Nediljko Marijanović.

image

Krave snimljene nakon što su utažile žeđ na bazenu u vlasništvu Nikole Čajića

Ante Cizmic/Cropix

Mirnijim se tonom na njegovu priču nadovezuje Bože Čajić, koji u gornjem Gradcu posljednjih sedam, osam godina, na vlastitoj zemlji sadi krumpir, luk i kapulu.

- Ali Tomine krave sve sataru. Mogao sam tu imati tonu i pol krumpira, imam dva sina, imaju obitelji. Malo toga za njih ostaje... Ali nikada nisam od Tome tražio da me obešteti niti ću. Samo neka ne gazi po mojemu trudu. Mene samo 7000 kuna koštala ograda kojom sam ogradio tu zemlju. Ponovo sam je krpio... Ali uzalud, njegove krave su sve to potaracale - nemoćno krši ruke Božo Čajić.

Prezimenjak mu Nikola s početka priče istodobno podastire dokumentaciju koju je prikupio posljednjih mjeseci - u podebljoj fascikli prijave policiji, dopisi Ministarstvu poljoprivrede i Ministarstvu turizma i sporta, glavnom državnom inspektoru, dopis načelnika općine Ružić svim nadležnim državnim tijelima, fotografije krava na njegovu posjedu. Prilaže i zahtjev za obustavu isplate poticaja stočaru Tomislavu Gabriću... Nema kome se nije obratio nakon upada krava na njegovo imanje površine 2000 kvadrata s objektom za iznajmljivanje turistima i bazenom. Na njemu odmaraju mahom Nijemci, ponosi se ocjenom na Bookingu 9,5. Ovoga ljeta bio je, kaže, popunjen 100 dana.

image

Objekt na fotografiji smještaj je za 198 krava

Ante Cizmic/Cropix

- Tomine krave obilaze moje imanje već dulje vrijeme. Prije dvije godine razvalile su mi cisternu za vodu kapaciteta 1000 litara. Tome mi je rekao da će mi je kupiti i donijeti. Vukao me za nos od rujna do travnja iduće godine. I eto jednog dana njegovog momka Ante, donosi cisternu. Al' prokinutu. Ispravnu je, na koncu, na ljutu silu donio. Tako je počelo - govori Nikola Čajić navodeći kako samo možda pet od stotinu dana, koliko je imao goste ovoga ljeta, nije došao jutrom na imanje zbog čišćenja bazena, a da njemu nije zatekao Tomine krave.

Mahne i ode

- Otkako su mi dvaput upale, napravile štetu i prepale turiste, pozivao sam Tomu da dođe i uvjeri se što su napravile. Prolazi ovuda s džipom nekad i dva, tri puta dnevno. Mahne i ode. Ali nikad nije došao pogledati - pokazuje nam Nikola ispise telefonskih poziva Tomislavu Gabriću, veterinarskom inspektoru u Drnišu i policiji.

image

Nikola Čajić

Ante Cizmic/Cropix

Nakon što je desetak Gabrićevih krava koncem srpnja jedne noći oko 23 sata provalilo ogradu imanja i uplašilo njemački par dok se kupao u bazenu, Nikola je turiste čak počastio s dva dana boravka samo kako mu ne bi napisali negativnu recenziju na Bookingu.

- Naravno da sam nakon tog incidenta zvao Tomu, bilo je to 4. kolovoza, dan uoči proslave Oluje. Javio se i rekao mi da se žalim Ministarstvu turizma, poljoprivrede... Rekao sam mu da ću zvati policiju i veterinarsku inspekciju na što mi je kazao:”Zovi ti koga god hoćeš, evo ovdje kod mene i policije i inspektora. Evo ih, jedu i piju. Imam ovdje 400 gostiju, pečem janjce”. I policija je bila. Moram pohvaliti te ljude, jer su došli u civilu. Zamolio sam ih da učine tako, jer su mi u međuvremenu stigli novi gosti, pa da se ljudi ne bi uzbuđivali. Policija je stvarno bila na visini zadatka, čak mi je momak rekao da zna pričati na engleskom i njemačkom, da se ništa ne brinem - hvali policajce Čajić žaleći samo što kamere na njegovu objektu tu noć nisu bile upaljene (turisti ih sami gase zbog zaštite privatnosti) kako bi imao i video dokaz. Ni slutio tada nije kako će se još gori incident dogoditi sredinom rujna, kada su mu krave opet upale na imanje, a gosti samo što nisu stigli. Zgrabio je mobitel, uslikao ih, istjerao van... Na poziv upućen Tomislavu, stigao je njegov unuk Ivan.

