Ministarstvo zdravstva uputilo je u javnu raspravu prijedlog Pravilnika o načinu pokopa posmrtnih ostataka mrtvorođenog djeteta, kojim će se prvi put u Hrvatskoj regulirati ovo pitanje. Sukladno Pravilniku, roditelji će biti dužni u roku od 15 dana od zdravstvene ustanove preuzeti posmrtne ostatke, a ako to odbiju, ta zdravstvena ustanova organizirat će pokop tijela.
- Dosad bolnice nisu imale jasnu regulativu. Kada bi se dogodilo da, nažalost, imamo mrtvorođenče, a roditelji ne bi preuzeli posmrtne ostatke, bolnica bi ih zbrinjavala kao anatomski otpad - objašnjava dr. Gordan Zlopaša iz Zavoda za perinatalnu medicinu Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb u Petrovoj ulici.
Tragedija
U Hrvatskoj se u prosjeku godišnje rodi 150 do 190 mrtvorođenčadi, a stručnjaci svjedoče da nezanemariv dio roditelja nakon tragedije odlučuje ostaviti tijelo u bolnici zbog čega patolozi godinama upozoravaju da je riječ o sivoj zoni koja se mora regulirati. Međutim, predloženi Pravilnik u mnogočemu je nedorečen. Kao prvo, dokument ne sadrži definiciju mrtvorođenčeta.
Naime, konzervativne udruge u više su navrata tražile da se mrtvorođenim djetetom definira i plod od deset tjedana, pa i ranije, te da jednak tretman kao mrtvorođena djeca imaju i pobačeni fetusi. Očekivalo se stoga da će deveteročlana radna skupina, koja je proteklih pet mjeseci izrađivala Pravilnik, ponuditi nedvosmislenu definiciju, no pomoćnik ministra zdravstva dr. Vili Beroš, koji je vodio radnu skupinu, odgovorio je da “u predmetnom Pravilniku definicija mrtvorođenog djeteta nije određena s obzirom na to da se radi o definiciji koju određuje struka”.
- Ne možemo govoriti da je plod od deset tjedana mrtvorođenče. Mrtvorođenče je dijete koje je rođeno ili od 22. tjedna trudnoće nadalje ili teško 500 grama - nedvosmislen je dr. Zlopaša.
S njim se u potpunosti slaže dr. Damir Babić sa Zavoda za patologiju i citologiju KBC-a Zagreb.
- Sve ispod toga je abortus jer realno nema šanse ni u teoriji da plod preživi. Kada govorimo o mrtvorođenčadi, imamo slučajeve u kojima roditelji preuzmu tijelo i one u kojima im je lakše da se za tijelo pobrine bolnica. U tom ga slučaju bolnica zbrine kao anatomski otpad. To konkretno znači da ostatke stavimo u male sandučiće koji idu na kremiranje i stavljaju se u zajedničko neoznačeno grobno mjesto - pojašnjava dr. Babić.
Dodao je da podržava bilo kakav konkretan Pravilnik koji regulira ovo pitanje jer situacija je najgora kad ne postoje jasna pravila.
Dr. Beroš kaže kako su pitanja vezana uz mrtvorođenu djecu uvijek osjetljiva.
- Nastojimo odgovoriti na što više pitanja - kaže Beroš i dodaje kako su otvoreni za sve prijedloge i sugestije: Pravilnik je tek u fazi nacrta, a stručna i druga javnost moći će do kraja srpnja dostaviti sve prijedloge i moguće izmjene.
Ono što je, pak, zateklo ravnatelje bolnica koje smo kontaktirali jest odredba po kojoj pokop posmrtnih ostataka mrtvorođene djece koju roditelji ne preuzmu u roku od 15 dana treba organizirati bolnica.
Težak izbor
- Još nam samo to nedostaje. Nezavidno je govoriti o tome, ali zaista - iz kojeg bismo mi razloga trebali biti odgovorni za pokop? Druga je stvar sadašnje zbrinjavanje ostataka. Roditelji imaju izbor, koliko god on težak bio - kaže ravnatelj jedne zagrebačke bolnice.
Gdje će točno bolnice pokapati posmrtne ostatke mrtvorođene djece i što znači da će organizirati pokope, Pravilnik ne definira. Tek propisuje da će proceduru definirati same bolnice svojim aktima koje moraju donijeti najkasnije tri mjeseca nakon stupanja Pravilnika na snagu. Što to znači, pitali smo u Ministarstvu zdravstva, no odgovorili su nam da će se sve “provoditi sukladno unutarnjim procedurama i sukladno zakonskim i podzakonskim aktima”.
Jedan od povoda da se konačno donese Pravilnik jest i postupak pred Europskim sudom za ljudska prava u kojem je Hrvatska 2014. izgubila od obitelji koja je tražila odštetu jer se bolnica nije adekvatno pobrinula za posmrtne ostatke njihova mrtvorođena djeteta, koje je rođeno u devetom mjesecu trudnoće. Obitelj nikad nije dobila odgovor gdje je dijete pokopano.