Zahvaljujući analizi naše pouzdane Mirele Lilek o rezultatima ovogodišnje državne mature, možemo se još jednom uvjeriti koliko je bilo korisno uvođenje tog tipa ispita u Hrvatsku. Diskrepancija između izvrsnih unutarškolskih ocjena na završetku srednjoškolskog školovanja i ne baš sjajnih ocjena na maturi, opet razobličuje sustav ocjenjivanja u školama kao držanje linije manjeg otpora, popuštanje neradu učenika i ambicijama njihovih roditelja.
Iz osnovnih škola izlaze u falangama superodlikaši, na kraju srednje iz hrvatskog jezika njih 27 posto ima odličan a 32 posto veoma dobar, pa na maturi više razine odliku potvrđuje samo 5 posto, a sljedećih 25 posto veoma dobar.
Nakon toga dobivam njihove seminarske radove (dakle pisane doma, bez stresnog pritiska zvona) i mogu ustanoviti - od studenata prve godine medijskih studija do studenata završne godine kroatistike (dakle u strukama kojima je usmeno i pismeno izražavanje i zanat i alat) - da je uistinu zadovoljavajući postotak još manji. A imao bih što reći i o nekim disertacijama. Opetuju se iste pogreške koje i mi ponekad serviramo u ovim novinama. Ono što bi moralo biti naučeno i automatizirano do kraja osnovnog školovanja.
Na hrvatskoj državnoj maturi padaju, dakle, i srednjoškolski profesori. Kako je moguće da 109 učenika imaju na kraju škole odličan iz hrvatskoga, engleskoga i matematike, a na maturi nedovoljan iz sva tri predmeta? Možda su mislili da su nasamarili profesore, ali nasamareni su sami. Profesori su ih prevarili ocjenama, a zašto? Od straha? Iz nehaja?
U američkim koledžima (a znamo kakvo mišljenje imamo u Evropi o američkom javnom obrazovanju i općoj kulturi) učenici svaki tjedan pišu "esej", pismeni ogled, uvježbavajući svoje pismeno izražavanje, sposobnost uočavanja i analize problema itd. A onda uvježbavaju i usmeno izražavanje, u obrani svojih "eseja". Upravo ono u čemu su njihovi hrvatski srednjoškolski vršnjaci manjkavi.
Od antike, preko prava i teologije, sve do XIX stoljeća znali smo da je retorika baza argumentiranja. Od njezinih sedam ključnih pitanja zadržali smo 5W+H.
I u matematici na maturi zazor je očit: 6 posto odličnih i 14 posto veoma dobrih, bitno manje nego u svjedodžbi završnog razreda. Pljačka na "švicarcima" a i mnoga ovrha izravan su rezultat manjka bazne matematičke pismenosti.
Državna matura je zrcalo istine. Kao i test Međunarodnog programa procjene učenika (PISA). Treba li nam i državna mala matura? Stres, da, ali izvan opake roditeljske i susjedske ucjene?
Zaprepašćuje onda da iz engleskoga na maturi 40 posto kandidata na višoj razini znanja dobiva četvorku, a 30 posto peticu. Jedinica je samo 0,52 posto.
Kako je moguće da nam maturanti postižu daleko bolji uspjeh u stranom nego u materinskom jeziku? Naravno, traži se u njemu drukčija, blaža razina znanja. Gramatika se ne uči po paragrafima nego kroz tekstove. Uvjeravaju me informirani kolege da su i udžbenici engleskoga bitno bolje artikulirani od onih iz hrvatskoga. Posrijedi su možda i vježba i motiv: engleski je koiné informatičke tehnologije koja je mladima prozor u svijet. A možda i čarobni tepih za bijeg od kuće, eventualno do Irske.