ANALIZA

MOŽE LI SE ISTRA OSAMOSTALITI? Nakon referenduma u Kataloniji pojavio se niz špekulacija, čak je i moćna banka objavila kartu odcijepljenog poluotoka

 Saša Šuster

“I Hrvatska je unitarna, pa kad se već odriče i Tita i njegova djela i kad Istrijan toliko uplaćuje, a ovako ih se vrijeđa, mislim da bi Istrijani trebali razmisliti da postupe kao Katalonci”, izjavio je prošli tjedan SDP-ov zastupnik Nenad Stazić, izazvavši pritom žestoke kritike i od kolega u vlastitoj stranci. Ali i njemački Deutsche Welle je špekulirao s varijantom u kojoj bi Istra mogla slijediti Kataloniju, a potom je Bank of America Merrill Lynch, kreirala kartu u kojoj se kao jedno od područja koje bi se moglo odcijepiti od matične zemlje nalaze Istra i Rijeka.

Već u formalno-pravnom smislu protuustavan bi bio svaki pokušaj secesije, kako su predvidjeli u Bank of America ili Deutsche Welleu, jer u prvom članu Ustava piše “Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država”. Unatoč ovom, jasnom, ustavnom ograničenju, očito je kako dio inozemne, ali i tuzemne javnosti, smatra da postoje sličnosti između najbogatijih regija Španjolska i Hrvatske. Samo što se pritom zanemaruje glavna razlika, jer za razliku od katalonskih stranaka koje zagovaraju secesiju, Istarski demokratski sabor nikada nije zagovarao odcjepljenje od Hrvatske. A IDS vlada Istrom od 1994. kada je na lokalnim izborima osvojio 74 posto glasova, pa sve do nedavnih županijskih izbora. Dakle, IDS je nesumnjivo politička stranka koja artikulira dominantno raspoloženje istarskog stanovništva.

Napokon, ovih je dana najpoznatiji istarski političar Ivan Jakovčić objasnio o čemu se radi: “Potpuno je sigurno da ima onih koji bi Istru željeli vidjeti kao neovisnu državu. No to nikad nije bila niti moja niti IDS-ova politika. Ono što mi sigurno želimo je visoki stupanj regionalne autonomije Istre, a ne nezavisnu istarsku državu”, izjavio je Jakovčić.

Njegove riječi potvrđuju i tri deklaracije, koje je IDS usvojio kao glavne stranačke programske dokumente, i u svima se - zahtijeva autonomija - ali i eksplicitno govori o Istri kao dijelu Hrvatske.

Precizan ustav

Na 5. izvanrednom saboru IDS-a u Rovinju 1994. donesene su Rovinjske deklaracije, među njima i Deklaracija o Autonomnoj Županiji Istarskoj, koja Istarsku županiju definira kao autonomnu regiju u sastavu Republike Hrvatske, što je postalo sastavni dio političkog programa IDS-a. Važno je, međutim, to da se već u prvoj točki deklaracije navodi “Županija Istarska je ustrojena kao autonomna regija i sastavni je dio nedjeljive Republike Hrvatske”. Pojednostavljeno, IDS je od samog početka političkog djelovanja, Istru vidio kao dio Hrvatske, koja je nedjeljiva, odnosno, nemoguće je izdvajanje neke županije, odnosno regije.

Druga tema su političko-financijski zahtjevi, poput toga da Istri trebaju ostati dvije trećine prihoda od poreza i naknada, dok bi preostala trećina išla u državni proračun. Osim toga, istarske vlasti bi raspolagale i upravljale tamošnjim građevinskim i poljoprivrednim zemljištem, šumama, nekretninama, školama, zdravstvom i socijalnom politikom, kulturom, medijima, prometnicama, energetskim postrojenjima i turističkim objektima.

U listopadu 2013. članovi Savjeta IDS-a u Pazinu su prihvatili Deklaraciju o regionalnom razvoju kojom su Vladu Zorana Milanovića upozorili na važnost da Istra ostane samostalna regija i suprotstavili se predloženom Zakonom o regionalnom razvoju. Unutra se iznosi prijedlog za formiranje šest do osam regija, koje bi raspolagale većim sredstvima nego do sada, što bi osiguralo policentrični razvoj Hrvatske, a država bi osigurala jedinstvo kroz obranu, vanjsku politiku, monetarni sustav, dio unutarnjih poslova i nezavisno sudstvo.

