- Stoj! Policija! Baci oružje! - viče uglas četvorka antiterorističkih specijalaca koja je do tog trenutka u punoj spremi čekala znak na akciju. Zadatak je riješiti zahtjevnu talačku situaciju. Po zidovima šaraju laseri, čuje se glasna rafalna pucnjava, praskovi bombi, strašna buka. Čahure padaju na ulašten pod! Akcija je gotova. - Čisto! - sa spuštenim automatskim puškama VHS2 izlaze iz prostorije u kojoj je bio zamišljeni otmičar.
Scenarij je to kojem smo svjedočili u ekskluzivnom posjetu jednoj od najmodernijih, virtualnih streljana, otvorenoj početkom tjedna u povodu 30. obljetnice slavne elitne policijske postrojbe. U razgled nas je proveo Mate Bilobrk, zapovjednik Antiterorističke jedinice Lučko, koji nam u hodu otkriva da se radi o jedinstvenoj streljani u ovom dijelu Europe, investiciji vrijednoj 9 milijuna kuna, a koja ulazi u sam vrh svjetske tehnologije. Svaki od policajaca na sebi nosi čak 25 kilograma teške opreme: kaciga s dnevno-noćnim obilježivačem, optoelektronički ciljnik, kaciga s antifon slušalicama koje osim zaštite od buke služe za međusobnu komunikaciju, zaštitne naočale, “modularna” pancirka koja ih štiti od pištoljskog i puščanog streljiva napravljena po njihovim specifičnim zahtjevima...
Uvijek imaju rješenje
- Autoritet naše jedinice je takav da kad se mi pojavimo, oni koji su s druge strane s nama ne žele ulaziti u sukob. Neke specijalne jedinice u svijetu u situacijama u kakvima smo se mi nalazili vatreno oružje upotrijebile bi kao smrtonosno. Međutim, mi se rukovodimo time da primijenimo ona sredstva koja su najblaža moguća u danom trenutku. S obzirom na to da mi nastupamo u situacijama kad nijedna druga policijska jedinica ne može riješiti neku situaciju, mi moramo imati rješenje. Mi moramo biti precizni poput kirurga, nemamo pravo na pogrešku - kaže Bilobrk.
Nakon što su završili vježbu, članovi Antiterorističke jedinice Lučko okreću cijevi prema tlu. Tako nalažu pravila. Prst nije na okidaču. Izgledaju poput opasnih, ali vrhunsko istreniranih specijalaca iz filmova. Oni imaju “licence to kill”, kako bi to laici rekli, ali samo i isključivo kad se nađu oči u oči s ubojicama, teroristima, kriminalcima ili otmičarima. Gumene crne kocke na zidovima, ulašten pod, siluete meta u daljini... Meni laiku jedan od Bilobrkovih suradnika objasnit će kako je to postavljeno da apsorbira metak ispaljen iz puške. Onaj ubojiti, jer oni ne pucaju lažnjacima. S laserskim označivačem mogu po potrebi navoditi i helikopter na daljini i do 2500 metara. Ona famozna crvena točkica koju obično laserski označava da je meta locirana za njih je davno prošlost.
Mete specijalaca 21. stoljeća niti ne znaju da su “markirane” i vidljive su samo pucaču. Virtualne mete i “gamerski” štih zasluga je Romana Špirelje. On je iz poznate streljačke obitelji, a o sebi će samo skromno reći da je u ovom poslu više od 20 godina. Za kompjutorom postavlja metu, odabire pozadinu, analizira pogotke.
Vrhunski uvjeti za trening
Da se u zraku ne osjeti miris baruta i da nisam morao staviti štitnike za uši dok specijalci pucaju, pomislio bih da sam u mračnom salonu za videoigrice ili da iz naslonjača “skidam” virtualne mete. Rafalna pucnjava, praskovi bombi i buka ispunili su prostoriju, bili su nestvarni i pušteni sa zvučnika, a cilj im je prebaciti specijalca u realnost koja ga može očekivati.
- Osim meta, mi možemo simulirati realnu situaciju, analizirati svaki pogodak u metu, koliko je vremena potrebno za reakciju - priča Špirelja. Na projekcijskom platnu gledamo stvarnu situaciju. Njemački specijalci pretražuju prostor u kojem su otmičari, a naši moraju reagirati i pogoditi mete. Meta može trčati, udaljavati se, približavati. Na pitanje kakve sve vježbe može “iskonfigurirati” kompjutor u streljani, Špirelja uz smiješak odgovara: - Nema limita. Nebo je granica.
