StoryEditor
‘DOBAR GLAS‘

Najbogatija su općina, na svakog stanovnika dođe 10.500 kuna! Kako upravljaju javnim novcem?

Većina tvrtki koje su u općinskom vlasništvu iznimno je neuspješna, pa tako dvije trećine prihoda crpe iz proračuna
Rijetko se koja općina može pohvaliti da ima svoj kafić, a imaju i zasebnu tvrtku za organizaciju manifestacija 
 Danijel Bartolic/Cropix

Ne zovu je zalud najbogatijom općinom: na svakog stanovnika dođe im gotovo 10.500 kuna koje su se u Medulinu naučili nekoliko puta okrenuti.

I to najviše između općine i općinskih kompanija, tvrtki koje imaju malo veze s uobičajenim općinskim poslovima, ali zato s puno smisla za tržišnu ekonomiju.

Pa je tako općina Medulin, recimo, jedna od rijetkih koja u svojem vlasništvu ima lounge bar.

Zatim i radijsku postaju.

Zasebnu tvrtku za organizaciju koncerata i manifestacija.

A potom i agenciju za odnose s javnošću.

Kako su to uspjeli?

Čini se da ponajviše zahvaljujući angažmanu svojeg načelnika Gorana Buića, čovjeka koji je odavno prozreo predrasudu prema kojoj se jedinica lokalne samouprave ne bi smjela baviti tržišnim poslovima.

“Ne vidim kako bi išta od toga što u Medulinu radimo ometalo gospodarstvenike u njihovu normalnom tržišnom poslovanju...”, kazao nam je u telefonskom razgovoru.

Nazvali smo ga nakon što smo neko vrijeme proučavali poslovanje kompanija u općinskom vlasništvu.

image
“Naša je želja bila građanima Medulina pružiti neku dodanu vrijednost za njihov novac i mislim da smo u tome i uspjeli”, brani se Goran Buić
Marko Todorov/Cropix

Uzgoj bobičastog voća

Nešto ih je komunalnih, ali nešto je i onih koje su izvore prihoda pronašle daleko izvan uobičajenih interesa jedinice lokalne samouprave.

Recimo, tvrtka Buža, inicijalno zadužena za upravljanje lukama i parkiralištima, a koja se posljednjih godina odlučila ubaciti i u ugostiteljstvo.

Inicijalno registrirana za uzgoj bobičastog, orašastog i ostalog voća, od poljoprivrednih djelatnosti preko naplate parkinga narasla je u jednog od najpoznatijih medulinskih ugostitelja, sa štekatom i lokacijom o kakvoj sanjaju privatni poduzetnici i zaleđem izdašnog općinskog budžeta.

No, najzanimljivija priča veže se uz tvrtku Medulinska rivijera.

Prema podacima iz trgovačkog registra, kao jedini osnivač danas joj se navodi općina Medulin, osnovana je 2010. godine i niz godina bila je neaktivna.

Točnije, sve do 2018., kad kompanija najednom ostvaruje 4,9 milijuna kuna prihoda, ima devetero zaposlenika te dosta ambiciozno širi područje svojih djelatnosti.

Kako se navodi u njenim izvješćima za 2018. i 2019. godinu, ova tvrtka u općinskom vlasništvu pretežito se bavi djelatnostima pružanja medijskih usluga radija, pružanjem usluge elektroničkih publikacija, objavljivanja audiovizualnog i radijskog programa, organizacijom manifestacija te, pazi sad ovo - uslugama odnosa s javnošću i priopćavanja.

Ako je već čudno što se ova istarska općina uopće upustila u posao konkuriranja privatnim poduzetnicima, još je čudnije što je u tom poslu, ispada, iznimno neuspješna, s obzirom na to da joj sa slobodnog tržišta pristiže tek nešto malo više od trećine prihoda.

Preostale dvije trećine odnosno glavni izvori prihoda, pojasnila nam je predsjednica Uprave Medulinske Rivijere Maja Bizjak, zapravo dolazi iz budžeta općine i ostalih općinskih kompanija, s time da na općinu Medulin otpada čak 52 posto godišnjih prihoda.

Ti se prihodi, nastavlja, uglavnom odnose na usluge informiranja i povezivanja zajednice kroz prostor radijskog etera u kojem se izvještava o aktualnim temama i važnim obljetnicama iz prošlosti, a tvrtka potom općini uređuje i njen lokalni glasnik, ali i koordinira komunikaciju s medijskim kućama i marketinškim agencijama po pitanju objave članaka, priloga i reportaža.

Recimo, od ukupno 1,7 milijuna kuna koliko je kompanija lani uprihodila od usluga produkcije reklamnih spotova i oglašavanja na radiju, 802 tisuće došlo je od same općine dok su još 157 tisuća platila društva i poduzeća kojima je općina osnivač.

Milijun kuna potom je stigao s osnove obavljanja usluga odnosa s javnošću i promidžbe od kojih je najveći klijent, logično, opet bila općina sa svojim općinskim kompanijama.