Zahtjev za raspodjelu nadležnosti između države i regija, našao se i u IDS-ovoj Deklaraciji o demokratizaciji Republike Hrvatske.

Pitanje je koliko je ovo moguće jer upućuje na federalizaciju, koja nije dopuštena, objasnio je za Magazin Mato Palić, profesor Ustavnog prava iz Osijeka.

“Naš Ustav je precizan jer Hrvatsku definira kao nedjeljivu državu, a to isključuje bilo kakvu mogućnost odcjepljenja jedne ili više županija. Po tome se Hrvatska razlikuje i od Jugoslavije, u kojoj je Ustav iz 1974. dopuštao ‘pravo svakog naroda na samoopredjeljenje, uključujući i pravo na odcjepljenje’, što je postalo temelj kasnijeg razlaza unutar tadašnje federacije’, rekao je Palić i dodao:

“Bez promjene Ustava, a to uključuje dvotrećinsku podršku u Saboru, Hrvatska ne može postati niti federalna država. Jer u federacijama, pokrajine ili regije imaju vlastite parlamente, vlade, sudstvo, dakle, dijele nadležnosti s državnim vlastima, što kod nas ne bi bilo moguće čak i ako bismo, umjesto sadašnjih županija imali nekoliko regija”.

Ali, u predizbornoj kampanji 2015., Boris Miletić, predsjednik IDS-a, je kao političke ciljeve apostrofirao Istru kao samostalnu regiju i decentralizaciju koja bi osigurala povećanje prihoda jedinica lokalne i regionalne samouprave sa 10 na 25 posto, kao i prenošenje ovlasti s države na lokalnu razinu, od kojih je posebno izdvojio poljoprivredno, šumsko i turističko zemljište, kao i napuštene vojne zone gdje bi država zadržala kontrolni mehanizam. Ukratko, radi se o legitimnim političkim zahtjevima, kakvi se sutra mogu pojaviti u Međimurju ili Zadarskoj županiji.

Potreban je novac

Što, ipak, ne treba brkati s idejama o odcjepljenju. Zapravo je već Ustav, koji je donesen 22. prosinca 1990., onemogućio bilo kakvu mogućnost secesije dijelova Hrvatske, a pisci Ustava imali su još nešto u mislima. Najbolji svjedok je Vladimir Šeks, koji je jedan od autora Ustava:

“Božićnim ustavom, Hrvatska je od samog početka definirana kao jedinstvena država bez mogućnosti izdvajanja nekih njezinih dijelova. Time smo željeli spriječiti potencijalne dezintegracijske procese, jer u prošlosti su stranci koji su vladali na ovim prostorima, od Mlečana do Austrijanaca i Mađara, često promovirali negativne oblike regionalizma, kako bi oslabili pokrete za stvaranje hrvatske države. Ovakva tendencija, ali u slabijoj formi bila je prisutna u dijelu IDS-a, kada ih je vodio Ivan Pauletta, a manifestirala se putem zahtjeva o nekoj labavoj konfederaciji Istre s Hrvatskom.

Dalmatinska akcija je predstavljala marginalnu pojavu, a posljednji takav pokušaj stigao je od HDSSB-a, koji su predložili podjelu Hrvatske na pet regija, koje bi imale predsjednika, parlament, vlast nad policijom, sudstvom i drugim područjima, koja spadaju u djelokrug države”, upozorio je Šeks.

Pritom je zanimljivo kako Vladimir Šeks također misli da je Hrvatska pretjerano centralizirana, a zahtjeve za regionalizacijom ocjenjuje kao “politički legitimne”. Drugim riječima, on razmišlja kao da je blizak IDS-u. “Za početak, treba započeti decentralizaciju i županijama i gradovima dati upravljanje nad školama, socijalom, prometnicama i svime što mogu obavljati. Ali da bi bili efikasni, potrebno im je ostaviti veća financijska sredstva od onoga čime danas raspolažu, jer bez novca nema decentralizacije”, slikovit je tvorac Božićnog ustava.

Očito, koliko je deplasirano govoriti o secesiji Istre, toliko je politički kratkovidno ignorirati tamošnje ideje o potrebi decentralizacije Hrvatske.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 01:22