Damir Škaro, aktualni predsjednik Autokluba Siget te bivši saborski zastupnik HDZ-a koji je u fokus javnosti došao zbog sumnje na silovanje i spolno uznemiravanje djelatnica iz AK Siget, ostao je Zagrebačkom holdingu dužan oko dva milijuna kuna.
Tu informaciju su nam neslužbeno potvrdili u Holdingu, a Jutarnji list je u posjedu dokumentacije koja otkriva 13 godina dugu borbu između Škare i Holdinga zbog nepodmirenih dugova oko bivšeg lokala Buffet Champion na zagrebačkoj Šalati, koji se nalazio na lokaciji današnjeg kafića Boeing. Sama priče počinje 1988. godine kada su Škaro i Radna organizacija Zagreb (preteča Holdinga) sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora na Šalati, i to pod uvjetima od kojih je uvelike profitirao Škaro.
Naime, ugovor je sklopljen na 25 godina uz zakupninu od 300 njemačkih maraka za sezonsko korištenje prostora uz klizalište te još 1050 maraka za sezonsko korištenje šanka i terase uz bazen. Kada taj iznos preračunamo u današnju valutu, radi se sveukupno o 5100 kuna najma za cijelu sezonu. Nije poznato zašto je Škaro dobio tako, za njega, povoljan dogovor, no može se pretpostaviti da se radi o gradskoj nagradi zbog njegovih sportskih uspjeha jer je te iste godine na Olimpijskim igrama u Seoulu osvojio brončanu medalju u boksu. No, idemo dalje s pričom.
Blagodati niskog najma
Škaro je 10 godina uživao u blagodatima niskog najma, ali onda je Grad Zagreb donio Zaključak o utvrđivanju vrijednosti boda za određivanje zakupnine za poslovni prostor te utvrdio nove cijene zakupa za gradske prostore. Novim cijenama je bio zahvaćen i Škarin lokal, pa tako u lipnju 1998. godine bivšem boksaču dolazi novi mjesečni račun u iznosu od 52.000 kuna, a tu odluku je potpisala gradonačelnica Marina Matulović-Dropulić. To Škaro odbija platiti, čime počinje njegova dugogodišnja borba s gradskim tijelima.
Škaro je šest mjeseci odbio plaćati najam po novoj cijeni te je nastavio plaćati zakupninu dogovorenu u ranije potpisanom ugovoru. Grad je zato pokrenuo ovršni postupak radi naplate razlike, a u dokumentima koje posjedujemo u RO Zagreb su kao objašnjenje naveli činjenicu kako stari ugovor više nije važeći, nego je prekinut po sili zakona, zbog novog Zakona o zakupu poslovnih prostora iz studenoga 1996. godine. Škaro je uz pravnu pomoć pokušao istjerati pravdu i u spisima stoji nekoliko navoda na kojima je temeljio svoju obranu. Prvo, naveo je kako se prvotni ugovor o cijeni zakupa nije smio jednostrano izmijeniti.
Drugo, istaknuo je da su u studenome 1997. godine donesene izmjene Zakona o zakupu poslovnih prostora po kojima se rok za usklađenje prolongira na još godinu dana, dakle, do 5. studenoga 1998. godine, te da Grad nije niti jednom gestom iskazao namjeru izmjene, promjene ili usklađenja ugovora o zakupu sa Zakonom. I, treće, da se radi o deseterostrukom skoku cijene najma za koju ne postoji nikakvo “zakonsko, moralno niti ljudsko opravdanje”.
Iznenadni obrat situacije došao je početkom 1999. godine kada RO Zagreb odustaje od povećane zakupnine i ponovno obračunava najam po staroj cijeni. Škaro je uredno nastavio koristiti prostor, a u travnju 2001. godine, nakon što je pobijedio na javnom natječaju, potpisuje novi ugovor s Gradom gdje njegova tvrtka Stari Grič d.o.o. ponovno dobiva prostor na Šalati, ovoga puta na pet godina i s mjesečnim najmom od 13.337 kuna. Međutim, vjerojatno po inerciji, nastavljen je sudski spor za polugodišnje razdoblje kada je Škaro odbijao plaćati visoke račune.
Slučaj je 2003. godine završio na Trgovačkom sudu u Zagrebu gdje je sud presudio u korist RO Zagreb i Škaro je po presudi morao platiti 388.693,50 kuna s kamatama i sudskim troškovima. Škarini odvjetnici su podnijeli žalbu, no ona je odbijena drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda. Uslijedilo je zahtjev za revizijom, no njega 2008. godine odbacuje Vrhovni sud zbog nedostatne vrijednosti spora. Niti jedan od tadašnjih Škarinih odvjetnika nije podnio žalbu na tu odluku.
Škaro ne odustaje
Dolazimo zaključno do 2011. godine kada je Zagrebački holding pokrenuo ovršni postupak za dug koji je s kamatama narastao na oko dva milijuna kuna. No, nije se nikada naplatio jer, kako doznajemo iz neslužbenih izvora, Škaro je sklonio svu imovinu sa sebe i Holding se nije imao od čega naplatiti. Nije poznato kada je Škario izašao iz lokala, no na tom je mjestu danas kafić Boeing koji je otvorio Vedran Balen 2016. godine.
Pokušali smo doći i do druge strane u ovoj priči. Kontaktirali smo prvo odvjetnika Igora Trinajstića koji je zastupao Škaru u sporu na Visokom trgovačkom sudu, no nije želio komentirati slučaj. Obratili smo se potom Krešimiru Krsniku, aktualnom Škarinom odvjetniku, koji ga brani od optužbi za silovanje i seksualno uznemiravanje djelatnica. Rekao je kako nije upoznat s tim slučajem.
Do Škare nismo mogli doći jer se nalazi u jednomjesečnom pritvoru zbog opasnosti utjecaja na svjedoke i ponavljanja djela u slučaju u kojem ga je tajnica AK Siget optužila za silovanje. U zaključku spisa koji posjedujemo stoji kako je Škaro “svjestan o kakvoj se nepravdi radi” te da je odlučan “boriti se svim pravnim sredstvima protiv provedbe presude koja bi ga financijski potpuno uništila”.
Nakon boksačke karijere pokrenuo je Papayu i Champion - spominje se u 'Zagrebačkoj mafiji'
Damir Škaro se nakon brončane medalje na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine umirovio od boksa i okrenuo ugostiteljskoj karijeri i tada je pokrenuo klubove Champion i Papaya na zagrebačkoj Šalati.
O spornom klubu Champion, oko kojega je nastalo dugovanje prema Zagrebačkom holdingu, nema previše informacija na internetu, no u kultnoj knjizi “Zagrebačka mafija” pokojna istraživačka novinarka Jasna Babić, pišući o hrvatskom podzemlju, spominje kafić na Šalati izvjesnog “HDZ-ova saborskog zastupnika i boksača”, preko kojeg je, piše Babić, “cirkulirao novac deklariranih mafijaša”.
Nije točno poznato koje je godine Škaro ugasio kafić Champion, no nakon toga je prostor promijenio nekoliko vlasnika. Trenutno je na tom mjestu kafić Boeing, koji je prije tri godine pokrenuo Vedran Balen. Prije nego je on ušao u prostor, lokal je bio zapušten.