Na pitanje o kakvim je to točno uslugama riječ, Bizjak pojašnjava kako je kompanija općini pružala usluge održavanja web stranice, produkcije promidžbenog materijala i promidžbe općenito, a iako su njene usluge tražile i “druge pravne osobe na tržištu izvan sastava općine Medulin”, općina i njene kompanije u financijskom su smislu ipak najveći klijenti tvrtke.

Drito s placa

Zlobnici bi rekli da je gradonačelnik Buić kroz Medulinsku Rivijeru, na račun novca poreznih obveznika, sebi stvorio vlastitu PR agenciju, no on te tvrdnje odmah opovrgava.

“Ne, nikako, to nije nikakva PR agencija. Gledajte, druge općine, za razliku od naše, silni novac daju u PR da bi ih reklamirale, a mi ne radimo ništa od toga. Oglašavanje je ovdje samo jedan od segmenta rada, naša je želja bila građanima Medulina pružiti neku dodanu vrijednost za njihov novac, i mislim da smo u tome i uspjeli”, brani se Buić.

Doduše, toj je slici općinske firme preko koje si načelnik Buić općinskim novcem plaća reklamu djelomično doprinijela i radijska emisija “Drito s place”, u kojoj Buić redovito gostuje i izvještava građane o aktivnostima općine, hvaleći se uspjesima te odgovarajući i na upite građana.

Kaže kako je glavnu djelatnost tvrtke, onu radijsku, u svojem programu zacrtao te predstavio još 2005. godine, kad je općini želio ponuditi lokalni radio po uzoru na seriju Život na sjeveru.

Nastao je tako Medulin FM, radio koji je u potpunosti u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, odnosno općinske kompanije, plaćen većinom novcem poreznih obveznika te u potpunosti u rukama lokalnih šefova.

Tvrtka potom opako “konkurira” i medulinskoj turističkoj zajednici s obzirom na to da se bavi manifestacijama i organizacijom koncerata, no Buić inzistira da im se djelatnosti ne preklapaju - TZ organizira i promovira manifestacije i događanja, a Medulinska rivijera, tvrdi, naplaćuje ulaznice za ta ista događanja obzirom se turistička zajednica ne smije baviti ovim poslom.

Njime bi se, doduše, mogla baviti neka privatna tvrtka, no općini je ovo, logično, prikladnije, posebno s obzirom na to da su na čelu Medulinske rivijere i TZ-a osobe bliske načelniku Buiću.

S jedne je strane Buićeva poznanica Maja Bizjak, a na čelu turističke zajednice odnedavno je osoba koju lokalni mediji nazivaju jednim od najmoćnijih općinskih ljudi te Buićevim “mentorom”, Enco Crnobori.

On je na čelo medulinskog TZ-a zasjeo u travnju prošle godine iako navodno nema nikakva iskustva u turizmu, naravno, ako izuzmemo činjenicu da je Crnobori 2018. godine sjedio u nadzornom odboru Medulinske rivijere.

To je, kao i ostali članovi odbora koji su se kroz godine mijenjali, nešto i naplatio.

Prema izvješćima Medulinske rivijere, po troje članova nadzornog odbora svake si godine na ime naknada isplati gotovo 45 tisuća kuna, a Maja Bizjak potvrđuje nam da je to u skladu s pravilima kompanije.

“Odlukom skupštine društva od 22. veljače 2018. godine utvrđena je naknada za predsjednika i članove NO u iznosu od tisuću kuna neto mjesečno za predsjednika i 700 kuna neto mjesečno za članove nadzornog odbora. Nadzorni odbor ima predsjednika i dva člana te je ukupni trošak bruto naknade, uvećane za pripadajuće doprinose, u 2019. godini iznosio 46.000,00 kuna”, pojašnjava Bizjak, a ništa sporno u isplati ove naknade ne vidi ni načelnik Buić.

“Ne znam što da vam kažem, pa posao nadzora poslovanja neke firme je iznimno ozbiljan i s obzirom na to da očekujemo da ljudi to odgovorno rade, onda je za to logično primiti neku naknadu”, smatra Buić.

image
Rijetko se koja općina može pohvaliti da ima svoj kafić, a imaju i zasebnu tvrtku za organizaciju manifestacija 
Danijel Bartolic/Cropix

Cvijeta cvijeće

Pritom ne objašnjava koji su to točno interesi općinskog stanovništva, među kojima je i mnoštvo poduzetnika, da općina njihov novac troši za poslovanje kompanije koja im potom predstavlja konkurenciju na tržištu, i kod koje isplata naknada odboru čini samo sitnu kap u moru ostalih troškova.

Kako je vidljivo iz izvješća za 2019. godinu, Medulinska rivijera u toj je godini ostvarila 4,9 milijuna kuna prihoda te gotovo sav taj novac potrošila s obzirom na to da joj je na kraju godine ostalo stotinjak tisuća kuna.

Samo na troškove plaća čak devet djelatnika općinska je tvrtka lani utrošila 1,2 milijuna kuna, što znači da je prosječno bruto primanje u ovom općinskom poduzeću iznosilo 11.100 kuna.

