Zbog proširenja dječjeg igrališta u središnjem parku u Perušiću općinske vlasti s te će lokacije premjestiti spomen-kosturnicu s posmrtnim ostacima 52 borca - žrtava fašističkog režima, koja je ujedno i spomenik za još 16 Perušićana koji su s još 33 Ličanina sudjelovali i život izgubili u Španjolskom građanskom ratu boreći se protiv diktature Francisca Franca. Toj su se odluci snažno usprotivile obitelji stradalih, ali i dio braniteljske populacije u općini, smatrajući taj čin ne samo neprimjerenim, nego "perfidnim samo kako bi se dobile simpatije desnog biračkog tijela". Namjeru su osudili i iz Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH. Načelnika općine Ivicu Turića (HDZ) kritike su još više osnažile u odluci da spomenik makne iz središta mjesta.
- To nema veze ni sa kakvom ideologijom. Spomenik je ostao neoštećen u Domovinskom ratu. Sada je derutan i prijetnja je sigurnosti djece. Dislocirat ćemo ga samo 150 metara dalje, u Aleju spomenika koju projektiramo. Ovdje nema govora ni o kakvoj spomen-kosturnici, nego je riječ o običnom spomeniku i ja u svemu ovome uopće ne vidim neki problem - rekao nam je načelnik Turić.
Uputio nas je na svojeg zamjenika Mihaela Kurteša za detalje. S njim smo se našli u parku, točno ispred zdanja. Jest derutno i svakako odudara od obližnje fontane, boćališta i dječjih sprava za igru. Ograđeno je s istaknutim upozorenjima da predstavlja opasnost.
Žrtve Titanika
- Taj je spomenik u parku otkad je i parka. Istražili smo po svim registrima i zaključili da nije riječ o kosturnici. Na temelju toga smo i prijavili europski projekt uređenja dječjeg igrališta. No, premještanje dolazi zbog stanja spomenika, a inicijativu su pokrenuli roditelji koji vrijeme provode u parku, te Inicijativa mladih. Oni su reagirali zbog urušavanja dijelova objekta, s prednje strane otpadaju ploče, a sa stražnje komadi betona od nekoliko kilograma. Djeca se po tome penju, mi im to ne možemo zabraniti jer je spomenik javno dobro dostupno svima - kaže Kurteš.
Oni su u Općini, napominje, pronašli način da spomenik opstane pa su tako osmislili projekt Aleja spomenika, gdje bi se premještali i drugi spomenici s područja općine ili bi se tamo gradili novi, kao jedan koji bi bio posvećen žrtvama Titanika, 13 od 16 Ličana koji nisu preživjeli potapljanje broda. No, zasad bi se uz ovaj iz parka našli "određeni komunistički i partizanski spomenici iz okolice koji su u derutnom stanju te nekoliko spomenika iz Domovinskog rata koji su isto u lošem stanju". U početak bi se tamo našlo 15-ak spomenika, ali bi se s vremenom aleja mogla proširiti za još toliko. Cijena premještanja spomenika i gradnje aleja bila bi oko 400.000 kuna. Na mjestu spomenika u parku doći će pagoda, odnosno sjenica u kojoj bi se mogli družiti roditelji.
Na pitanje zašto se ne obnovi spomenik na postojećoj lokaciji pa uklopi u njihove planove gradnje igrališta, zamjenik načelnika Kurteš kaže da to više nije moguće riješiti malim sanacijama.
- Mi ćemo još detaljnije ispitati je li tu doista kosturnica pa ako je to doista tako - tek onda postoji osnova za premještanje, jer po našem prostornom planu na javnoj zelenoj površini ne može biti groblje niti posmrtni ostaci. U tom slučaju premjestit ćemo spomenik, a kosti odložiti na groblju u zajedničku grobnicu - kaže Kurteš, dodajući da su u kontaktu s Ministarstvom branitelja i Savezom antifašista, koji su im u početku dali suglasnost pa je povukli.
U Savezu antifašističkih boraca potvrđuju da spomenik doista nije bio zaštićen prema Zakonu o zaštiti spomenika kulture (1967.), niti slijedom Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (1999.) te u svom trenutačnom svojstvu ne uživa posebnu zaštitu i skrb države i nema status kulturnog dobra niti preventivno zaštićenog dobra, ali da se na temelju arhivskog dokumenta Državnog arhiva Gospić sigurno radi o spomen-kosturnici, a ne samo o spomeniku. Pronašli su tekst s ploče spomenika iz 1954. godine iz kojeg se vidi da su u zajedničku grobnicu pokopana 52 poginula borca s područja tadašnjeg kotara Perušić. Spomenik je na istom mjestu obnovljen 1980. godine. Antifašisti se protive premještanju i pozivaju mjesne vlasti da spomenik registriraju kao kulturno dobro te da ga obnove i urede.
Ponosni na antifašizam
Mjesni SDP-ovac i branitelj Vlado Orešković nećak je jednoga od poginulih antifašističkih boraca kojemu je podignut spomenik. On je ujedno jedan od predvodnika inicijative da se spriječi premještanje spomenika.
- Mi bismo trebali biti ponosni na antifašizam, kao što se ponosi cijeli svijet. Pojedinci ga se ovdje čak i srame. Ovim spomenikom se odaje počast pojedincima koji su putovali tisuću kilometara da bi otišli u rat za ideju, a polupismeni ljudi to žele skriti, demontirati i zatrti. To je vandalizam bez presedana, priča o lokalnom šerifu koji misli da će u nekim svojim krugovima biti pohvaljen jer se uspio riješiti spomenika - kaže nam ogorčeni Orešković dodajući da lokalne vlasti nisu kontaktirale nijednu obitelj žrtava.
Priča o Aleji spomenika njemu je "smiješna i besmislena, jer takvo što nema ni Pariz, a što će Perušiću u kojemu su sagrađena dva spomenika u posljednjih tisuću godina". Najavljuje registriranje ličke podružnice Udruge veterana Domovinskog rata i antifašista i daljnju borbu.
- Nećemo im to dopustiti da minoriziraju ideju antifašizma za koju su ljudi dali svoje živote, stat ćemo živim tijelima pred strojeve - odlučan je Orešković.