KLAUS DIETER MARTIN

Moja strana priče o našim hidroavionima: 'Zbog goleme štete bez posla je ostalo 37 ljudi'

 Tom Dubravec / CROPIX / CROPIX

Trajekt je prošlost. Danas letimo. Tako glasi reklama European Coastal Airlinesa, uz dodatak da je riječ o prvoj usluzi prijevoza hidroavionima u Europi. Projekt je bio sjajan, otvarao je nove mogućnosti za hrvatski turizam, a 400 ljudi dnevno lakše je i ugodnije dolazilo do svojih destinacija, prije svega na hrvatskim otocima. Idila, bar na Jadranu, nije dugo trajala. Prvo su počele glasine o problemima s hidroavionima, odlasku pilota, sukobima u kompaniji, letovi su kasnili, neki bili i otkazani. Usred rekordne turističke sezone na Jadranu avioni su prizemljeni. “Tvrtka je pretrpjela veliku financijsku štetu. Zbog ove štete morali smo smanjiti broj zaposlenika s 59 na 22. Dakle, 37 ljudi je izgubilo posao ili se može reći da je 37 obitelji ostalo bez prihoda. Nekoliko je odredišta zatvoreno i ostat će do daljnjega. Mnogi stalni poslovi na otocima su izgubljeni”, govori za Nedjeljni Jutarnji izvršni direktor ECA-e, Klaus Dieter Martin. Nakon dana neizvjesnosti neke su linije ponovno otvorene i hidroavioni su ovih dana opet poletjeli na dnevnim linijama za Mali Lošinj, Pulu, Jelsu, Vela Luku i Lumbardu. Sve međunarodne linije za Italiju i dalje su prekinute. Još uvijek dio dokumentacije treba biti pregledan i dostavljen nadležnim institucijama.

Sibenik, 171214.
Jutros je nakon 100 godina ponovno sletio hidroavion u Mandalinu.
Tvrtka European Coastal Airlinesa od iduceg ljeta hidroavionom ce povezivat Sibenik sa ostalim gradovima Hrvatske i Italije, a polazak ce biti iz Marine Mandalina. Prvi putnici danas su bili gradonacelnik Zeljko Buric i direktor ECA Klaus Dieter Martin.
Foto: Niksa Stipanicev / CROPIX
Niksa Stipanicev / CROPIX / CROPIX

Bez kompromisa

“Ne odustajemo. Naši zrakoplovi uvijek su bili sigurni i uvijek će takvi ostati, bez ikakva kompromisa. Nastavit ćemo pružati usluge i truditi se povezati što više destinacija. Isto tako ćemo nastaviti pomagati ljudima kojima je to potrebno, kao nedavno kada smo prevezli dijete s otoka u bolnicu u Splitu nakon što je stavilo ruku u mikser”, kategoričan je Klaus Dieter Martin. Izvršni direktor kompanije, koja je počela ovaj pionirski posao u Hrvatskoj, kaže da su nezavisni hrvatski stručnjaci, kao i oni iz inozemstva, pregledali dokumentaciju i administrativne korake protiv ECA-e te došli do zaključka da su poduzete mjere bile neopravdane i pretjerane, a u nekim slučajevima čak i netočne. Pisane izjave od švicarske tvrtke za održavanje aviona ukazuju da je održavanje bilo vrlo profesionalno. Isto tako, iz svega se vidi da u Švicarskoj ne bi došlo do tako drastičnih mjera kakve su uslijedile u Hrvatskoj. “ECA sada mora vidjeti što učiniti da se stabilizira kompanija. Njemačko veleposlanstvo u Hrvatskoj i njemačka vlada obaviješteni su o trenutačnoj situaciji i mišljenju stručnjaka. Međunarodni investitori u ECA-i vrlo su uznemireni i više nisu zainteresirani da dalje ulažu novac u Hrvatskoj”, tvrdi izvršni direktor. Prizemljenje hidroaviona, smatraju u ECA-i, rezultiralo je i lošim ugledom za hrvatsku zrakoplovnu industriju. Klaus Dieter Martin, međutim, kaže da svi koji su pokrenuli ovaj ambiciozni projekt ostaju pozitivni i optimistični, a posebno ih vesele pozitivne reakcije i putnika i ljudi koji su prijatelji kompanije i koji su ovaj projekt podržavali od samog početka. “U ovim teškim tjednima dobili smo veliku podršku, a naravno da se ispričavamo svima zbog neugodnosti nakon prizemljenja aviona”.