Gledajući prosjek na razini države, u Medulinskoj rivijeri “cvijeta cvijeće” jer su njeni radnici lani primali 2500 kuna mjesečno više od prosječne bruto plaće u državi (prema podacima Narodnih novina, prosječna je bruto plaća u pravnim osobama u Hrvatskoj lani iznosila 8766 kuna), a prosječnu su razinu dosegli tek ove godine kad je, zbog pojave pandemije, donesena odluka o 15-postotnom umanjenju plaće za radnike odnosno 20-postotnom za članove Uprave.

Tu je onda i godišnje gotovo milijun kuna za troškove najma, od čega, pojašnjava nam Bizjak, 736 tisuća otpada na trošak najma razglasa, audio opreme i rasvjete dok za najam uredskih prostorija i arhiva tvrtke porezni obveznici, pardon Medulinska rivijera, godišnje izdvaja 116 tisuća kuna.

601 tisuća kuna potom se lani utrošila na intelektualne usluge plaćene, između ostaloga, i firmi Ivana Žaka dok je na vanjske usluge otišlo 655 tisuća kuna, između ostaloga za troškove hotelskog smještaja, fotografa, snimanja spotova i sličnog.

Koliko Medulinska rivijera ovisi o općini, najbolje sugerira crtica iz prošlosti, kao i detalji iz trgovačkog registra.

Da bi uopće mogla raditi - s obzirom na to da je godinama prije toga praktički bila neaktivna - općina Medulin u dva ju je navrata morala dokapitalizirati: prvi put u studenome 2017. godine s iznosom od 285.400 kuna u obliku novca i stvari, a potom još jednom u veljači 2018. godine, ovaj put u iznosu od 310 tisuća kuna.

Riječ je, doznajemo, bila o novcu i opremi potrebnima za uspostavu radija, priče koja je itekako odudarala od onoga zbog čega je Medulinska rivijera inicijalno bila nastala.

Naime, kad je osnovana 2010. godine, općina je očekivala da će konačno dovršiti spor koji je imala s turističkom kompanijom Arena Hospitality te preuzeti kamp Pomer zbog čega je putem svoje komunalne tvrtke Albanež osnovala Medulinsku rivijeru.

Pa ipak, tvrtka nikad nije došla u posjed kampa, u međuvremenu je osnivačko pravo s Albaneža, a potom i druge komunalne tvrtke u općinskom vlasništvu Med Eko prešlo na samu općinu, da bi joj se svrha napokon pronašla prije dvije godine.

Fotografsko praćenje

Ironično, u prosincu 2019. godine općina Medulin odlučit će osnovati i treću ustanovu koja se bavi organizacijom manifestacija.

Riječ je o Javnoj ustanovi u kulturi i sportu Medulin koja će, piše u odluci o njezinu osnivanju, koordinirati i organizirati kazališne, filmske, glazbeno-scenske i ostale kulturne manifestacije, općina će za njen rad osigurati 300 tisuća kuna, a privremenom ravnateljicom, do odabira stalne uprave, imenovat će Dianu Kiršić.

Zanimljivo, ona će na to mjesto biti izabrana taman negdje u vrijeme kad će joj biti raskinut ugovor o radu s Medulinskom rivijerom, tvrtkom u kojoj je prethodno bila zaposlena na poziciji članice Uprave te zadužena za organizaciju programa Cave Romane, festivala u vinkuranskom kamenolomu.

Što će točno biti razlog njena odlaska iz Medulinske rivijere, službeno nije otkriveno, no Medulinom će se špekulirati kako je zaiskrilo na relaciji dviju članica Uprave nakon čega je jedna otišla, a općina joj se potom na čelu s Buićem potrudila pronaći drugo radno mjesto. Dolaskom pandemije priča će na kraju ipak propasti, a korona će se odraziti i na Medulinsku rivijeru.

Prema podacima koje nam je poslala Bizjak, do kraja 31. kolovoza 2020. tvrtka će rashode smanjiti sve skupa za 300 tisuća kuna, a neke od stavki ušteda otkrit će posve novu dimenziju kako se u ovoj kompaniji poslovalo protekle dvije godine.

Između ostaloga, dolaskom korone tvrtka će otkazati najam vozila za koje je nepoznato tko se njime dosad koristio, a otkazat će i “uslugu fotografskog praćenja”, na što god se ona odnosila. Zatim, otkazat će i zakupninu za poslovni prostor, promijeniti telekomunikacijskog operatera, umanjiti troškove za produkciju jingleova i spotova te turističkih programskih sadržaja, a smanjit će se i iznos novca koji tvrtka općini Medulin plaća za računovodstvene usluge. Koliko će u 2020. iznositi prihodi kompanije, nije poznato, no uštede po osnovi odnosa s javnošću i promidžbe zasad nisu najavljene. 

Bez manifestacija se možda može, ali što je općina bez dobroga glasa?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. rujan 2020 10:00