ZAGREB - Aleksandar Srnec bio je pionir eksperimentalne i apstraktne umjetnosti u Hrvatskoj, suosnivač EXAT-a 51 i Novih tendencija. Bilo je to pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća kada su se u zagrebačkoj Galeriji suvremene umjetnosti okupljala vodeća imena apstraktne umjetnosti, puno se družilo i razgovaralo o smislu umjetnosti i polemiziralo, uglavnom bavilo se nečim što je danas zaboravljena vještina.
Bila su četvorica glavnih protagonista: veliki gospodin Ivan Picelj živi u centru grada, i u njegov rad kao uzor kunu se gotovo svi suvremeni dizajneri i brojni umjetnici. Vjenceslav Richter, autor Titove vile i paviljona EXPO 58 u Bruxellesu, više nije među nama. Vlado Kristl bio se povukao u München, još 1958. godine, nakon zabrane njegova filma “General i stvarni čovjek”. Tamo je živio dulji niz godina, neko je vrijeme boravio i na jugu Francuske, i imao je velike uspone i padove u svojemu stvaralaštvu. Često je znao uništiti slike koje je već naslikao, i bio je autodestruktivne prirode. Prije šest godina umro je i ovaj umjetnik.
Život Aleksandra Srneca bio je poput filmske priče, dostojne ruke najvještija redatelja. Naknadno se zapravo pokazalo kako je karakter Srneca i Kristla dobro prepoznao Ješa Denegri, koji je u knjizi “Umjetnost konstruktivnog pristupa” upozorio kako se ne smije zavesti na krivi put njihovom geometrijskom i naizgled racionalnom, proračunatom umjetnosti: dva su umjetnika dva nepredvidljiva duha.
Strategija zaborava
Aleksandar Srnec se uvijek sukobljavao s autoritetima, i napustio je četiri akademije. Bio je uvijek svoj, a ostat će upamćen kao buntovnik, i kroz brojne crno-bijele foto portrete iz njegove mladosti, uvijek sa šeširom na glavi, uvijek sa cigaretom u ruci i nemarno zavezanom leptir mašnom.
Dugi niz godina živio je posve zaboravljen od javnosti, u svojem stanu u centru Zagreba, za njega su znali tek osvjedočeni ljubitelji umjetnosti. Potom je uslijedila izložba “Prisutna odsutnost”, prvo u Varaždinu, zatim u Zagrebu. 17. siječnja otvorio je retrospektivu u Muzeju suvremene umjetnosti, i bila je to prva izložba, nakon stalnog postava, u novom muzeju. Uslijedio je nezapamćen interes i na tisuće posjetitelja krenule su pogledati izložbu, iako ova vrsta eksperimentalne umjetnosti inače ne privlači toliki broj ljubitelja umjetnosti.
Umoran od pitanja
Na otvaranje je došao i sam umjetnik, koji je bio vidljivo uzbuđen. No, bilo je jasno da njemu do takve vrste priznanja zapravo i nije bilo previše stalo. Na novinarska je pitanja odgovarao šturo, samo s da i ne, jedini se komentar svodio na riječi: “Prekasno je”.
Nekoliko tjedana nakon organizirana je tribina koja je kao temu imala novi Muzej suvremene umjetnosti. U polemiku se uvukao i rad Aleksandra Srneca. Nezadovoljan načinom na koji se o njegovu radu razgovaralo, Srnec je napisao pismo javnosti. “Umoran sam od pitanja. Prepuštam ih nekome drugome. Sebi ostavljam samo jedno, malo, tiho pitanje: zašto se raspravlja o mojim mislima i o mojim odlukama kao da mene nema”.
Aleksandar Srnec, likovni umjetnik, dizajner i autor animiranih filmova, preminuo je u subotu, 27. ožujka, u 87. godini života, samo dva mjeseca nakon što mu je bila priređena velika retrospektiva.