Dvije godine od objave priče Ive Webera ništa se nije promijenilo: hrvatski branitelj i ratni vojni invalid, kojemu je prije tri i pol godine amputirana desna noga i koji gotovo cijeli dan provodi u stanu, može stići samo do prizemlja svoje zgrade liftom.
Izići niz stepenice ne može – jer nema rampe.
Napušta zgradu samo kada po njega dođu djelatnici Hitne pomoći ili saniteta. U svim ostalim slučajevima ovisi o susjedima i sestri koja živi na Čiovu.
Prije dvije godine Slobodna Dalmacija razgovarala je s Weberom i tada je rekao kako se, kao predstavnik stanara u Jeretovoj ulici 11 u Splitu 3, za ugradnju rampe pokušava izboriti deset godina. Problem je bio što je za ugradnju rampe malo kvadrata te bi dio rampe zbog toga bio na javnoj površini. Dopuštenje Grada, prema njegovim riječima, nisu dobili.
Dvije godine su prošle, kao i prethodnih deset, no od rampe i dalje ništa. U subotu je Andrija Lipanović, predsjednik Športsko-rekreativne udruge osoba i djece s invaliditetom “Vjeruj i djeluj”, preko Facebooka objavio kako je pokrenuo akciju prikupljanja novca za ugradnju rampe u Jeretovoj 11 te je pozvao lokalne političare na okupljanje u ponedjeljak u 11 sati.
‘Ako krepam, nazovi‘
Ponedjeljak je došao, a od lokalnih političara došli su Martin Pauk iz Domovinskog pokreta i Ante Grubišić iz Hrvatske stranke prava. Osim njih još nekoliko susjeda i poznanika, vjerojatno branitelja. Susjedi su novinare Slobodne odveli u Ivin stan da bi vidjeli kako živi.
”Ako krepam, nazovi” natpis je na papiru zalijepljenom pokraj kreveta u kojem većinu vremena provodi Ivo. Mobitelom može nazvati susjede ili Hitnu pomoć ako mu je potrebno. Po kući se kreće uz pomoć pomagala i proteze. Na hodalicu je čekao deset mjeseci, a na protezu – koja mu ne odgovara – godinu i pol. Imao je i fizioterapeuta koji mu je nekoć dolazio, ali kaže kako je “ispucao” sve dolaske. Zato ga ujutro posjeti patronaža na pola sata, nakon čega je prepušten sam sebi. Na sreću, ima susjede i prijatelje.
– Na lijekove trošim oko tisuću kuna, to mi dođe kao režije. Uz mirovinu dobivam oko 600 kuna socijalne pomoći od Ministarstva branitelja. I to je sve. Ostalo sve sam pokušavam “pokriti”. Kao da postoje posebne norme za osobe s invaliditetom do 80 kilograma i mene s više od 140 kilograma – kaže Ivo Weber.
Akcija traje
Ideja o postavljanju rampe pokrenuta je prije dva mjeseca. Za razliku od prethodnih pokušaja, rampa bi se ovaj put postavila na površini zgrade. Ivo Weber govori kako ima podršku većine stanara, no nedostaje novca. Za rampu je potrebno između 15 i 17 tisuća eura. Osim rampe, Ivi bi htjeli donirati i elektronički krevet, antidekubitalni madrac, toalet i ostale potrepštine potrebne za normalan život osoba s invaliditetom. Susjedi su se uključili jer mu žele pomoći, kao i Andrija Lipanović koji se pitao gdje su predstavnici Grada.
– Pozvao sam Damira Barbira, koji je predsjednik Socijalnog vijeća, i Bojana Ivoševića kao predsjednika radne skupine za pristupačnost. Nisu došli. Neka ih bude sram – rekao je Andrija Lipanović, koji je inicirao akciju.
Gradski vijećnik Ante Grubišić predložio je da svi vijećnici daju po 100 eura i tako se priključe akciji. Do sada je, prema riječima Andrije Lipanovića, prikupljeno oko tisuću eura.