Kad bi se na zagrebačkom Sveučilištu tražio najbolji odjel za praksu, većina bi se studenata odlučila za računovodstvo.
Ne zato što im struka garantira instant-posao i dobru plaću, nego zato što u tim službama Sveučilišta u Zagrebu danas radi oko 250 djelatnika!
Riječ je računovodstvenim i financijskim odjelima raštrkanim na 33 sveučilišne sastavnice i ostalim pravnim osobama koje čine dio zagrebačkog Sveučilišta.
Kad bi se svi ti djelatnici okupili pod okriljem jedne tvrtke, Hrvati bi imali jedan od najvećih računovodstvenih servisa u ovom dijelu Europe: 250 djelatnika zaduženih za obračunavanje plaća, vođenje knjiga, fakturiranje i naplaćivanje raznovrsnih usluga.
Sila činovnika
Ta je sila računovođa veća nego što ih danas imaju neke od najvećih hrvatskih kompanija. Recimo, Podravka.
U njihovu odjelu računovodstva i financija sjedi 100 zaposlenika, dakle upola manje nego u službama Sveučilišta.
Pritom je važno napomenuti da Podravka godišnje ima prihode od 1,9 milijarde kuna te posluje na 17 europskih tržišta. Sve to tvrtka opslužuje sa stotinjak djelatnika računovodstva, a i taj broj u skorije vrijeme planira smanjiti.
“Puno se toga u računovodstvu promijenilo, a kako mi trenutno smanjujemo naše administrativne kapacitete, smanjit ćemo i broj zaposlenih u računovodstvu i financijama”, najavio je za Jutarnji list predsjednik Uprave Zvonimir Mršić. Načelno, o tom se problemu raspravlja i na zagrebačkom Sveučilištu, na kojem već nekoliko mjeseci postoji Povjerenstvo za preustroj Sveučilišta.
Sveučilište u Zagrebu ukupno ima više od osam tisuća zaposlenih, ali čak jedna trećina, dakle oko 2600, otpada na nenastavno osoblje poput službi održavanja, čišćenja i administrativnih poslova.
“Svjesni smo tog problema da smo velik sustav i da neke naše službe treba ujednačiti. Povjerenstvo zato i pokušava pronaći način da se to učini”, objašnjava član Povjerenstva za preustroj Sveučilišta Milan Oršanić.
On je ujedno dekan Šumarskog fakulteta koji je, prema posljednjim podacima iz izvješća Državne revizije, jedini fakultet u Zagrebu na kojem broj nenastavnog osoblja nadmašuje broj nastavnika! Točnije, na šumarstvu danas radi 77 nastavnika i 91 djelatnik nenastavnog osoblja.
“Mi smo specifičan fakultet. Dislocirani smo na pet lokacija, imamo dva lovišta, nekoliko rasadnika, čak i smještajne kapacitete za naše studente i prisiljeni smo zapošljavati brojne nenastavne struke”, kaže Oršanić za Jutarnji list.
Samo za plaće svih tih nenastavnih struka na 33 sastavnice zagrebačkog Sveučilišta, prema izračunu Jutarnjeg lista, porezni obveznici godišnje izdvoje 200 milijuna kuna od ukupno 900 milijuna koliko nas koštaju svi zaposlenici. Znatan dio toga otpada i na računovođe: uzmemo li u obzir da je riječ o radnim mjestima koji prema Pravilniku o sistematizaciji predviđaju prosječan koeficijent 1,10, samo nas sveučilišni računovođe svake godine koštaju najmanje 17 milijuna kuna.
Tko što radi
Te je iracionalnosti najbolje ilustrirati na primjeru Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta.
To je manji fakultet, sa samo 149 djelatnika, ali je broj osoba zaposlenih u računovodstvenoj službi pozamašan: prema Pravilniku o sistematizaciji tamo radi osam djelatnika. Fakultet ima jednog voditelja računovodstva, jednog voditelja financijske operative te jednog računovodstvenog referenta - blagajnika.
Potom je na fakultetu zaposlen i jedan glavni knjigovođa. Onda je tu i jedan financijski knjigovođa.
