Đuro Horvat svoja je desetljeća u poduzetništvu prošao neokaljanog imena, sve dok mu jutros na vrata nisu pokucali ljudi iz hrvatskog Ureda europskog tužiteljstva.
- Ja neću izići živ iz kuće. Moj je patent zaštićen, a oni su kriminalci mene optužili za moj patent. Pa svi vi o tome i o meni znate sve - rekao je Horvat kada smo ga jutros nazvali.
No tko je zapravo Đuro Horvat, jedan od, kako su mu tepali mnogi, pionira ekološke tehnologije u Hrvatskoj i jedan od nagrađivanih domaćih inovatora, čovjek koji je nekoliko puta biran i za poduzetnika godine?
U privatni je biznis ušao skromno.
Danas 81-godišnjak cijeli je život proveo u međimurskom Donjem Kraljevcu, početak privatizacije u Hrvatskoj dočekao je na mjestu direktora proizvodnje u međimurskom pogonu giganta Končara.
U jednom se trenutku odlučio osamostaliti i u propalom motelu Bratstva Kotoriba otvorio malo poduzeće. Tu je, uz željezničku stanicu Donji Kraljevec izrađivao garderobne ormare, proširio posao i na police. Posao je išao dobro pa je kupio zemljište na obodu Donjeg Kraljevca i započeo graditi svoje poslovno carstvo.
U početku je to bio mali pogon za izradu metalnih konstrukcija da bi se 2005., 2006, godine preorijentirao na zaštitu okoliša i bio među pionirima branše u Hrvatskoj. Oženio se, dobio dva sina, obojica rade u očevoj tvrtki. Nekad mali pogon danas je veliko postrojenje, preko puta kojeg Tehnix ima benzinsku crpku i hotel.
- Prolazio je uspone, padove, krize i uvijek bio optimist. Nikad ga nisu čuli da kuka - kaže njegov blizak prijatelj.
Politički se nije pretjerano aktivirao, prema pisanju medija, član je SDP-a, a bio je i savjetnik za gospodarstva bivšeg predsjednika Ive Josipovića.
Zajedno s kolegama podzetnicima iz Međimurja najavio je još 2017. osnovanje Kluba 1000. Riječ je o Klubu koji je trebao okupljati sve tvrtke koje svojim radnicima daju plaće prosječno veće od 1000 eura. Klub nije zaživio.
Život mu nema kontroverzi. Ili ih barem dobro skriva. U fokus javnosti došao je za vrijeme pandemije koronavirusa kada je donio ekscentričnu odluku o kažnjavanju zaraženih radnika tako što će im odbiti 10 posto od plaće. Smatra je, naime, kako nam je tada pojasnio, da radnici koji odlaze na večernja druženja, zaraze se i potom dolaze na posao, ne mogu svojom neodgovornošću riskirati zdravlje kolega.
Nakon što je javnost negativno reagirala, povukao je odluku. Na koncu su plaću dobili, ali ne i bonus, a Tehnix ih je do ozdravljenja smjestio u svoj hotel u Donjem Kraljevcu, preko puta tvrtke. Velika većina tekstova o Đuri Horvatu zvuče kao "sponzorirani sadržaj". Problema nema, uspjeha je mnoštvo, plaće su dobre.
Horvat slovi za jednog od najboljih hrvatskih poslodavaca, još prije dvije godine je prosječna plaća u Tehnixu iznosila 8000 kuna, a nitko nije zarađivao manje od 1000 eura i jedan je od pokretača čuvenog "kluba 1000", udruženja tvrtki u kojim je prosječna plaća minimalno tisuću eura. Danas su te plaće i veće, penju se i do 3000 eura. Daje i trinaestu plaću. S plaćama za barem trećinu višima od prosjeka na hrvatskom sjeveru, tvrtka nije i nema problema s radnom snagom, ima više od 600 radnika. Tko god je od njih imao blokirani račun, Tehnix im je dao novac da plate dug, a oni su ga tvrtki vraćali bez kamata i do pet godina. Manje iznose je opraštao.
- To je naš doprinos zaustavljanju iseljavanja. Nismo nigdje pročitali pa kopirali taj model. Interes je obostrani. Nama da zadržimo ljude i da budu zadovoljni jer samo zadovoljan radnik može kvalitetno raditi – jednostavnu je logiku Đuro Horvat ispričao Jutarnjem listu 2018. godine.
Dotad je za izvlačenje radnika iz blokade od dobiti izdvojeno više od 250 tisuća kuna.
- Ljude samo treba motivirati. Tvrtka vrijedi koliko joj je dobro tržište, dobro tržište može imati s dobrim proizvodima, a njih s kvalitetnim radnicima - njegova je filozofija uspjeha. Zbog svega je Horvat glavni akter medijskih priča, kako je već pisao Jutarnji list, o nečemu što se naziva "moralnim kapitalizmom".
S urušavanjem demografske slike u Hrvatskoj, Đuro Horvat je svim radnicama Tehnixa koje postanu majke uveo trajne povišice. Ukratko, suočen s problemima ili pojavama koje nije smatrao dobrima, Đuro Horvat ih je pokušao riješiti.
Đuro Horvat uvijek nam se žalio da mu nije jasno zašto gradovi i općine u Hrvatskoj ne kupuju njegov proizvod i postrojenja za ekološku obradu otpada koja se koriste u mnogim svjetskim metropolama.
U Ujedinjenim Arapskim Emiratima Tehnix već dulje vrijeme ima svoju tvrtku, Tehnix Emirates. Ima i tvrtke kćeri u Njemačkoj, Srbiji i na Kosovu.
U Hrvatskoj radi 532 radnika, u Srbiji 49. Konsolidirani prihodi su mu u 2021. godini iznosili 69,8 milijuna eura, što je rast u odnosu na 2020. od 37 posto. Neto dobit u 2021. iznosila je 4,6 milijuna eura, a prosječna neto plaća 8155 kuna.