Nekoliko tisuća ljudi na Trgu Bana Jelačića u centru Zagreba bez daha na hladnoći promatralo je zadnje sekunde utakmice za treće mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru, Hrvatska - Maroko.
Među njima je bila i Jana Krstić iz Niša.
Ljubav prema Zagrebu, neraskidiva prijateljstva iz vremena kada je tamo živjela i navijanje za "Vatrene", doveli su u rečenu navijačku zonu i Janu Krstić iz Niša. Vatrena Nišlijka navijala je svim srcem za hrvatsku reprezentaciju, i to u metropoli, u Zagrebu, piše BBC na srpskom, uz napomenu da njezin put ipak ne bi bio izvediv da nije bilo gostiju jednog beogradskog kafića, njoj nepoznatih, koji su joj pomogli da stigne do Zagreba, piše BBC.
- Ova pobjeda nas je sve zagrijala, ne smeta nam hladnoća - kazala je Jana Krstić, koja je prije nekoliko godina iz Niša otišla studirati - u Zagreb. Tamo se, veli, zaljubila u nj. Tijekom nastavka studija vratila se u rodni Niš, ali dio srca ostao joj je u Zagrebu, pa je tako na SP u Kataru, kazala je, podjednako navijala i za Srbiju i za Hrvatsku.
Kako je Srbija ispala u grupnoj fazi, Jana je nastavila navijati za "svoj drugi dom", kako naziva Hrvatsku, i obećala je sebi da će zajedno sa prijateljima gledati finale u Zagrebu. Tada se odlučila i prvi put otići u kladionicu i uložiti novac na pobjedu Hrvatske u polufinalnoj utakmici sa Argentinom, prenosi Slobodna Dalmacija.
- Izračunala sam koliko bi mi trebalo za povratnu autobusnu kartu do Zagreba, i dala posljednji dinar - povjerila je medijima. Na žalost, Argentina je pobijedila u toj utakmici i Jana je ostala bez novca.
- Gledali smo utakmicu u jednom beogradskom kafiću i bilo mi je teško kada sam shvatila da Hrvatska nema šanse da pobijedi. Ne toliko zbog nogometa, nego zato jer sam shvatila da neću imati novac da idem za vikend u Zagreb - prisjeća se Nišlijka.
Potom je izašla iz kafića do dućana, a kad se vratila čekalo ju je iznenađenje - 10.000 dinara.
- Ljudi u kafiću koji su gledali utakmicu čuli su moju priču i želju da odem u Zagreb da sa prijateljima ispratim Svjetsko prvenstvo, sakupili su novac i čekali da se vratim - presretno će Jana, koja se rasplakala kad je ugledala novac. Poželjela je darovati ga u humanitarne svrhe, ali nepoznati prijatelji iz beogradskog kafića su inzistirali da tim iznosom plati toliko željeni put u Zagreb, kako bi podržala navijanje za hrvatsku reprezentaciju.
Rekli su joj i da u nekim situacijama sebe treba staviti ispred drugih kako bi uvidjela kako je to kad nekome pomogneš. I otišla je.
Malo na Trgu, malo na toplom u kafiću, Jana je s prijateljima pratila utakmicu, a ostalo je sad već nova brončana povijest...