- Sud je donio odluku, oni su se žalili i sada se očekuje presuda Županijskog suda. S obzirom na složenost predmeta, nisam siguran da će to ići tako brzo - nastavio je Kulenović i dodao da su medijski istupi druge strane “očigledan pritisak na one koji će donositi odluku u drugom stupnju, to jest na Županijski sud”.
Zavjet šutnje
Presudu protiv Filipovića i Bitorajca, prema kojoj moraju platiti 1,8 milijuna kuna za štetu, 1,7 milijuna kamata i 400.000 sudskih troškova, donio je Općinski sud u Pazinu, odnosno sudac Ivan Materljan. Na Općinskom sudu šturo su nam odgovorili da se predmet nalazi na Županijskom sudu u Puli u povodu izjavljenih žalbi na presudu koja nije pravomoćna.
U Pučkom otvorenom učilištu dočekao nas je zavjet šutnje. Spomen-dom u kojem je došlo do požara polivalentni je objekt s velikom kongresnom dvoranom, tipičan za rane osamdesete. Pokraj Pučkog učilišta ovdje djeluje gradska knjižnica koja se trenutno obnavlja, tu je i dopisništvo Glasa Istre, a sve skupa izgleda kao da je vidjelo i bolje dane. Dvorana u kojoj je održana predstava, s možda nekoliko stotina mjesta, povremeno služi za sjednice Županije i društvene skupove.
I ravnateljica bez riječi
Kazališne predstave održavaju se možda jednom mjesečno i uglavnom se radi o gostovanjima, sa stotinjak posjetitelja koje u dobrom dijelu čine učenici srednjih škola.
U samoj instituciji zatekli smo jedino tajnika Mauricija Smokovića, koji nam je objasnio da je ravnateljica Sonja Matijašić, jedina osoba ovlaštena za izjave, na bolovanju. S obzirom na to da je, navodno, nitko ne mijenja, inzistirali smo na razgovoru s njom, kao i na fotografiranju sporne dvorane, te je više puta pokušali dobiti na mobitel, no do zaključenja ovog izdanja nije odgovarala na pozive. Smoković ju je u jednom trenutku očito uspio dobiti.
- Nemate dopuštenje za fotografiranje dvorane - rekao nam je tajnik koji, prema vlastitim riječima, nije bio na spornoj predstavi 2004. godine. Emina Svilar, viša stručna suradnica za kulturu pri Gradu Pazinu, osnivaču Pučkog otvorenog učilišta, rekla nam je da nema dokumentaciju o slučaju. Potvrdila nam je da je opožarena dvorana obnovljena, i to većim dijelom sredstvima Ministarstva kulture, no kako izgleda nakon incidenta iz 2004., nismo se mogli uvjeriti vlastitim očima.
U požaru je, kako smo neslužbeno doznali, stradao kazališni zastor i možda 30-ak stolica koje nisu gorjele, već ih je oštetio dim ili voda, a i zidovi su morali biti prefarbani.
Riječ je, javlja naš izvor, o šteti koju je sasvim sigurno pokrilo 300-tinjak tisuća kuna Croatia osiguranja. Nitko nije bio ozlijeđen, a dvorana je, navodno, vraćena u funkciju već nekoliko mjeseci nakon požara.
Iskazi svjedoka:
‘Direktorica mi je rekla da je zastor bure baruta’
Tko je trebao osigurati vatrogasnu zaštitu, jesu li vatrogasci uopće bili prisutni na predstavi, je li organizator predstave trebao obavijestiti vlasnika dvorane da će u predstavi koristiti pirotehnička sredstva te je li mehanizam za spuštanje zastora iznad pozornice bio pokvaren?
To su ključna pitanja na koja je sud trebao odgovoriti u postupku u kojem je Pučko otvoreno učilište u Pazinu tužilo glumce Tarika Filipovića, Renea Bitorajca i njihova menadžera Tomislava Kašljevića, a nakon kojeg im je dosudio oko 4 milijuna kuna globe jer su 15. srpnja 2004. prilikom održavanja predstave “Magic Act Show” prskalicom zapalili zastor dvorane u Pazinu.
Vatra zahvatila zastor
O samome iznosu štete raspravljat će na sjednici drugostupanjskoga suda u Puli kada se bude raspravljalo o presudi, no evidentno je da se manja vatra na zastoru pretvorila u solidan požar zbog niza propusta. Filipović i Bitorajac u svojim su iskazima tijekom postupka ustvrdili da je najveći problem bila zavjesa koja se nije mogla spustiti jer je požar izbio na visini od 4-5 metara. Kašljević je svjedočeći na sudu rekao da se rub zastora može skinuti na dva načina, ili užetom ili električnim pogonom, no da je uređaj bio blokiran.
Dodao je da mu je voditeljica kulturnih djelatnosti POU-a Mirna Milanović, s kojom su potpisali ugovor o najmu dvorane, rekla “da oni zavjesu ne spuštaju nikada jer je ona bure baruta”.
Tvrdnju da se zavjesa nije mogla spustiti, zanimljivo je, potvrdili su gotovo svi članovi glumačke skupine koja je bila nastupala na predstavi: Luka Vidović, Kristina Bajza, Bitorajac.
Tko je skakao?
Međutim, ostali svjedoci, uglavnom zaposlenici dvorane, u svojim iskazima ustvrdili su da nisu vidjeli Bitorajca i ostale glumce kako skaču po pozornici i pokušavaju spustiti zastor.
Sud je na kraju zaključio da je zastor ipak bio ispravan, zaključivši kako to ukazuje na mogućnost da su iskazi svjedoka unaprijed dogovoreni.
No, prije sedam godina, kada je istražni sudac provodio očevid na požarištu, zaključio je između ostalog da je početak požara na pomičnoj zavjesi odmah bio uočen i da bi bez ikakve sumnje odmah bio lokaliziran i ugašen da je sustav za spuštanje pomične zavjese bio ispravan.
Glumcima je na kraju ipak najsporniji iznos presuđene štete, jer se čini da je zbog požara koji je uništio samo prva dva reda stolica, dio pozornice te klavir koji se nalazio na pozornici zapravo restaurirana cijela dvorana, koja sada ima potpuno novih 509 fotelja i po uređenosti se može mjeriti s najboljim hrvatskim kazalištima.
Hoće li to uređivanje na kraju Filipović i Bitorajac platiti iz svojega džepa, tek će se vidjeti.