Državni sustav smještaja u domove za djecu bez roditelja, zlostavljanu i zanemarenu djecu, djecu s teškoćama u razvoju, s poremećajima u ponašanju te za starije i nemoćne osobe koje hitno trebaju skrb izvan obitelji prošle je godine doživio potpuni slom.
Prema podacima koje je objavilo Ministarstvo rada i socijalne politike, svi su domovi u Hrvatskoj dupkom puni, mnogi od njih imaju više osoba na smještaju od onog za koji imaju licencu, a na listama čekanja i dalje se nalazi više osoba nego što iznose ukupni kapaciteti. Kad bi Hrvatska udvostručila broj domova svih vrsta, svjedoče ravnatelji domova, popunila bi ih u tjedan dana. I to nakon gotovo 20 godina provođenja postupka deinstitucionalizacije, tijekom kojih su se domovi trebali polako zatvarati i zamjenjivati alternativnim oblicima skrbi, prije svega udomiteljstvom.
Međutim, došlo je do toga da danas liste čekanja postoje čak i za zlostavljanu i zanemarenu djecu, koju je ključno što prije izdvojiti iz biološke obitelji. Prema podacima Ministarstva, domovima za djecu lani su stigla 1003 zahtjeva za smještaj takve djece, a smještaj je realiziran za njih samo 279!
Golema neusklađenost
Gdje se nalazi ostalih 724 djece čiji smještaj nije realiziran?
U Ministarstvu kažu da se broj zahtjeva ne može uvijek izjednačiti s brojem djece, jer se ponekad zahtjevi dupliraju. No, i dalje, nesrazmjer je neupitan.
U Dječjem domu Zagreb u Nazorovoj ulici potvrđuju nam kako je broj zahtjeva za najmanju djecu, do 7 godina, iznimno povećan, osobito nakon tragedija na Pagu i slučaja male Nikol. U odnosu na raniji period, broj zahtjeva je utrostručen.
- Uspijevamo zbrinuti isključivo djecu iz postupaka hitnog izdvajanja, i to onu najmlađu. Unatoč odbijanju ostalih zahtjeva, naša ustanova, koja je licencirana za smještaj 60 djece, u ovom ih trenutku zbrinjava 85 - kažu u Nazorovoj.
Zatvorili se domovi
I u Domu za djecu Ivana Brlić Mažuranić koji djeluje u Lovranu i na Potoku u Rijeci, svi kapaciteti su popunjeni, a na listi čekanja još od 5. veljače je ukupno 123 djece.
- Transformacija sustava je urodila time da se dom u Novom Vinodolskom zatvorio, a dom u Selcu je postao Centar za pružanje usluga u zajednici pa tamo više nema smještaja djece. Od tri doma u Primorsko-goranskoj županiji ostao je samo jedan, kojemu gravitira i Istra, a potrebe sve više rastu, jer imamo sve više slučajeva neadekvatne obiteljske skrbi, nasilja u obitelji... S druge strane, kronični je nedostatak udomiteljskih obitelji. Po Zakonu, djeca u domovima ne bi smjela boraviti duže od šest mjeseci, no u praksi se događa da se neki slučajevi riješe u tom roku, ali da se neki ne rješavaju godinama - kaže ravnateljica Suzana Mravinac.
U Ministarstvu tvrde da sva djeca kojoj je ugrožen život pronađu neki oblik smještaja.
- Za sve potrebe smještaja u žurnim situacijama, bilo da se radi o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeci s problemima u ponašanju ili djeci s teškoćama u razvoju, smještaj je osiguran. Također, napominjemo da za vrijeme provođenja postupka realizacije smještaja, sustav socijalne skrbi provodi sve druge zakonom propisana prava i mjere u smislu pružanja pomoći i podrške primarnoj ili udomiteljskoj obitelji - kažu u resornom Ministarstvu, iz čega se može zaključiti da djeca za koju smještaj nije realiziran ostaju do daljnjega, "uz pomoć centara za socijalnu skrb", s biološkom obitelji koja je za njih, prema mišljenju istih tih centara, opasna ili se smještaju u udomiteljske obitelji.
Udomiteljske su obitelji za veliki broj njih najbolja opcija, no unatoč svim naporima nadležnih, udomiteljskih je obitelji sve manje i manje. Prošle je godine, prema službenim podacima, u sustav udomiteljstva ušlo trostruko manje obitelji nego što ih je iz sustava izašlo!
- Ukupan broj novih dozvola za obavljanje udomiteljstva izdanih u 2020. godini iznosio je 145, dok je u istom razdoblju 543 udomitelja izašlo iz sustava i prestalo obavljati udomiteljstvo - iznosi Ministarstvo.
Ovakvo stanje, smatra dr. Nino Žganec sa Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu - koji je prije 20-tak godina, kao tadašnji zamjenik ministra za socijalnu skrb, izradio prvu strategiju deinstitucionalizacije u Hrvatskoj - posljedica neprovedene modernizacije i transformacije sustava u cjelini.
- Bez sveobuhvatne reorganizacije i reforme sustava socijalne skrbi, bit ćemo i dalje svjedoci povremenih izvještaja o tragedijama koje su snašle neku ustanovu (poput Paga, Andraševca, Đakova ili Nove Gradiške), a u statistici ćemo bilježiti kako nedostaju smještajni kapaciteti - poručuje dr. Žganec.
U domovima za djecu s teškoćama u razvoju lani je, od ukupno 486 zahtjeva za smještaj u državne domove, realizirano njih tek 54, u domovima za odrasle psihički bolesne osobe, koji ukupno imaju 2460 mjesta, trenutačno je na listi čekanja čak 2371 osoba!
Visoke cijene
Odgojni dom Ivanec s nestrpljenjem čeka proširenje.
- Stalno smo puni, uvijek nam fali mjesto ili dva. Često moramo vraćati mladiće - kaže Elvis Gotal, ravnatelj ustanove.
Situacija u domovima za starije i nemoćne kronično je zabrinjavajuća: broj zahtjeva u državnim i županijskim domovima uvelike nadmašuje kapacitete, dok je u privatnim domovima mjesta najčešće ima. Razlog je - cijena. Dok se državni dom, s odličnom infrastrukturom i ponudom, može naći i za 2500 kuna mjesečno, privatni su višestruko skuplji.
Najveći Dom za stare i nemoćne u Karlovačkoj županiji, Sveti Antun u Karlovcu ima kapacitet 225 korisnika, a na aktualnoj listi čekanja u ovom trenutku nalazi se točno 3135 imena. Ravnateljica Štefica Ljubić Mlinac kaže da je realno da bi od njih u ovom trenutku spremno za dolazak bilo njih možda 120, a ostali se predbilježe znajući da se čeka na mjesto godinama.