‘Moga djeda Luku ubili su rafalnom paljbom, imao je 66. Srce mi se kida kad se sjetim kako umire, praktički na pragu kuće‘

I prije nego što sam se rodio, znalo se kako ću se zvati. Kao što je moj tata Stipe dobio ime po svom djedu, držeći se starog običaja, meni je dao ime svog oca Luke. No, ime je, kažu mi, bilo manje važno za djedovu veliku privrženost prvom unuku. Nije to bilo klasično čuvanje unuka dok roditelji ne dođu s posla.

Dok sam bio mali, stalno se igrao sa mnom. Čim sam dovoljno odrastao da se mogu samostalno kretati, djed me vodio na sve poslove koje je obavljao, ili u neku od svojih akcija. Čišćenje snijega, slaganje sijena, vođenje blaga na ispašu, razni popravci, odlazak u nabavku materijala i niz drugih poslova oko kuće, za sve je to djed mene tretirao kao pomoćnika. Volio sam i kad smo se vozili u njegovom malom kombiju, pa išli do drugih rođaka.

Bio sam uzbuđen kad ...