Letovi kasnili, piloti bježali?

Jedna pozitivna priča koja je afirmirala hrvatski turizam zapela je u slijepoj ulici. sigurnosni problemi Prvo je bio nevjerojatno dug put da se prikupe sve moguće dozvole i da projekt saživi, a onda su se zaredale informacije o kašnjenju aviona i problemima u kompaniji. Usred ovogodišnje sezone već se naveliko pričalo o sigurnosnim problemima s hidroavionima, da bi na kraju reagirala i Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo te zatražila dodatnu dokumentaciju kako bi se moglo sagledati pravo stanje. Ukratko, inspekcija je na tlu ostavila hidroavione, letovi su otkazani, a optužbe jednih prema drugima pršte iz dana u dan. Nadležne su na probleme upozorili bivši djelatnici tvrtke, koji očito nisu s vlasnicima ECA-e bili u idiličnim odnosima, a zatim je HACZ privremeno ECA-i oduzeo neke svjedodžbe, certifikate i odobrenja kako bi se utvrdili nedostaci u održavanju zrakoplova. I kao uvijek u sličnim slučajevima - dvije strane, dva različita pogleda. Klaus Dieter Martin tvrdi da je sigurnost uvijek bila na prvome mjestu i da će se kompanija i u budućnosti zalagati za sigurno i pouzdano letenje hidroaviona na Jadranu.

Pisati o temi kao što je sigurnost zrakoplova, donositi još i zaključke, a pritom ne biti stručan na tom području nije ugodan posao ni za medije, ali toga je proteklih dana bilo napretek. Treba, naravno, pričekati konačne rezultate svih službi nadležnih u ovom slučaju, prije svega stavove struke i stručnjaka, koji se oslanjaju i na zakonske okvire. Zasad je činjenica da je podignuta izuzetno velika bura oko hidroaviona te da će se posljedice osjećati još dugo. Trebat će mnogo dobre volje s jedne i druge strane da se dođe do rješenja kako bi hidroavioni zaista sigurno letjeli, a sigurnost putnika i posade bila potpuno osigurana. Kada su se pojavili prvi napisi da se hidroavioni loše održavaju, u ECA-i su se digli na noge i po najlakšoj metodi tada okrivili novinare.

Split, 100915.
Luke Howard, pilot hidroaviona, pozira u pristanistu za hidroavione u Resniku .
Foto: Tom Dubravec / CROPIX
Tom Dubravec / CROPIX / CROPIX

Ali, novinari nisu bili krivci za ozbiljna upozorenja da se hidroavioni održavaju traljavo, da je sve više kašnjenja, pa i otkazivanja letova. Pojavile su se i informacije da su nezadovoljni i piloti te da otkazuju ugovore, a u medijima je bilo i upozorenja da je samo pitanje vremena kada se može dogoditi katastrofa. Naravno, vlasniku privatne kompanije koji je uložio velika sredstva u ovaj projekt sve to nije bilo po volji. Pogotovo ne napisi da je riječ o starim modelima aviona i da je na tržištu teško naći dovoljno stručnih ljudi koji ih mogu održavati. Navodno su iz kompanije bježali i piloti, usprkos dobrim plaćama od nekoliko tisuća eura.

Nevjerojatan rast

Razgovarali smo s jednim od pilota, kapetanom Lukeom Howardom, Kanađaninom koji ima 8900 sati leta. Posljednjih pet godina radio je na Maldivima i u Hrvatskoj, a prije toga je u Kanadi bio instruktor letenja.

“U posljednje vrijeme bili smo suočeni s anonimnim optužbama nekoliko pojedinaca koji su radili u ECA-i, ali se nisu uklopili u tim. Nikada nitko od mene nije tražio da letim u nesigurnim avionima i kada je vrijeme nepovoljno. Ponosan sam na rad u ECA-i.” K

apetan Howard je za kompaniju radio nešto više od godine dana, a ima iskustva i u letenju na najvećim hidroavionima koji se koriste u svijetu. Kada je došao u Hrvatsku, sve je još bilo u povojima, kompanija je koristila samo nekoliko hidroaviona, ali se posao raširio.

