U malenom mjestu Stojdraga, u samom srcu Žumberka, žive heroji koji bi mogli spasiti čovječanstvo od zloglasnog koronavirusa. Oni se zovu Bela, Beti, Blondi te Fićo i svatko od njih u sebi nosi protutijela koja mogu spriječiti da virus inficira ljudske stanice. Ova moćna četvorka, pak, nije ni svjesna svoje velike važnosti te dane provodi u bezbrižnom neznanju, brsteći travu i skrivajući se od sunca u hladu drvenih sjenica. Tko su ti važni saveznici, pitate se, i zašto ih već nismo stavili u užu radnu skupinu Vladina Znanstvenog savjeta za borbu protiv pandemije koronavirusa? E pa, ti neznani junaci nisu ljudi već čupavi sisavci porijeklom iz južnoameričkih Anda. To su ljame. Tako je, dobro ste pročitali, te dražesne životinje mogle bi biti ključ u otkrivanju lijeka protiv Covida-19.
Naime, u ponedjeljak su u časopisu Nature Structural & Molecular Biology znanstvenici s britanskog Instituta Rosalind Franklin i sveučilišta Oxford izvijestili o otkriću dva protutijela kod ljame, tzv. nanotijela koja mogu spriječiti koronavirus da inficira ljudske stanice. Ta posebno razvijena antitijela koristila bi se za terapiju za jačanje imuniteta, a u klinička ispitivanja bi mogla ući za nekoliko mjeseci. Spasonosni “koktel protutijela” britanski znanstvenici razvili su nakon istraživanja na ljami zvanoj Fifi koja će jednoga dana, možda, biti zapamćena kao ljama koja je okrenula borbu protiv koronavirusa u korist čovječanstva.
Životinjsko carstvo
S obzirom na to da su ljame sada vrlo vjerojatne najvažnije životinje na zemlji, odlučili smo istražiti kako izgleda život tih spasitelja u Hrvatskoj. Naša postaja je Bio park Divlje vode u Stojdragi gdje na prostranom imanju obitelji Matijaščić žive četiri ljame - Bela, Beti, Blondi i Fićo. Oni nisu jedini stanovnici ovog egzotičnog mjesta u zelenom srcu Žumberka. S njima smještaj dijele još poniji, vijetnamske svinjice, paunovi, jeleni lopatari, ovce, kokoši, japanske patke, guske pa i šarani i pastrve. Pravo malo životinjsko carstvo koje vodi Božidar Matijaščić, voditelj Bio parka.
- Kompleks je još u šezdesetima osnovalo poduzeće Zagrepčanka, no prije deset godina smo ga mi preuzeli i pretvorili u izletište. Kako nam je plan bio privući što više posjetitelja, tako smo došli na ideju da nabavimo egzotične životinje. Prvo su na red došli poniji, pa jeleni lopatari i vijetnamske svinjice, ovce i koze. I onda su došle ljame - priča nam Matijaščić.
Ljame su nabavili u Sloveniji s jedne farme i već od prvog dana su postale prava atrakcija. Naime, brojni gosti nisu isprva znali o kakvim se životinjama radi pa su počeli pričati da u Stojdragi, kod Matijaščića, žive deve. To nije ni toliko krivo jer su ljame zapravo južnoamerička vrsta deve, odomaćena od pretpovijesnih vremena u Andama.
No ubrzo su i sami posjetitelji shvatili da te čupave, slatke životinje nisu deve već ljame, a ta vijest se probila i u medije. Jednog dana novinarka je nazvala Matijaščića te mu rekla da će objaviti fotografiju njegovih ljama pa ga je zamolila da joj kaže njihova imena. Pitanje ga je zateklo jer, priznaje nam, oni nisu imali imena. Kada ga je novinarka nazvala, on je baš bio na benzinskoj crpki i ulijevao gorivo u auto, a s njim su bila i njegova djeca. Obratio se njima za savjet i samo tako pojavila su se imena za tri ženke i jednog mužjaka - Bela, Beti, Blondi i Fićo.
