Izbori za župana Međimurske županije, 28. studenoga, bit će neizvjesniji nego ikad. Osim što nakon lokalnih izbora u svibnju nitko nije očekivao da će ponovno pred birače, čini se da se ni Matija Posavec, uobičajeno premoćni pobjednik za mjesto župana, neće izaći na izbore. Nitko se od međimurskih političara ne žuri objaviti kandidaturu. I Mladen Novak je vagao i na kraju odlučio ući u borbu za mandat župana.
U utrku će ući kao nezavisni kandidat, nakon što je ljetos, poput mnogih nekoć stranačkih kolega, izbačen iz SDP-a. Poduzetnik s četvrt stoljeća dugim stažem u stranci vjerovao je da je s izborima za njega gotovo. Jednom se već kandidirao za župana, bio drugi iza pobjednika Posavca. U međimurskom je SDP-u prošao sve stepenice hijerarhije, izbačen je kao predsjednik županijske organizacije.
Kad smo krajem prošlog tjedna razgovarali s njim, Mladen Novak još nije znao treba li mu u životu novi izborni proces. Ipak, u ponedjeljak je odlučio, ulazi u izbore za župana. Osam je godina bio bliski suradnik Matije Posavca i, vjeruje, dobro zna međimurske prioritete.
Zašto ste se ipak odlučili kandidirati?
- Kad je došlo do izvanrednih okolnosti, velika je grupa ljudi odlučila da neće dopustiti usporavanje procesa razvoja Međimurja, koji se snažno zalaufao. Da bi se nastavilo istim tempom, smatraju, potreban je pravi čovjek i zaključili su da sam to ja. Argumentirali su i pristao sam.
Postoji li ipak šansa da se priključite nekoj od stranaka?
- Sigurno ne. Ja sam socijaldemokrat u srcu i razumu i ne vidim se ni u jednoj drugoj političkoj opciji. Isto tako, neću tražiti ni jednu stranku da me podrži. Dovoljna mi je podrška ljudi kojima je stalo do razvoja Međimurja.
Podrška bivšeg župana Posavca sigurno bi bila dobrodošla?
- Osam godina smo Matija i ja bili najbliži suradnici, on kao župan, ja kao predsjednik Skupštine. Dobro se poznajemo i dobro znam sve županijske prilike i neprilike, znam što su prioriteti. Što se Matije tiče, još se ne zna hoće li se kandidirati ili neće.
Što mislite, kakve su vam šanse?
- U projekt smo ušli da damo sve od sebe. Ozbiljan sam čovjek i da ne mislim da mogu ovo izgurati do kraja, ne bih se u to upuštao. Vjerujem da su mi šanse dobre.
Izbačeni ste iz SDP-a, imate li podršku ostalih izbačenih članova, saborskih zastupnika?
- Imam, jer dijelimo iste vrijednosti. Podržat će me i svi dojučerašnji članovi međimurskog SDP-a, kojih je svakim danom sve više. Iz stranke je izašla cijela organizacija Donje Dubrave. Prije mjesec dana je u Čakovcu izašlo 30 ljudi u jednom mahu, u Štrigovi ih je izašlo 15-ak. Potezi koji se vuku na nacionalnom nivou demotiviraju članstvo da uopće budu dio te ekipe. Ljudi više ne žele biti meta podsmijeha, kako Međimurci danas tretiraju članove SDP-a.
Nitko ih na to ne nagovara, ne radi se paralelna platforma. Iskreno im je prekipjelo. Jer, u Međimurju se uvijek dobro radilo, a nije se to adekvatno vrednovalo. Sada se nameću kandidati bez ikakve rasprave i ljudi ne žele na to pristajati. Zar nije sramota da u Međimurju, donedavno najvećoj utvrdi SDP-a, stranka nema svog kandidata?
Mislite li tu na Sandru Herman iz Reformista, koja se kandidirala uz podršku SDP-a?
- Politika SDP-a bila je uvijek da može sa svima, osim s HDZ-om i strankama koje podupiru HDZ. Čini se da to sad više ne vrijedi. Jer kao što znamo, gospođa Herman je državna tajnica u Vladi HDZ-a, s kojima njezini Reformisti koaliraju na nacionalnoj razini. Nisam se mislio osvrtati na SDP, ali vidim da moram. Peđa Grbin u izjavi za Jutarnji rekao je da sam izbačen jer nisam predao dogovorenu listu, nego onu koju sam, kaže, napravio po svojoj volji.
Procedura sastavljanja liste je poznata. Nakon kandidacijskog postupka, predsjednik predlaže, Županijski odbor usvaja. Na listu smo dobili suglasnost Iblera i predali je. Jedino što je kod Grbina moguće izazvalo nezadovoljstvo jest da kandidate koje je on pokušao staviti na listu nisu na njoj i bili jer nemaju podršku naših SDP-ovaca.
Međimurje je u posljednjih osam godina postalo brend, mogu li ova previranja naškoditi tom brendu?
- Da, zovu nas "mala Švicarska", što i jesmo prema radišnosti, uređenosti okoliša... Ali to ne prate plaće pa onda ni životni standard. Odlazile su i dosad generacije Međimuraca na rad u inozemstvo, obitelji su ih čekale i tu su gradili obiteljske kuće. Sada odlaze s namjerom da se ne vraćaju.
Bivši župan govorio je da središnja vlast ignorira Međimurje jer HDZ ondje ima tradicionalno loše rezultate?
- Sa svakom promjenom vlasti dolazilo je i do promjene lokalnih politika. Svaka vlast je mijenjala prioritete, umjesto da smo ih strogo odredili i inzistirali na njima prema državnom vrhu. Međimurje treba tri zaobilaznice, Nedelišća, Preloga i Murskog Središća. Dvadeset godina nije napravljen metar ni jedne. Jer, kad se vlast promijeni, promijeni se i prioritetna zaobilaznica, a ona prije još nije dobila ni polovicu potrebnih dozvola. I tako se vrtimo u krug.
Odredimo li prioritete i zacrtamo ih u dugoročnom planu, za deset godina će sve zaobilaznice biti gotove. Međimurje je malo, ima nas nešto više od 100.000, ali kad se dogovorimo i znamo zajednički interes, znamo se izboriti i postaviti na način koji se ne može odbiti. Kad se Međimurci bore za svoj interes i stave glave skupa, nemoguće ih je zadržati. A to trebaju osigurati Županija i župan, a ne baviti se sitnom dnevnom politikom.