Dugo ste gradonačelnik, jeste se pomalo umorili?
Prvi čovjek ‘crvene Rijeke’ Vojko Obersnel pogledao me uz blagi osmijeh jer taj socijaldemokratski veteran, koji je u politici prošao sve i svašta, od umirućeg Saveza komunista do Račanovih početaka sa SDP-om i Milanovićevih obračuna s riječkom podružnicom, razgovora ugodnih sa Zlatkom Hasanbegovićem, nimalo ne odaje dojam da je umoran.
“Pa nisam se umorio, iako je istina da ovaj posao dosta troši ljude. Čak sam u jednom trenutku razmišljao završiti karijeru gradonačelnika s ovim mandatom koji se približava kraju, ali sva ova događanja oko europske prijestolnice kulture su me motivirala da odradim još jedan mandat. Naravno, ako to Riječani sljedeće godine na lokalnim izborima budu željeli.”
Ako ponovno pobijedi, Obersnel će uz Bandića biti najdugovječniji hrvatski gradonačelnik. Već sada je u fotelji prvog čovjeka grada šesnaest godina, pa uz još četiri to bi bio lijepi jubilej. A Rijeka je danas hrvatski fenomen, grad koji je izbjegao ekstremizam, gdje ima mjesta i za Titova Galeba, gdje se o antifašizmu govori s uvažavanjem i gdje Oliver Frljić može izvoditi svoje hepeninge a da ga ne razapnu na križ.
“Bilo bi logično da ekipa koja je izborila da Rijeka postane europskom prijestolnicom to odradi do kraja”, kaže Obersnel, objašnjavajući kako su Riječani uspjeli sačuvati duh tolerancije, otvorenost i spremnost na razgovor i suživot, što je u konačnici i dovelo do toga da se Europa odluči da upravo u tom gradu bude festival kulture.
“Sve ovo o čemu vam govorim, ta naša tolerancija, sigurno je i stvar mentaliteta Primoraca koji su naprosto takvi, ali i svih onih koji su došli u Rijeku i prihvatili takav način života i ponašanja. Činjenica je i da je Rijeka uvijek bila luka i da su njezini građani bili u čestim kontaktima sa svijetom, što je rezultiralo prihvaćanjem različitosti i upoznavanjem s novim.”
Kaže da je i povijest Rijeke specifična pa su i Riječani koji su poživjeli devedesetak godina imali prilike živjeti u šest različitih država, čak i u Slobodnoj državi Rijeci.
“Kroz tih šest država bilo je jako puno miješanja kultura, običaja, ljudi, pa je sve to skupa rezultiralo takvim promišljanjem života.”
”Često se za Rijeku kaže da je i ‘crvena utvrda’, od Titove Jugoslavije do Račanova i sada Milanovićeva SDP-a”, kažem gradonačelniku koji je upravo toj lijevoj opciji donio niz pobjeda.
“Ne bih mistificirao tu crvenu boju, iako mi je jasno u kojem smjeru ide vaše pitanje. Crvena je i boja ljubavi, boja hrvatske državnosti, ako hoćete i kardinalska boja, a i zaštitni je znak socijaldemokracije, nekog lijevog načina promišljanja života. A u sredini koja je toliko toga prošla, bila mješavina raznih kultura i utjecaja, koja je spremna prihvaćati izazove, a uz to je i tolerantna, nije iznenađenje da se odabire kao dominantna politička opcija socijaldemokracija, ljevica.”
Europska prijestolnica kulture za Rijeku je projekt svih projekata. Već sada Riječani žive taj san, koji je zahvaljujući entuzijazmu gradonačelnika i ljudi koji ga okružuju postao stvarnost. Kuju se planovi, priprema spektakl kakav na ovim prostorima nismo doživjeli, a da u Hrvatskoj ništa ne ide glatko dokaz je i sve ono što se događalo odmah kako je Rijeka dobila “mandat”. Resorni ministar Zlatko Hasanbegović nije se pojavio, ali je u međuvremenu ipak došlo do nekoliko susreta dva politička pola, tvrdog ljevičara Obersnela i ambiciozne nove zvijezde “starog” Karamarkova HDZ-a.
