ZAGREB - Postoji fotografija koju bi Davor Šuker najradije zaboravio. Snimljena je 1996. godine na španjolskom groblju Sacramental de san Isidiro i na njoj on pozira uz grob ustaškog poglavnika Ante Pavelića, koji je tamo pokopan 1959. godine. Na fotografiji, koju je u prosincu 2010. godine prvi objavio internetski portal Index, a koju su prenijeli i brojni španjolski mediji, novi predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza pozira s dvojicom prijatelja - Miljenkom Žajom Krojfom i Zoranom Ivicom Petrovićem, istaknutim protagonistima burnih događanja u zagrebačkom podzemlju s kraja devedesetih godina.
Davor Šuker prošlog je tjedna zajedno s Igorom Štimcem kao novim izbornikom najavljen uz vatromet i atraktivne hostese kao spasitelj hrvatskog nogometa. Taj bi dvojac trebao isušiti močvaru koju je za sobom ostavila prošla HNS-ova garnitura, predvođena Vlatkom Markovićem.
Kosturi iz ormara
Međutim, njihove biografije, nisu samo pune uspjeha koji su upisani u povijest domaćeg sporta nego i bezbroj mrlja, povezanih s kršenjem zakona, pa i s organiziranim kriminalom, o čemu fotografija s madridskog groblja zorno svjedoči, a o kojima se danas pokušava šutjeti. S obzirom na odgovorne javne funkcije na koje su Štimac i Šuker izabrani te dijelove njihove biografije, u interesu javnosti, ne može i ne smije zaobilaziti. Zbog toga se postavlja pitanje mogu li ljudi s takvom prošlosti, zbog koje su se pojavljivali i pred sudovima i disciplinskim komisijama, voditi hrvatski nogomet?
O Šukerovu prijateljstvu s ubijenim nogometnim menadžerom Dinom Pokrovcem i Zlatkom Bagarićem, zagrebačkim kraljem kocke, puno se pisalo. Bagarić je ubijen u srpnju 1998. godine ispred lokala NK Dubrave u obračunu vatrenim oružjem s braćom Rodić, a te je večeri s njim bio upravo Krojf, kojem je sljedeće godine pod automobil podmetnuta bomba, pri čemu je ostao bez noge.
Bagarić u loži
Bagarić je samo mjesec dana prije, izvještavali su tada mediji, upravo zaslugom Davora Šukera često putovao u avionu s hrvatskim nogometašima, a put do brončane medalje u Francuskoj pratio je iz svečane lože u neposrednoj blizini predsjednika Franje Tuđmana. Ulaznice mu je poklonio Davor Šuker. Bagarić je u to vrijeme nosio zlatni Rolex koji mu je poklonila zlatna devetka.
No, Šuker je protagonist još jedne neugodne priče koja se usred borbe za šefa HNS-a dogodila na letu British Airwaysa iz Milana u London, a koja podsjeća na gaf Zorislava Srebrića kojeg je britanski The Sun optužio za krađu olovaka iz dućana na Gatwicku. Šuker je u listopadu 2011. pravomoćno osuđen i kažnjen sa 8000 eura jer je u avionu pronašao antičke kovanice koje je, umjesto da ih prijavi, darovao prijateljici.
Pravdao se da je samo tražio svoj mobitel, prilikom čega je u vrećici pronašao četiri kovanice za koje nije znao da vrijede 25 tisuća eura. Nije pitao čije su, nije ih predao kabinskom osoblju, nego ih je dao prijateljici Tanji. Ona ih je odnijela na procjenu u antikvarijat, ali kako je vlasnik, poslovni čovjek Antonio C., već prijavio nestanak, istražitelji su ubrzo raspleli priču.
Igor Štimac također nije izbjegao nabacivanje blatom prilikom žestoke kampanje za šefa HNS-a, koja je umalo raskolila Nogometni savez.
Optuživali su ga za bliske veze s Renom Sinovčićem, koji je kazneno prijavljivan zbog iznude i podmićivanja svjedoka, nakon čega ga je Štimac u medijima branio, a Sinovčić ga je zauzvrat gurao kao Vlatkovićeva naljednika u oštroj prosinačkoj kampanji 2010. Prijateljevao je i s kontroverznim menadžerom Sinišom Šošom.
