Od trenutka dojave o požaru, koji je u jutros zahvatio stan u Požeškoj ulici na Plokitama u Splitu, do službene obavijesti da je lokaliziran, prošlo je točno 38 minuta, piše Slobodna Dalmacija.
Zahvaljujući brzoj reakciji 14 vatrogasaca s pet vozila Javne vatrogasne postrojbe (JVP) i šest vatrogasaca s dva vozila Dobrovoljnog vatrogasnog društva Split, intervencija je prošla bez žrtava i plamen se nije proširio na susjedne stanove.
- Imali smo požar na devetom katu zgrade, izgorio je dnevni boravak. Spašena je jedna ženska osoba. Bila je pri svijesti, ali izgubljena, dezorijentirana – nakon intervencije je rekao Zoran Karlović, zapovjednik smjene JVP.
Nažalost, vatrogasce je na putu do opožarenog stana i zarobljene sugrađanke čekalo nekoliko prepreka. Pristup zgradi sprečavali su automobili koje su morali premještati, a na ulazu u stan dočekala su ih protuprovalna vrata koja im na svakoj sličnoj akciji oduzimaju dragocjeno vrijeme.
- U tim trenucima svaka sekunda je kao vječnost - pokušao je dočarati osjećaj Branko Žunić, 49-godišnji zapovjednik na vatrogasnom vozilu koji je na toj intervenciji bio najzanimljiviji prizor znatiželjnim prolaznicima.
Najriskantnija varijanta
Nije bilo vremena za čekanje da se obiju protuprovalna vrata pa je zapovjednik bio primoran preko ograde, s balkona susjednog stana, prelaziti u vatrom zahvaćeni stan. Tek s kacigom na glavi, koja mu ne bi previše pomogla da je pao s devetog kata, Žunić se bez puno premišljanja odlučio za najbržu i najriskantniju varijantu ulaska u stan. Tvrdi da je bio apsolutno siguran u sebe. Ne zbog adrenalina, već iskustva, piše Slobodna Dalmacija.
- Sreća je bila što su ljudi bili u stanu do nas. Zamolio sam čovjeka mogu li mu razbiti sušilo za robu na balkonu kako bih mogao prijeći na vanjsku stranu ograde, na šta je rekao da razbijem sve šta triba samo da to obavimo. Na kraju smo to slomili, nakon toga sam ušao preko balkona kako bih zarobljenoj ženi dao kisik. Nismo drugačije mogli doći do osobe, a s unutrašnje strane nisam mogao otključati vrata jer je nije bilo ključa u bravi. Tako da sam lupao kolegama i tako im dao znak da ih oni moraju nastaviti obijati - prepričao nam je scenu iskusni vatrogasac s 28 godina radnog staža i nebrojeno sličnih intervencija.
Njegovi kolege su se požalili kako im je trebalo desetak minuta da uđu u objekt. Najveći problem je, kazali su, što ih takve radnje iscrpe, a posao tek kreće kad se otvore vrata i suoče s plamenom. Iscrpilo ih je i uklanjanje parkiranih automobila zbog kojih ljestvama nisu mogli prići balkonu.
- Kad mi dođemo ne možemo trubiti da se sklone automobili. Za vozilo s ljestvama koje sežu i do 52 metra visine potrebno osigurali radni prostor kako bi uopće mogli razvući ljestve, a taj prostor nismo imali - slikovito je opisao. Zato, ovim putem još jednom apeliraju na sugrađane da vatrogascima moraju osigurati pristup kada se dogode ovakve situacije.
Cijela familija u vatrogascima
Na pitanje Žuniću je li mu se javila obitelj nakon što su na portalima čitali da je visio na balkonu s devetog kata, nasmijali su se svi okupljeni vatrogasci.
- To je sasvim običan dan, pogotovo u mojoj familiji. Mi smo već pet generacija u vatrogascima tako da je prelazak preko balkona sasvim normalan. Sad mi je stariji sin u vatrogascima, evo i ja, bio je otac, dida i pradida još za vrijeme Austro-Ugarske. Znate, kad je ono bilo: ‘Vodu daj!’. Tako da su ovakve scene u nas sasvim normalne - uz smijeh je ispričao Žunić. Na zidu u Javnoj vatrogasnoj postrojbi nema jedino fotografije njegova sina s kolegama iz postrojbe, ali uskoro će se njegova biti okačena na brokvu.
Inače, vatrogasci pričaju da nemaju posebno obučene ljude za ovakve akrobacije, svi su se mogli naći s vanjske strane ograde balkona. Nakon što analiziraju današnju intervenciju, već do kraja tjedna će zaboraviti da se 'pentranje' na devetom katu ikada dogodilo. Pa kad je već tako, Žunića smo pitali što mu u karijeri predstavlja najveći izazov. Bez puno razmišljanja odgovorio - prometne nesreće.
- Naviknut sam na svašta, ali tehničke intervencije su uvijek najzahtjevnije. Direktno si sa žrtvom, ne možete je spasiti već se samo potruditi da osobu što prije i što bezbolnije izvučete iz limene kutije - kazao je i poručio da na intervenciju nikad ne idu bezglavo.
- Možda to nekom promatraču sve to izgleda stihijski, ali mi znamo tko što radi - objasnio je Žunić te još jednom napomenuo, usput i poručio sugrađanima, kako je najveći problem opožarenih stanova - pristup.
- Pogotovo u uskom centru grada. Osim otežanog pristupa, tamo nikad ne znate što vas čeka, jer su u Getu stanovi s drvenim podovima, nikad ne znate što će se dogoditi, gdje će pod propasti. Općenito, kod takvih intervencija nikad ne znate što se može dogoditi - uz kavu nam je ispričao zapovjednik.
Srećom, nakon požara na Plokitama nisu imali poziv na novu intervenciju pa je ta kratka crna kava bila zaslužen odmor do idućeg poziva i sirene.