Galeb Druga Tita
“Na našem prvom sastanku jasno smo definirali da se mi svjetonazorski dijametralno razlikujemo, ali da to ne bi trebala biti smetnja u provođenju ovog projekta. Ministar Hasanbegović dao je na znanje da se radi o nacionalnom projektu i da ga Ministarstvo želi podržati i biti aktivan partner. Vjerujem da to nije bila samo deklarativna izjava.”
Sastali ste se više puta, jesu li ti razgovori bili ugodni, prijateljski?
“Da, nakon što smo konstatirali tu ideološku raznolikost rekli smo da nećemo razgovarati o tome, već o programu. Očekujem da će Ministarstvo, na čelu s Hasanbegovićem ili nakon izbora možda s nekim drugim, biti partner u provođenju ovog projekta. Na kraju, Hrvatska je dobila priliku da jedan njezin grad bude europska prijestolnica kulture, na internom natječaju pobijedila je Rijeka i država treba stati iza grada.”
Gradonačelnik govori da su se Riječani dobro pripremili i pratili sve što se događalo u drugim europskim gradovima te osmislili i napisali program kandidature.
“Mnoge su europske prijestolnice kulture po svojoj sudbini i prošlosti slične Rijeci. To su veliki lučki, industrijski gradovi, koji su u procesu tranzicije bili prisiljeni mijenjati svoju opću sliku, a u isto vrijeme gradovi bogati povijesnom, industrijskom baštinom. Gradovi koji su spremni prihvatiti otvorene izazove i dati značajno mjesto kulturi.”
Novca za neke velike promjene u samom gradu, naravno, neće biti pa je i Rijeka bila skromna u planovima. Težište je bačeno na prostor bivše tvornice “Rikard Benčić” koja se nalazi u centru grada i koja je vrhunski primjer industrijske baštine.
“To je kompleks od četiri, pet zgrada i naš je plan da te zgrade obnovimo i vratimo život u taj kvart. Da to bude središte kulturnih događanja, kreativne industrije, gdje će se okupljati mladi.”
U kompleks u upravnu zgradu bivše šećerane iz 18. stoljeća, koja je jedna od najljepših baroknih palača u Hrvatskoj, bit će premješten Muzej grada, u “Benčić” se seli i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, knjižnica, a “dječja kuća” bit će mjesto za kazalište lutaka, art kino i gradsku knjižnicu s knjigama za djecu. U dječjoj kući djeca neće samo pasivno sudjelovati, već i aktivno stvarati program. Važno mjesto dobit će i brod Galeb koji će do 2020. biti uređen kao muzejski prostor, a dio će biti u turističkoj funkciji, kao restoran i mali hostel.
Što se tiče Titova Galeba, gradonačelnik odgovara da je Rijeka kupila brod upravo u trenutku kada je postojala opasnost da se proda za staro željezo. “Nakon toga smo bili predmet stalnih kritika i prozivanja, ali ja sam naviknut da treba jedno vrijeme da se sagleda vrijednost određenih poteza.”
Sada je u planu dobivanje sredstava iz europskih fondova za uređenje Galeba, za koji Vojko Obersnel kaže da je dio riječke, hrvatske, ali i svjetske povijesti.
“Po mnogočemu je to jedinstven brod, građen za prijevoz banana, potom je postao ratni brod talijanske mornarice, torpediran u ratu i drži nakon toga svjetski rekord u plovljenju krmom. Poslije je postao njemački minopolagač, potopljen je ovdje u Rijeci, a kada je izvađen, postao je brod Ratne mornarice i Titova ploveća rezidencija. Ne vidim razloga zašto sve to ne bismo iskoristili u turističke svrhe, a želimo govoriti i o povijesti tog broda i o vrijednosti ideja koje su na tom brodu nastale, primjerice nesvrstani, ali osvrnuti se i na one totalitarističke ideje koje su bile prisutne. O svemu tome možemo otvoreno razgovarati.”