Sporni transfer
Što se Šoše tiče, on je izravno bio uključen u transfer Darija Srne u Šahtjor i Gorana Sablića u kijevski Dinamo, zbog čega su ga, prema pisanju medija u to vrijeme, istraživali u USKOK-u.
Zajedno s već spomenutim Krojfom, uhićen je 2004. godine zbog prijetnji i iznude jednog Splićanina zbog 180 tisuća dolara duga. Iako je porijeklom Sinjanin, Šošo se u rodni grad rijetko vraća jer ga sugrađani pamte po ubojstvu Ante Ćurkovića 1995. godine. Ubio ga je vatrenim oružjem u sinjskoj diskoteci, zbog čega je pravomoćno osuđen na 11 godina zatvora, ali je izašao nakon sedam i pol.
U listopadu 2010. Igor Štimac je bio pod istragom da je financijski i logistički pomagao bijeg i skrivanje Miljenka Bajića koji je osuđen na šest godina zatvora za sudjelovanje u ratnim zločinima u Lori. DORH ga je tada označio kao ključnog pomagača i financijera Bajićeva bijega.
Osuđen za Loru
Nakon šest godina skrivanja Bajić je uhićen, a prokazao ga je izvjesni I. A., koji je policiji dao mnoge korisne informacije o Štimčevoj ulozi u tom bijegu. Policiji je Štimca prijavio i jedan od Dinamovih direktora, Tomislav Marčinko, tvrdeći da je Igor Štimac prijetio njemu i obitelji, ali novi je izbornik još tada, u rujnu 2011., javno sve negirao.
Štimac u prošlosti nije pošteđen ni zadiranja u privatni život. Alka Vuica optužila ga je u medijima da su je njegovi redari izbacili iz bolske diskoteke Faces nakon što ga je zalila šampanjcem pred tadašnjom suprugom Suzanom Žunić, nekadašnjom Miss Jugoslavije. Brojne su revije tjednima spekulirale o ljubavnoj vezi Alke Vuice i Štimca, koji se kasnije razveo od supruge.
Incidenti u kafićima
Osim kratkih trenerskih epizoda u Cibaliji, Hajduku i Zagrebu, Štimac se bavio i poduzetništvom. U suradnji s ostalim vatrenima - Šukerom, Asanovićem i Bokšićem - otvorio je franšizu kladionica, ali je posao krenuo krivo nakon što su ga Asanović i Bokšić tužili zbog dugovanja. Braća Štimac - Igor i Damir - njihova su potraživanja od 100 tisuća eura (Asanović) i 900 tisuća kuna (Bokšić) nazvali neosnovanim, a biznis je ubrzo propao. Slučaj do danas nije riješen.
Ono što se novom izborniku ponajviše zamjera su njegovi incidenti iz kafića i noćnih klubova, ali i nogometnih travnjaka. Tako je u kolovozu 2001. godine nakon utakmice trećeg pretkola Lige prvaka kao kapetan Hajduka u tunelu za igrače gurnuo igrača Mallorce Carlosa, a onda na pod srušio pomoćnog trenera Damiena Amera. Uefa mu je zbog toga zabranila igranje šest utakmica, a Hajduku odrezala kaznu od 35 tisuća švicarskih franaka.
Samo mjesec dana kasnije Štimac je u kafiću Capo slavio svoj 34. rođendan, a incident je izazvao jer mu na razglas nisu pustili njegovu glazbenu želju. Tada je razbio čašu čije su krhotine ozlijedile jednog konobara. Štimčev prijatelj tada je razbio pepeljaru i šakom u glavu udario vlasnika kafića. Zbog toga je Štimac na Općinskom sudu u Splitu kažnjen sa 1134 kune za remećenje javnog reda i mira.Zbog interesa domaćeg nogometa ovakvi su detalji zaboravljeni, a svi su sukobi protagonista trenutno na vlasti, gurnuti pod tepih. Da li samo do prve prepreke?