Odluka hrvatske diplomacije da, koliko god je moguće dulje, ne obavijesti javnost o sudjelovanju Hrvatske u međunarodnoj koaliciji protiv Islamske države, nova je u nizu pogrešnih procjena koje je u zadnje vrijeme donijelo Ministarstvo vanjskih poslova.
Niz je primjera: od nejasne regionalne politike pa do nepostojanja autonomne vanjske politike u slučajevima poput Ukrajine ili Bliskog istoka. Diplomacija se svela na potvrđivanje odluka Europske unije i NATO-a, a na domaćoj sceni prešućivanje o tome zašto se donose određene odluke i kakve posljedice mogu imati za Hrvatsku.
“Više nemamo vanjsku politiku, ali ni koncept što bismo htjeli”, kratko pojašnjava nekad ugledni diplomat.
Sporni istupi
Najsporniji primjer u zadnje vrijeme je šutnja o akciji protiv ISIL-a.
Tek je u ponedjeljak u New Yorku predsjednik Ivo Josipović izjavio da Hrvatska neće slati vojsku u borbu protiv Islamske države iako je dio međunarodne koalicije u borbi protiv te terororističke skupine u političkom smislu.
“Hrvatskoj javnosti treba jasno reći kako mi niti imamo vojsku ondje, niti je namjeravamo slati, niti smo angažirani ni na koji drugi način, mi smo u političkom smislu dio te koalicije”, rekao je Josipović. Međutim, predsjednik je bio vrlo kritičan jer je hrvatska javnost saznala da je Hrvatska uključena u koaliciju protiv Islamske države posredno od State Departmenta, a ne od predstavnika Vlade i hrvatske diplomacije. “To hrvatskoj javnosti nije, niti bi smjela biti nepoznanica”, Josipović je bio izričit.
A upravo su iz Ministarstva vanjskih poslova (ali i jednog dijela Vlade) danima stizala neformalna upozorenja kako hrvatski mediji zbog sigurnosnih razloga ne bi trebali pisati o Islamskoj državi. Pritom se djelovalo i neetično, kao kada je potpuno zanemarena odvratna egzekucija Davida Hainesa, britanskog humanitarnog djelatnika kojemu su ekstremisti odsjekli glavu. Iako je Haines živio u Sisku i bio u braku s Hrvaticom, iz Ministarstva su objašnjavali da on nije hrvatski državljanin i dodali kako je “pitanje naše nacionalne sigurnosti da se ne stavljamo pred ciljnik ISIL-a. Nije dobro istupati i izazivati ISIL, koji ima regrutne centre u Bosni i Beču”.
Ali u ponedjeljak u New Yorku je Vesna Pusić - sada bez rezervi - izjavila da se Hrvatska uključila u koaliciju kao članica EU i NATO-a te je, kao i oni, spremna boriti se protiv međunarodnog terorizma.
MVP bez komentara
“U smislu konkretne promoći još nismo sudjelovali, ali hoćemo”, kazala je šefica diplomacije. Dakle u svega desetak dana došlo je do potpune metamorfoze vanjske politike; dok je Heines dekapitiran, šutilo se da se ne izazove ISIL, a sada je Hrvatska “spremna boriti se protiv međunarodnog terorizma”.
A to je samo jedan primjer. U Ministarstvu vanjskih poslova nisu željeli komentirati škotski referendum o nezavisnosti, a kamoli nagovijestiti kako bi se postavili da su se Škoti odlučili za nezavisnost. Tek neslužbeno se situacija s potencijalnim raspadom Velike Britanije opisivala kao “nezgodnu samu po sebi pa nema razloga da se na bilo koji način izjašnjavamo bar prije negoli budu poznati rezultati referenduma”.
U kolovozu je ministarstvo Vesne Pusić bilo odgovorno za diplomatski gaf kada je tadašnja Visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku EU, Catherine Ashton, sazvala izvanredni sastanak ministara vanjskih poslova zemalja članica da bi se raspravilo pitanje krize u Ukrajini i Iraku. Došao je 21 šef diplomacije, od češke, njemačke i talijanske do francuske, britanske i švedske, kao i pet dužnosnika u rangu državnih tajnika, a samo su Hrvatska i Cipar bili zastupljeni na najnižoj razini: ondje su sjedili stalni predstavnici, Mate Škrabalo i Kornelios Korneliou.
‘Tehničke naravi’
“Sastanak o kojem govorite bio je tehničke naravi”, glasio je odgovor Ministarstva vanjskih poslova kojim se opravdao izostanak ministrice Pusić. Zapravo Hrvatska sve do 20. kolovoza nije imala konkretan stav o ukrajinskoj krizi, ako se izuzme srpanjski intervju Vesne Pusić kada je rekla da se interes Hrvatske poklapa sa stavom EU, kao i da Hrvatska inzistira na zadržavanju komunikacije s ruskom stranom, jer znamo da bez toga nema rješavanja problema. Onda je 20. kolovoza govoreći o sukobu vladinih snaga i proruskih separatista na istoku Ukrajine ministrica istaknula da “zagovara kontinuirani stav”, odnosno i reakciju na destabiliziranje Ukrajine, ali i razgovor, “da sankcije imaju svrhu privesti sve za stol”.
Znakovita šutnja o Kataloniji i Škotskoj
1. Tišina oko sudjelovanja u alijansi protiv ISIL-a.
2. Bez reakcija na likvidaciju Davida Hainesa.
3. Potpuna šutnja o škotskom referendumu.
4. Potpuna šutnja o zahtjevu Katalonije za nezavisnost.
5. U ukrajinskoj krizi samo ponavljanje stavova EU i NATO-a.
6. Propast prijedloga o bržem ulasku BiH u Europsku uniju