Na kraju ovdje radi još troje računovodstvenih referenata. Što rade svi ti ljudi u računovodstvu, od uprave fakulteta nismo uspjeli dobiti odgovor, no njihove su dužnosti zapisane u Pravilniku o sistematizaciji. Pa tako glavni knjigovođa “preuzima i kontira svu dokumentaciju za knjiženje”, dok financijski knjigovođa samo “knjiži podatke u glavnu knjigu temeljem kontiranih dokumenata”.
No, podatke u glavnu knjigu temeljem kontiranih dokumenata onda još knjiži i troje računovodstvenih referenata. Pa ti sad znaj što je čija dužnost.
“Čujte, puno je neracionalnosti na fakultetima. Evo, mi imamo u računovodstvu 10 djelatnika, a od toga je dvoje zaduženo za obračunavanje plaća. No, to su ionako poslovi koji se ne rade ručno, već uz pomoć aplikacija”, kaže nam jedan djelatnik FER-a koji je htio ostati anoniman.
Štoviše, dodaje, broj računovođa na FER-u je zapravo minoran problem.
Povijesni problemi
Fakultet puno veću muku muči s potpuno neracionalnim brojem djelatnika zaposlenih u održavanju ove institucije: na tim je poslovima zaposleno 30-ak djelatnika, a fakultet ima vlastitog vodoinstalatera, bravara, električara, domara...
“No, usprkos svim tim strukama, mi i dalje za sve veće popravke moramo angažirati vanjske službe jer naši djelatnici ne mogu otklanjati velike kvarove”, kaže nam naš izvor s FER-a.
Iz tog bi razloga Povjerenstvo za preustroj Sveučilišta do kraja godine trebalo izraditi elaborat i dati odgovore na nekoliko pitanja: treba li se zagrebačko Sveučilište integrirati, treba li sastavnicama ukinuti pravne osobnosti, kako će izgledati normativi za pojedina zanimanja i službe.
“Želimo li ‘outosourcati’ neka zvanja, prvo moramo izraditi standarde i kazati koliko kakvih struka je potrebno na određen broj studenata. Puno toga na našim je fakultetima posljedica povijesnih razloga i sistematizacije koja se godinama nije mijenjala”, tumači nam član povjerenstva i dekan varaždinskog Fakulteta za organizaciju i informatiku Vjeran Strahonja.
Recimo, u Pravilniku o sistematizaciji Grafičkog fakulteta u Zagrebu još je uvijek predviđeno radno mjesto telefonista, a zagrebački Fakultet strojarstva i brodogradnje prije dvije godine je javnim natječajem tražio - novu domaćicu! Primjer fakulteta koji je relativno racionalan po broju nenastavnog osoblja je Filozofski fakultet.
Tamo od ukupno 812 zaposlenika njih “samo” 187 otpada na nenastavne djelatnike, od čega u računovodstvu sjedi pet osoba.
Kada bi i željeli “outsourcati” neke struke, tvrde na fakultetu, susreli bi se s problemom financiranja vanjskih usluga.
“Fakultet se financira iz državnih sredstava prema broju zaposlenika i ako mi, recimo, otpustimo 20 osoba i angažiramo vanjsku tvrtku, dobit ćemo manje novca za 20 djelatnika. Ujedno, nitko nam neće pokriti troškove unajmljenih usluga, već ćemo to morati pokriti iz vlastitih sredstava. Pa koji bi dekan pod tim uvjetima otpuštao svoje djelatnike?” kaže nam jedan djelatnik fakulteta koji je želio ostati anoniman.
Školarine profesorima
On ipak zaboravlja da su financijska izvješća fakulteta još 2011. godine pokazala kako fakulteti vlastite prihode većinom troše na nerazumna povećanja plaća profesora, iako za istu svrhu novac dobivaju iz državnog proračuna.
Doduše, treba ih razumjeti: netko mora platiti i 250 računovođa koji ostalim djelatnicima obračunavaju mjesečne honorare.
Pritom plaće fakultetskih djelatnika još jednom odobravaju i financijske službe Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, institucije koja je jedva veća od ukupnog broja sveučilišnih računovođa.
Jer sa 250 sveučilišnih knjigovođa nikad ne možeš biti potpuno siguran...