Želimo intendanta
Kada je Oliver Frljić vješao svoje poruke na zgradi riječkog kazališta ljevičari su likovali, desničari se pjenili od užasa. Riječani koji su ugostili i jednu takvu umjetničku veličinu kao što je Rade Šerbedžija ili pak Mira Furlan nisu se zbog reakcija oko Frljića mnogo uzrujavali. “Mislim da je sve oko Frljića malo i prenaglašeno, upravo u tim dnevnopolitičkim i ideološkim prepucavanjima. Frljić je uspješan redatelj, a nije to samo moja osobna prosudba. Iza njega stoje brojne nagrade. Ne vidim ništa sporno u njegovu angažmanu u kazalištu ni u angažmanu u timu europske prijestolnice kulture.”
A Frljićev nasljednik još se ne zna, iako je kazališno vijeće prihvatilo Marina Blaževića kao novog intendanta. Sada se još treba izjasniti Gradsko vijeće, ali i Ministarstvo kulture, a Obersnel kaže da je to rudiment jednog starog, autokratskog vremena.
“Nije u redu da netko, u ovom slučaju Ministarstvo kulture, koje nije osnivač ni vlasnik kazališta, ne sudjeluje u financiranju ili sudjeluje u nekim simboličkim iznosima, ima kraljevsko pravo kojim će nekoga postaviti ili ne. Mi ćemo se boriti svim sredstvima da intendant bude osoba koju smo odabrali.”
Vojko Obersnel, kojeg prijatelji zovu Obi, a tako se potpisuje i na internetskoj stranici, naslijedio je brojne ugledne riječke gradonačelnike, od Dragutina Haramije do Slavka Linića. Kaže da mu nije bilo lako doći poslije Linića, koji je uživao ugled u gradu.
“Ta je prilagodba trajala relativno kratko i brzo sam uspio izići iz ‘sjene’ Slavka Linića.”
Komunicirate li s njim danas, nakon svega što je bilo u SDP-u?
Obersnel kaže “naravno”, svako malo popiju kavu, popričaju najviše o nacionalnoj politici. “U dobrim smo odnosima i moram reći da u ovih šesnaest godina, a pogotovo u onom prvom razdoblju, gospodin Linić nije se nikada postavio kao neki autoritet niti je predlagao da postupim na način kako on to misli.”
Da Obersnel lako i dobro komunicira sa svojim Riječanima mogli smo se i sami uvjeriti dok smo ga slikali ispred zgrade u kojoj stoluje gradonačelnik. Ljubazno se, ali nimalo napadno, pozdravio s nekoliko ljudi koji su prolazili, mnogi su prolazili a da ga nisu ni pogledali, jer je i inače stalno u gradu pa nije neki poseban doživljaj sresti Obija. “Kontaktiram s građanima i preko društvenih mreža, obraćaju mi se mailom. A Obi mi je nadimak još iz srednje škole i jedan veliki dio mojih prijatelja me tako zove, uključujući i moju suprugu.”
Rade za Rolls-Royce
Da današnja Rijeka više nije ona gdje se živjelo od brodogradilišta i gdje je carevala industrija posve je jasno.
No sa zadovoljstvom gradonačelnik kaže da je 3. maj preživio kroz Uljanik grupu i da radi dobro, da se grade veliki brodovi kao u neka stara, sretna vremena i da je nakon dugog vremena iskazana dobit u poslovanju. Sjajan primjer dobrog poslovanja je i Jadran - Galenski laboratorij, koji je neumorni i lucidni Ivo Usmiani podigao do svjetske razine, tu je i niz tvrtki koje zapošljavaju inženjere koji rade projekte za cijeli svijet, čak i za jedan Rolls Royce. Novi sveučilišni kampus možda je i najvažniji riječki projekt, gradit će se i novi stadion, a ima pomaka i u Luci.