“Nikada nisam vidio tako brz razvoj neke zrakoplovne kompanije. To je nevjerojatan rast”, tvrdi kapetan.

Split, 070915.
Klaus Dieter Martin, direktor i vlasnik Europan Coastal Airlinesa, pozira na pristanistu za hidroavione u Divuljama.
Foto: Tom Dubravec / CROPIX
Tom Dubravec / CROPIX / CROPIX

Ikona pouzdanosti

Za avione Twin Otter, na kojima lete, piloti kompanije kaže da su ikona pouzdanosti u zrakoplovnoj industriji. Razvoj zrakoplova počeo je 1964. godine, a prvi je let bio 20. svibnja 1965. godine. U početnom ciklusu proizvodnje napravljena je serija od 100 aviona, a u godinama koje su slijedile unaprijeđene su performanse i dodan je, između ostalog, i “duži nos”, s većim pretincem za prtljagu. Dosad je napravljeno oko 900 zrakoplova raznih serija, a nabavna cijena je oko sedam milijuna dolara. Lete u cijelom svijetu, posebno na Maldivima, ali su zabilježeni i brojni incidenti u kojima je bilo i poginulih i ranjenih. Kada je riječ o European Coastal Airlinesu, ta kompanija ima sjedište u Hrvatskoj, a osnovana je 2000. godine. U floti je ponajviše zrakoplova De Havilland Canada DHC-6 Twin Otter koji mogu slijetati na more i kopno, a koje su uzeli na leasing od švicarske kompanije RUAG. Odgovornost za upitnu tehničku sigurnost tijekom afere prebacivala se i na tu švicarsku kompaniju koja je vlasnik zrakoplova, dok je ECA kroz leasing samo njihov korisnik. Na početku cijele priče dugo je trajalo prikupljanje svih mogućih dozvola za pokretanje ovoga posla jer nitko u Hrvatskoj nije imao iskustvo s hidroavionima za komercijalne letove.

U kolovozu 2014. napokon je sve riješeno i poletjeli su prvi avioni prema otoku Rabu. U međuvremenu se kompanija širila, terminali na kopnu su bili u Zagrebu, Rijeci i Splitu, a na vodi u Splitu, Jelsi, Puli, Rabu, Visu, Lastovu, Korčuli, Hvaru, Novalji, Dubrovniku, Zadru, Malom i Velom Lošinju. Napravljeni su i terminali na vodi u Anconi i Pescari, a kompanija je još prije početka ove sezone najavljivala nove ambiciozne planove za daljnje širenje. Nije sve bilo idilično ni dok su hidroavioni letjeli, pa je prošle godine kompanija razmijenila dosta oštre poruke sa splitskim vlastima, optužujući ih da sabotiraju njihov posao. Istodobno su snimci iz zraka, snimljeni u hidroavionima, bili hit na društvenim mrežama, a Splićani su nudili ponton od 25 kvadrata koji ne bi bio dovoljno velik ni za vezanje dva hidroaviona. Ponuđeno je kompaniji i da polijeću s vanjskog dijela novog terminala za kruzere, a to bi u slučaju juga bilo nemoguće. Tada je ECA objavila da su u biznis s hidroavionima uložili 20 milijuna eura i otvorili 60 radnih mjesta i da ih jako rastužuje što Split ne želi pratiti taj projekt.

Birokratski moćnici Diskretno se upozoravalo da se sve može prebaciti u Rijeku i Pulu, ali naše birokratske moćnike takve “prijetnje” ionako mnogo ne uzbuđuju. Posebno su u ECA-i bili ponosni na povezivanje Hrvatske i Italije, i to još prije nego što je Hrvatska ušla u schengenski prostor, pa se letjelo između Splita i Ancone te Rijeke i Ancone.

“Volim činjenicu da kao Kanađanin mogu letjeti na kanadskom zrakoplovu. Još jedna stvar na koju sam jako ponosan jest osoblje na zemlji i podrška cijelog ECA-ina tima. Nisam dosad vidio da u godini dana ekipa starta gotovo od nule i postigne sve što se postiglo.”

Tako govori kanadski kapetan, a mediji su prenijeli izjave anonimnih bivših djelatnika u kojima je istina posve drukčija. Neki od njih su, navodno, rekli, jer se ne navode njihova imena, da u svakoj kompaniji nešto ne štima, ali u ECA-i da nije štimalo gotovo ništa.