Ni sam nije bio svjestan da je možda upravo imenovao životinje koje bi mogle ući u povijest. No, vratimo se sada u sadašnjost. Vrijeme je da upoznamo junake ove priče.
Matijašić nas je odveo do sale u kojoj se održavaju vjenčanja i razne druge proslave. Ona se nalazi u prekrasnom zelenom vrtu koji je omeđen potokom i oko nje su postavljene brojne drvene sjenice. I tamo, u hladu sjenica, odmah pored klupa leže te veličanstvene životinje. Svaka je u svojoj kućici i lijeno preživa travu, ne obazirući se niti malo na nas. Čak i dok sjede na svojim tankim nogama, vidi se da su moćne - svaka teži više od 100 kilograma i kad ustanu od glave do pete visoke su 1,7 metara. U Andama ih domicilno stanovništvo koristi za prijenos tereta po strminama, tako da moraju biti snažno građene, iako ove žumberačke ljame nisu nikakvi radnici. Štoviše, u papirima se vode kao kućni ljubimci.
Jako miroljubive
- Kako ih nema puno u Hrvatskoj, onda se ne vode kao stoka, već kao ljubimci - objašnjava nam Matijaščić, koji je svaku ljamu, kaže, platio po 1000 eura. To je Hrvatska - buduće spasitelje svijeta stavljamo u istu kategoriju sa zamorcima. Dok ćaskamo, ljame se ne obaziru na nas. Tepamo im njihova imena, proizvodimo čudne zvukove za dozivanje, no one ne trzaju.
- Imam ja rješenje - veli Matijaščić i odlazi u salu te se za minutu vraća s povećom količinom šnita kruha. Čim je bijela Beti okusila malo slatkog kruha, ostale tri su automatski prišle i bile spremne za druženje u zamjenu za nekoliko slatkih zalogaja.
Izuzetno su inteligentne, priča nam Matijaščić. I znatiželjne, kaže, iako smo na prvu stekli drukčiji dojam.
- Trebate ih vidjeti kada vikendom imamo posjetitelje ili je neka proslava. One bez imalo pardona dolaze do stola i gledaju što gosti jedu ili rade. Ako ih, ne daj bože, nahranite, nećete ih se više moći riješiti. Onda znaju biti baš dosadne - veli Matijaščić.
Pitome s gostima
Inače, ove ljame nisu ograničene na zidove staje već je cijeli park njihovo igralište, svih 44.000 četvornih metara. Uistinu je to prekrasan prostor - zeleno prostranstvo obogaćeno vodeničkim kolima, ribnjacima te potokom čiji žubor automatski otklanja stres. Stvarno se ljame ne mogu požaliti na svoje okruženje, no nisu oni jedini vladari ove oaze. Osim njih, na otvorenom su još poniji, vijetnamske svinjice te ovce, no oni se zadržavaju na drugoj strani potoka gdje nema sale i sjenica. Ova druga strana, pak, pripada južnoameričkim pridošlicama.
S obzirom na to da su tako na otvorenom i u bliskom kontaktu s gostima, pitamo Matijaščića je li ikad bilo kakvih problema. Naime, i djeca su u crtićima još naučila da su ljame sklone pljuvanju, što nikako nije nešto što želite blizu sebe kada jedete ukusnu pastrvu ili janjetinu.
- Ma one pljuju samo ako se osjećaju ugroženo. Ove naše ljame su jako miroljubive, vole se družiti s ljudima - kaže. Čak nam je ispričao jednu anegdotu kada su prije nekoliko godina imali svatove u Bio parku i jedan od uzvanika je uspio zajahati ljamu te je na njenim leđima ušetao u salu.
Iako, priznaje, ima jedan problem s njima - stalno jedu ukrasno cvijeće oko sale.
- Mi ga zasadimo i za dva tjedna ga već nema - veli kroz osmijeh.