image

Tomislav Gabrić

Ante Cizmic/Cropix

- Pita me gdje su krave, ja mu rekao kud su otišle, a onda i jesu li napravile štetu. Pokažem mu fotografije, a on mi veli:”Što će meni to? To meni ne treba?”. Kažem mu da svakog dana puštaju krave, da ne vode brigu o njima i da sam sve već ranije dao na policiju... Pitao me je li to moglo nekako drugačije. Rekao sam da jest i da može i sada, ali sve uz dogovor. I da je sada šteta 15.000 kuna, a da sam prethodno vratio novac Njemici u iznosu od 2.282 kune i da je to sve zajedno svota za koju sam oštećen. Na to mi je Tomin unuk rekao:”Znate, imam ja jakog odvjetnika, pravog mačka. A imam i novaca”. Tu je završio naš razgovor - prisjeća se Nikola Čajić. Tomislavu Gabriću je čak ponudio da dovedu neutralne ljude na procjenu štete, ali pod uvjetom da se razumiju u poljoprivredu i njegov trud i rad na imanju u posljednjih jedanaest godina. Uzalud.

Drugačija priča

A policija mu je, dodaje, još 25. rujna poslala broj Državnog odvjetništva u Šibeniku na koji se nitko ne javlja. Od svih nadležnih državnih instutucija, kojima je pisao, jedino je dobio odgovor od Ministarstva turizma iz kojega su ga uputili na obraćanje inspekciji.

- Kad sam veterinarskom inspektoru Ivi Odaku u Drnišu donio brojeve naušnica krava, koje su upale na imanje, izvadio je ispred mene podatke iz kompjutora i rekao:”Ovo su krave Tome Gabrića”. Izvukao je posjednik i posvjedočio kako ih Tomo ima 198. Rekao mi je da je petak, da mi nema kad napisati potvrdu, da dođem u ponedjeljak ujutro, pa da će mi je izdati kako bi mogao otići na policiju i podići kaznenu prijavu. Ja došao u ponedjeljak ujutro, ali inspektor Odak neće ni da čuje. Potpuno druga priča, govori mi da on nije nadležan za to. Sretnem ga nakon deset dana u Drnišu, ponovo pitam kad će mi napisati potvrdu na što će on meni:”Pa jesi ti normalan? Što je tebi čovječe?” Nakon toga sam odlučio pisati glavnom državnom inspektoru Mikuliću... Sad je to sve na državnom odvjetništvu. Evo, pisao sam... Svima. I svi znaju što se ovdje događa, ne mogu reći da nisu znali. Ja sam za to da on meni moju štetu podmiri i iste sekunde povlačim prijavu. U suprotnom, nemam što izgubiti, jer će mi morati platiti štetu, kaznu zbog nečuvanja krava i činjenicu da je narušio privatnost mojih gostiju - spreman je na pravnu bitku Nikola Čajić.

‘Policajci više ne dolaze u moj restoran! Koliko imam prijava? Nemam pojma‘

Prozvani Tomislav Gabrić nije bježao od novinara. Dapače, rado je pristao na razgovor želeći iznijeti svoje viđenje problema, koje se, prema njegovu mišljenju svodi na zavist i reket pojedinih mještana Gradca, koji u njemu vide izvor financija.

- Kad se tu počelo šuškati koliko ja imam novaca, koliko čega... počeli su me reketariti čim priđe krava na njihovu zemlju - uzrujano priča Gabrić vozeći nas svilajskim kamenjarom do lokacije na kojoj obitavaju njegova goveda.

Gabrića staje ponad Otavica, tu mu je još djed čuvao stoku. Zatičemo ih svega nekoliko i nešto crnih svinja koje ruju po blatu, dok prilazimo ogradom omeđenoj površini s ovećom drvenom nadstrešnicom za životinje. Vozilu put priječi jedna od rijetkih krava, koju smo zatekli na lokaciji. Ostale su negdje uokolo, na vrletima Svilaje, u potrazi za pašom. Iz obližnjeg kontejnera dolazi nas pozdraviti i Mate, Gabrićev vremešni čuvar krava, otežano se krećući na onemoćalim nogama.

"Evo, ostali samo Tome i ja", govori nam Mate otkrivajući kako je u Svilaju stigao iz Bosne. Usput objašnjava gazdi gdje su krave. Treba nam fotografija krda, a krava nigdje ni za lijek. Pa brzo sjedamo natrag u vozilo kako bi ih teško prohodnim putem možda negdje uspjeli i pronaći u nešto većem broju. Nije nam pošlo za rukom. Raštrkale se po surovom kamenjaru. Gabrić će, tijekom vožnje, opet o Nikoli Čajiću...

