EPIDEMIOLOGINJA

Musić Milanović kaže da se slaže sa suprugom o nošenju maski, kritizirala kampanju za cijepljenje

Kaže kako je djelom za slabu procijepljenost kriva i kampanja koja je bila koncentrirana na postizanje općeg imuniteta
Sanja Musić Milanović
 Tomislav Kristo/Cropix

Prof. dr. sc. Sanja Musić Milanović je na prvoj liniji obrane protiv epidemije debljine. Ali iako je po struci epidemiologinja, nije na prvoj liniji obrane protiv epidemije koronavirusa. Musić Milanović kaže kako kod nas ide svojim tijekom. U porastu je debljina djece, muškaraca, no kod žene je u jednoj fazi, oko 2015. godine, značajno pao trend, piše RTL.

- Senzibilizirali smo ih na edukaciju. Međutim, mi ne stvaramo okoliš koji je podržavajući za ono što educiramo i stvari idu na gore. To je jedan globalni problem. To je pandemija. Debljina je pandemija. U cijelom svijetu imamo taj problem. U Hrvatskoj je nažalost je sve veći i veći, tvrdi Musić Milanović.

Debljina je rizični čimbenik za pet vodećih bolesti od kojih 90 posto ljudi u Hrvatskoj umire. Isto tako, debljina je socijalno determinirana kao i većina bolesti, što pokazuju istraživanja koja se sustavno vode od 1993. godine.

- Ona je značajno učestalija u ljudi nižeg socijalnog statusa. Međutim, ona je kod nas vrlo izražena u ljudi srednjeg ili višeg socijalnog statusa. Jedan vrlo zanimljiv podatak je da su sve prehrambene navike i bilo koje druge su sve socijalno determinirane, ali kod nas u Hrvatskoj bez obzira kojem statusu pripadate oko 67 posto Hrvata i Hrvatica svakodnevno konzumira 20 i više dekagrama suhomesnatih proizvoda, objašnjava Musić Milanović i dodaje kako je to zapravo ono što leži u podlozi rastućeg problema u Hrvatskoj.

Manjak tjelesne aktivnosti

Problem je što je to jako teško regulirati kako se ljudi hrane, najvažnija je edukacija educirati te da ljudi o debljini počnu razmišljati isključivo kao o zdravstvenom stanju. - Ono najvažnije je da ono o čemu pričamo učinimo dostupnim. Da ako pričamo da mi kao društvo trebamo biti tjelesno aktivni onda treba stvoriti preduvjet za to. Onda u prodajnom automatu ne može biti to što je sad nego ono što učimo da je ispravno, kaže Musić Milanović.

Govorila je i o cijepljenju. Kaže da kada bi znala odgovor na pitanje zašto se u Hrvatskoj i dalje tako malo ljudi cijepilo, bila bi najsretnija na svijetu. - Ja se svaki dan pitam zašto je tomu tako i što napraviti da se to promijeni. Ja sam se samoinicijativno uključila u kampanju od prvog dana. Cijepila sam se čim su mi prilike kao zdravstvenom djelatniku to dozvoljavale, dodala je Musić Milanović, a piše RTL.

Kaže kako je htjela sam svojim primjerom pokazati da je za cijepljenje i da se ne boji cijepljenja i onoga što ljudi pričaju o promjeni genetske strukture. - To je nemoguće, naprosto nemoguće. Mi nemamo enzim u ljudskom tijelu koji bi to mogao prepisati iz citoplazme u jezgru. Ovdje je riječ o RNA virusu, a ne o DNA virusu. Znači potpuno nemoguća varijanta, objasnila je.

image
Sanja Musić Milanović
Ranko Suvar/Cropix

No, kaže kako je djelom za slabu procijepljenost kriva i kampanja koja je bila koncentrirana na postizanje općeg imuniteta, a ne toliko na potrebu građana da zaštite sebe. - Ja sam od početka govorila jedno te isto - da se mi svi primarno cijepimo zbog sebe na prvom mjestu, ali tek na drugom mjestu se cijepimo zbog onoga što je bila poruka kampanje: Misli na druge. Cijepi se! Da stvorimo kolektivni imunitet što je neophodno i tu smo gdje jesmo poluzatvoreni i da rasteretimo zdravstveni sustav, ali primarno zbog sebe, zaključila je Musić Milanović.