“U Luku je dosta investirano zahvaljujući projektu Rijeka Gateway koji je pokrenut još u vrijeme Ivice Račana, proširen je kontejnerski terminal na kojem je koncesionar iz Filipina, a nedavno je sama Luka osigurala još 300 milijuna kuna prodajom dionica. Tim sredstvima bit će sagrađeni novi skladišni prostori.”
Ne damo antifašizam
Kada se dođe na teren domaće politike, u Rijeci nema puno filozofiranja, tu je suvereni gazda SDP. Obersnel je, međutim, na svojoj koži dobro osjetio što znači oponirati Iblerovu trgu i neprikosnovenom vođi Milanoviću. Kako su prihvaćali te vaše “primorske izlete”?
“Pa gledajte, nekad bolje, nekad lošije.” Podsjećam ga da je bilo soliranja primorskih SDP-ovaca i kod “slučaja Linić”, u što je bio uključen i sam Obersnel. Je li to ostavilo traga u odnosima vas i Milanovića?
Odgovara, “ne bitno”.
Pitam kako se ponio u toj posljednjoj utakmici između Milanovića i Zlatka Komadine, a Obersnel odgovara da je cijela priča poprimila pomalo čudna promišljanja.
“Iskreno, osjećao sam se pomalo nelagodno. Prije svega birali smo predsjednika stranke i nisam razumio potrebu da se o izboru toliko raspravlja u javnosti. To je u konačnici bila naša unutrašnja stvar, a nisam razumio ni potrebu javnog opredjeljivanja za jednog ili drugog kandidata. Ali ni to me nije toliko smetalo kao što me smetala činjenica da su neki u tom opredjeljivanju otišli predaleko. OK, mogu prihvatiti da netko kaže da taj i taj može biti bolji predsjednik stranke, ali zato onog drugog ne moraš nazvati pogrdnim riječima.” Zastao je i konstatirao da možda i predugo traje u SDP-u pa više nema želudac za stranačke igre.
“To nije moj način promišljanja politike i zato sam ostao po strani. Nisam se želio opredijeliti.”
Zanimao me stav Obersnela može li se danas u SDP-u otvoreno komunicirati, čak i kritizirati vrh stranke a da se ne “pogine”.
“Nisam imao s tim nikada problema, uvijek sam jasno i glasno komunicirao na stranačkim tijelima i nisam imao nekih većih posljedica. Nekada me se nije razumjelo, ali su događanja nakon toga potvrdila moja razmišljanja.”
Ako što Riječani ne dopuštaju dovoditi u pitanje, to je antifašizam.
“On nije samo temelj Europe, već i Hrvatske. Da nije bilo antifašizma, ne bi bilo ni Hrvatske, ona bi 1991. bila u nekim potpuno drugim granicama. Zašto su se neki drugi u Hrvatskoj tako olako odrekli tekovina antifašizma, teško mi je razumjeti. Nije mi jasno da ako si dobar Hrvat moraš se odreći antifašizma i prihvatiti drugi pogled na povijest prije devedesete. To ne razumijem.”
U izborima koji nas čekaju Rijeka će opet imati posebno mjesto za SDP jer je i do sada uvijek glasala za tu opciju.
“Tako je bilo na svim izborima do sada i ne vidim razloga da se dogodi nešto drugo.”
Na pitanje hoće li podržati Komadinu da vodi izbornu listu Obersnel mi nije direktno odgovorio.
“To treba raspraviti unutar stranačkih tijela, bez raspirivanja naboja putem medija. Po Statutu stranke, to je nadležnost predsjednika stranke, kao što je nadležnost predsjednika županijske ili gradske organizacije da predlažu listu za županijsku skupštinu ili gradsko vijeće.”
A koje su vaše ambicije unutar SDP-a?
Odgovorio je bez razmišljanja.
“U stranci više nemam ambicija. Jedno vrijeme sam bio član Predsjedništva, mislim da sam to odradio dobro i ne vidim se više u vrhu SDP-a. Moj interes je Rijeka, sada i kao europska prijestolnica kulture i daljnji razvoj našeg grada jedina mi je ambicija.”