- Gospodin Čajić me zove u restoran uoči Oluje, a meni 250 ljudi na ručku iz cijele Hrvatske. I kaže da dođem vidjeti što su mu napravile moje krave. Rekao sam mu da ne mogu, ali da ću mu sve priznati. I sad ti mladi i časni ljudi, jer u mene policija jede i pije u restoranu, više kod mene ne dolaze otkako je emitiran prilog u "Plodovima zemlje". Ima mjesec dana da mi nitko nije ušao u restoran. Sve to radi smišljeno, da mi napravi zlo. Nekidan mi je osam dana ovdje bila inspekcija... Iz Zagreba i ova naša iz Šibenika. Kako je prošlo?! Sve imam što moram imati. Ne, nemam kod sebe zapisnik... - brzinski govori zaustavljajući se pred friško postavljenim električnim pastirom.

I pojašnjava kako njegovi problemi s pojedinim mještanima Gradca traju posljednje dvije, tri godine. Kad god neka krava priđe dolje, bliže selu, oni zovu policiju.

- Koliko imam prijava? Nemam pojma... Nikad nisam bio na sudu, jer sam im sve plaćao. Osim ovoga s Nikolom Čajićem. Ali on je to sam režirao... Otvorio vrata i pustio krave na svoje imanje - uzbuđeno tumači.

Gabrić je, potvrđuju nam mještani Gradca, dosad dobio više od 4 milijuna kuna različitih oblika potpora - po površini, za ekološki uzgoj, dobrobit životinja, očuvanje izvornih pasmina. On sam pak kaže kako je dosad primio oko 3 milijuna i 700 tisuća kuna. Iako se u drniškim kuloarima spominju i njegov sin i unuk, koji su također uključeni u posao oko stoke i restorana, Tomislav je izričit.

- Oni nikada nisu uzimali poticaje, sve je na mene prijavljeno. Jesam li ih dobio i ove godine?! Nisam... Jesam, prijavio sam se. Je, prvi put je da ih nisam dobio. Zašto?! Nemam pojma koji je razlog - sliježe ramenima, pa opet okreće priču na Nikolu Čajića.

- Nikada nisam imao nikakvih problema s policijom, inspekcijom i sudom dok me se nisu dohvatili Niko Čajić i ovaj Marijanović. Možda me nacionalno mrze... Kako?! Eto, nisam im dobar... Nisam bio u ratu, pričaju da sam švercao devizama. Istina, mogao sam biti bez svega ovoga, ali ne mogu dopustiti da me se reketari s 2000 eura za ništa. Radije bi izgubio poticaje, krave i život nego da me netko ucjenjuje. Žele me uništiti... Ma, žele me odavde iseliti - tonom žrtve će Tomislav Gabrić.

Gabrić: Koliki je trošak uzgoja? Veliki!

Krave pasu slobodno, piju, uočavamo tijekom vožnje po Svilaji, vodu iz poveće lokve... Koliki je realan trošak njihova uzgoja, pitamo Tomislava Gabrića da nas kao totalne laike poduči.

- Veliki - reći će spremno.

- Košta me zimnice - hrane, soli, vitamina... Moram paziti da je eko hrana, koja je skuplja. Pa čuvanje, put, jer nekad i po četiri puta dnevno iz Drniša idem u Svilaju. To je preko 400.000 kuna godišnje s čobanom, strujom, dijelovima za auto... Ima puno vukova, puno štete. A gdje su cisterne za vodu, 10.000 litara krave popiju za jedan dan. Uvijek nas je trojica, četvorica, tu su i sin, unuk. Meso završi u mom restoranu, nešto prodam. Ali ovo je Angus pasmina, nema tu velikog prirasta, čak se krave ni ne tele svake godine. Ali s početnih 50 došao sam do njih 160-170. Meni je sedamdeseta godina, a mirovina ispod 2000 kuna, pa moram to raditi. Pomognu sin i unuk, koji ima nešto krava. Oni sad drže i naš restoran, pomažemo jedni drugima, obitelj smo.

U desetak godina 3,7 milijuna kuna različitih potpora

Tomislav Gabrić je, govore nam mještani Gradca, dosad dobio više od 4 milijuna kn različitih oblika potpora - po površini, za ekološki uzgoj, dobrobit životinja, očuvanje izvornih pasmina. On sam pak kaže kako je u desetak godina primio, oko 3 milijuna i 700 tisuća kuna.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. studeni 2021 09:21