Liberalne mjere

Na pitanje kako tumači otpor medicinskog osoblja prema cijepljenju, Musić Milanović je rekla da to ne razumije. Naglasila je kako su ipak liječnici uglavnom procijepljeni, a potvrdila je i da bi dio problema s nepovjerenjem građana u cjepivo mogao biti u samom narativu u kojem je cijela pandemija prezentirana.

- Generalno govoreći, naše mjere su, u usporedbi s nekim drugim zemljama,pogledajte Australiju, pogledajte Novi Zeland, vrlo liberalne. Usudila bih se reći da narativ nije pratio te liberalne mjere. Da je djelovalo puno strože nego što je bilo u praksi, rekla je.

Njezin suprug jedan je od rijetkih čiji je narativ bitno drugačiji, pa tako između ostalog, u posljednje vrijeme zagovara prestanak nošenja maski. Tako je na nedavnoj konferenciji za medije upitao "koji je smisao nošenja maski ako su svi u prostoriji cijepljeni?!" I Musić Milanović dijeli to mišljenje.

- Ako je rekao 'u prostoriji u kojoj su svi ljudi cijepljeni', ja isto mislim da ne treba nositi maske. Jer koji je onda smisao cijepljenja? Danas sam doživjela jedno predivno iskustvo. Bila sam predavač na kongresu koji su studenti farmacije organizirali u Studentskom centru i bilo je 200 studenata. I nije bilo maski, svi smo se vidjeli, mi smo vidjeli cijela lica, mi smo vidjeli osmjehe, ekspresiju, zato jer smo svi imali covid potvrde. Osim nagrade da sam sigurna da ako se zarazim, a to ne znači da se ja neću zaraziti, neću završiti na najgori mogući način, da neće biti fatalnog ishoda, druga nagrada mi je da ostvarim nekakav ljudski kontakt, ispričala je.

Slušati liječnike

Kazala je i kao joj je jako žao što postoji velika razina nepovjerenja u liječnike i ostale stručnjake. Takvu razinu nepovjerenja nije primijetila, kako kaže, u druge stvari poput liječnički prepisanih terapija.

"Ako si bolestan, iako ti liječnik prepiše neki terapiju, ne preispituješ na ovaj način na koji se sad preispituje", kaže.

Smatra da je svijetom zavladala neka vrsta kolektivne panike, koju teško komentira jer priznaje da nema odgovor na ta pitanja s obzirom na to da nije ni sociologija ni psihologinja. Najviše joj je, kaže, žao djece koja su podnijela velik teret pandemije, a i sama ima sina koji trenutno pohađa treći razred srednje škole.

- Taj dječak je praktički zadnje dvije godine zatočen. Kao i svi njegovi vršnjaci. Kažu da tu djecu hormoni pucaju sa svih strana, da su neposlušni. Ali koju su ta djeca pokazala visoku razinu empatije, odgovornosti, prema svima nama, prema meni kao starijoj osobi, prema svima kada je trebalo zaštiti starije jer nije bilo cjepiva. Postoje situacije kada se ljudi mogu cijepiti, a ne žele se cijepiti zbog sebe, pa zar ne osjećaju neki dug prema toj djeci, koja su bila vrlo odgovorna kada je trebalo. Zar im ne žele vratiti, pita se.

U život se mogu vratiti samo ako skinemo maske, a skinuti ćemo ih kada će dovoljan broj ljudi biti procijepljen. Smatra da se trenutno toj djeci ugrožava i fizičko zdravlje jer su, između ostalog, propustila preventivne sistematske preglede u školama.

- Mi ugrožavamo tjelesno zdravlje, a o mentalnom zdravlju da ne govorim. Mnoge studije su sad već izašle koje govore o povećanoj incidenciji depresivnih simptoma. Definicija zdravlja uključuje i socijalno blagostanje. Do kada ćemo izdržati ekonomski? Kakvu ćemo zemlju ostaviti djeci? Zar im ne želimo zapravo omogućiti da skinu maske, da se gospodarstvo razvija, da im zaštitimo tjelesno i mentalno zdravlje, da počnu izlaziti i da, barem onaj manji dio svoje mladosti, jer jedan dio su dali nama, iskoriste kako smo mi uživali?, zaključuje Musić Milanović.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. listopad 2021 04:13