Uspjeli su pak iznaći rješenje pa su maleni cvjetni vrt ogradili daskama kako bi ga zaštitili od egzotičnih kljusa. No, ljamama to nije previše smetalo jer su našli novu zalogajnicu te sada brste lišće s drveća u parku. Nema grane koje one mogu dosegnuti, a da nije ostala bez svojih zelenih listova. Jedino ne napadaju borove. Ne pašu im iglice, veli Matijaščić.
Posljednjih tjedana, pak, ljame nemaju previše ljudi da se s njima druže tako da neometano mogu sjediti u sjenicama ili ispod nadstrešnice na ulazu u salu. Naime, koronavirus je, kao i svim ugostiteljima, nanio težak udarac Bio parku Divlje vode. Matijašić nam kaže kako im se broj svatova ove godine smanjio za 95 posto, a i oni koji se održe imaju manji broj gostiju. Ovaj vikend imaju jedno vjenčanje, no od prvotnih 150 gostiju, doći će samo 40 uzvanika.
- Najbolje za sve da se ova situacija što prije riješi - veli Matijaščić.
Dotakli smo i temu zbog koje smo zapravo došli. Naime, kada smo prvi puta nazvali Matijaščića i rekli mu da želimo raditi reportažu o ljamama jer se u njima nalaze protutijela koja bi mogla biti ključna u borbi protiv koronavirusa, on se samo nasmijao. Čak i kada smo mu pokazali članak koji govori o tom znanstvenom otkriću bilo mu je teško povjerovati da u svom vlasništvu ima životinje koje bi mogle zaustaviti pandemiju.
Ako i vi u to sumnjate, red je da kažemo rečenicu, dvije o tom istraživanju. Naime, prije nekoliko milijuna godina neki nepoznati zajednički predak današnjih ljama, deva i alpake prošao je neobičnu genetsku mutaciju. Ovaj evolucijski događaj dao je ljamama i njihovim srodnicima čudnu vrstu antitijela kakve nema niti jedan drugi sisavac, što bi, začudo, moglo pomoći u borbi protiv koronavirusa.
Nesposoban za invaziju
- Ta nanotijela mogu blokirati interakciju virusa i ljudske stanice - kazao je Ray Owens, profesor molekularne biologije s Oxforda i jedan od autora studije “Nanotijela ljame neutraliziraju virus”.
Nanotijela koja su razvili Owens i njegov tim imaju sposobnost prepoznavanja i prianjanja na određeno mjesto određenog proteina, u ovom slučaju na tzv. šiljke proteina koji prekrivaju površinu novog koronavirusa. Kad se ti šiljci zakvače na ACE2 protein koji se nalazi s vanjske strane mnogih ljudskih stanica, koronavirus može ući i inficirati stanice. Ako se prodiranje blokira, virus će lebdjeti okolo neškodljiv i nesposoban za invaziju.
- Ajme, pa otet će mi ljame - kaže kroz šalu Matijaščić nakon što smo mu ukratko objasnili istraživanje britanskih znanstvenika.
Na kraju smo ga pitali planira li ustupiti svoje ljame u slučaju da hrvatski znanstvenici odluče krenuti sa svojim istraživanjem za jačanje ljudskog imuniteta.
- Ako je za opće dobro, naravno, donirat ću svoje ljame da pomognu u borbi protiv koronavirusa - veli Matijaščić te time poslao otvoreni poziv hrvatskim stručnjacima, uz jednu malu napomenu.
- Malo nas je teže pronaći jer navigacija vodi kroz šumske puteve, no mi smo 10 minuta od Bregane, samo ravno od Grdanjca - precizan je voditelj Divljih voda.
S ovime smo došli do kraja priče, a ostali smo i bez šnita kruha pa su nas ljame nonšalantno napustile i vratile se u svoje mjesto pod debelom hladovinom sjenica. Nama je ostalo samo da se pozdravimo i da bacimo još jedan pogled na te neobične životinje koje bi jednoga dana mogle biti glavni ključ za okončanje ove pandemije.