“Ne želim poginuti ovdje”, objavili su portali izjavu jednog od kapetana, ali mu ime nisu napisali.

Bilo je i incidenata sa zrakoplovima, a upozoravalo se da su u Americi upravo nakon incidenata s tragičnim posljedicama, kada je 2005. poginulo 20 ljudi, zakonska regulativa znatno postrožena. Očito će i kod nas sada to doći na dnevni red. Kada je usred sezone buknula cijela afera, a bilo je vidljivo da su neki bivši zaposlenici ukazivali na propuste, reagirala je i ECA priopćenjem da “se u svim profesionalnim tvrtkama ponekad poslodavac i radnik ne nađu”.

“Isto se dogodilo i nama s nekim zaposlenicima. Ti radnici su maknuti sa svojih dužnosti zbog nedovoljne razine kvalitete u svojoj izvedbi, manira na poslu ili nedostatka timskog duha. CCAA, razne medijske kuće i druge institucije dobile su lažne informacije od tih bivših zaposlenika koji su ovo napravili kao osvetu tvrtki. Zahvalni smo na tome što je CCAA bila u inspekciji i što će ih nastaviti raditi redovito. Iznimno to cijenimo jer je naš najviši prioritet sigurnost naših putnika. Iz tog razloga smo sada na nekoliko dana prekinuli naše letove.”

Na kraju nije bilo “na nekoliko dana”.

Letovi su otkazivani, putnici su bili zbunjeni, ljetni planovi mnogih turista poremećeni. Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo je reagirala, a u javnosti nisu baš bili voljni polemizirati o svojim stavovima i zahtjevima.

“Nedostaci nisu isključivo administrativne prirode, nego glavnina predstavlja značajno odstupanje od zahtjeva primjenjivih propisa te smanjuju sigurnosne standarde. ECA je u međuvremenu za pojedine nedostatke dostavila korektivne mjere i potrebne dokaze”, objavljeno je, uz napomenu da uočeni nedostaci na nekim hidroavionima nisu u međuvremenu otklonjeni. Odnosilo se to na četiri zrakoplova Twin Otter 6-300 koji su bili predmet inspekcijskog nadzora.

NASTAVAK OPERACIJA

A onda se oglasila zrakoplovna kompanija i najavila da se od kraja kolovoza ponovno otvaraju linije Split - Mali Lošinj - Pula i Pula - Novalja. Direktor Klaus Dieter Martin tada je napisao:

“Moj tim i ja vrlo smo uzbuđeni zbog nastavka naših operacija. Naše su namjere uvijek bile najbolje i ove zadrške nisu naša krivnja. U međuvremenu radimo na puštanju naših Twin Ottera registarskih oznaka 9A-TOA, 9A-TOB i 9A-TOC”.

Putnicima koji su prije imali rezervirane letove na drugim destinacijama u pravilu je vraćen novac ili je pronađeno neko drugo rješenje, a direktor Dieter Martin jasno je rekao da njegova aviokompanija nikada ne bi svjesno ugrozila bilo kojeg putnika ili člana posade.

“Osjećam snažnu odgovornost da uvjerim svoje putnike kako je njihova dobrobit, kao i dobrobit moje posade od najveće važnosti za našu aviokompaniju. Vaše povjerenje je naša najveća blagodat.”

Kako novine u ovakvim situacijama ne mogu biti one koje presuđuju, nego mogu isključivo prenijeti stavove jedne i druge strane, u slučaju hidroaviona na Jadranu zaključke nećemo donositi. Sigurno je samo da će se o hidroavionima, dozvolama i održavanju još mnogo govoriti i da cijela ova priča, usprkos tome što su neki od aviona opet poletjeli, nije završena. Ostaje činjenica da je riječ o atraktivnom projektu za hrvatski turizam, koji je osiguravao i radna mjesta, ali se zakoni i propisi moraju poštivati.

Gdje je i kako zapelo i ima li rješenja, prosudit će stručnjaci, a sigurno je samo ono na čemu inzistira i izvršni direktor ECA-e Klaus Dieter Martin: sigurnost putnika i posade su najvažniji.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. svibanj 2022 13:17