I to nije sve, rekli bi magovi neposredne prodaje. Ključ je u plavoj sobi smještenoj neposredno uz streljanu koja je tako prozvana zbog plavo obojenih zidova i koja će hrvatskim specijalcima omogućiti da obuku izvode u realnom vremenu s primjerice specijalcima iz drugih država. Ona još nije dovršena, ali i to ide prema svom kraju. Roman Špirelja još neko vrijeme “uvodi” tehniku i opremu, a nakon toga će se o najmodernijoj streljani brinuti pripadnici ATJ Lučko.
- Evo kako to izgleda u praksi. ‘Protivnik’ kolega iz druge države može glumiti otmičara, teroristu iz ‘plave sobe’, i to se projicira na ekran u streljani i vidjet će se tko je bio bolji u međusobnom okršaju. Je li specijalac koji ga je trebao eliminirati bio dovoljno precizan, koliko je njegovih metaka pogodilo metu, koliko mu je trebalo da opali hitac. Sve to kako bi se postigla vrhunska uvježbanost pripadnika ove jedinice. Oprema koja je instalirana u ovoj streljani jedinstvena je u ovom dijelu Europe, ova streljana je vrh svjetske tehnologije i ono što posebno želim naglasiti jest to da smo konačno nakon 14 godina dočekali da imamo vrhunske uvjete za obuku zahvaljujući ulaganjima unazad dvije-tri godine. Vrijedno je istaknuti da većina novca, a radi se o investiciji od devet milijuna kuna, koliko je uloženo u ovu streljanu, su sredstva iz europskih fondova, kao i ostala naša oprema. A danas smo opremljeni za djelovanje u svim uvjetima - kaže zapovjednik Bilobrk.
Dio opreme je i hrvatske proizvodnje, poput kacige, sve što na sebi nose, od cipela, rukavica, hlača sa štitnicima, brojnim džepovima, vrhunska je oprema i mogu stati uz bok, i jesu, sličnim specijalnim policijskim postrojbama u svijetu.
Modularni prsluk
Specijalci iz Lučkog članovi su i mreže ATLAS - specijalnih policijskih jedinica država članica EU koja je osnovana nakon terorističkog napada u SAD-u 11. rujna 2001. godine kako bi se na zajedničkoj europskoj razini suzbijao terorizam. Osim s jedinicama iz Europe, specijalci iz Lučkog sudjelovali su i u vježbama zapovjedništva američkih postrojbi, njezini pripadnici sudjeluju na natjecanjima diljem svijeta, a uskoro očekuju da bi im se u obuci mogli pridružiti i pripadnici drugih jedinica.
Modularni balistički prsluk koji je napravljen po njihovoj ideji, gdje se ovisno o vrsti zadaće na osnovnu ploču koja štiti trup mogu dodavati zaštite za ramena, vrat, gornji i donji dio trbuha i prepone, skinuti zaštita s leđa, prošao je stroge testove u SAD-u tima koji radi za vojsku i policiju u SAD-u i dobio najviše ocjene. Za obuku sa specijalcima iz ATJ Lučko, a posebno nakon što su dobili jednu od najmodernijih streljana za obuku u Europi, interes već pokazuju srodne policijske jedinice, kaže nam njihov zapovjednik. Oni to odrade u tišini i bez velike medijske pompe.
Stoga i naši sugovornici iz razumljivih razloga koji brinu da njihovi kolege nepogrešivo pogađaju metu za javnost su anonimni. I zamaskirano lice koje je zbog epidemije koronakrize danas dio svakodnevnice jedno je od njihovih obilježja oduvijek, a tako će i ostati kad jednom ne bude potrebe da mi nosimo maske. I dok jedan od četvorice specijalaca pozira i “glumi” manekena s opremom i oružjem, Roman Špirelja donosi pištolj. Namješta mi virtualnu metu, pa prilazim liniji za gađanje.
Tim za upad
- Možete ga primiti i s obje ruke, poravnajte prednju mušicu s vrhovima proreza, polako stišćite obarač. Neka cijev bude mirna - pojašnjava mi instruktor gađanja. Kroz glavu mi prolazi moj prvi uspješni pogodak kad sam još kao pučkoškolac pogotkom iz zračnice pod označeni broj u lunaparku osvojio flašu “Ribara”, te predavanja iskusnog specijalca s Policijske akademije koji je budućim policajcima objašnjavao kako čovjeku koji puca iz pištolja srce udara, pojačava se puls i kako se sužava vidno polje.
Potežem obarač, prvi, drugi, treći, peti put.
- Dva u glavu, tri u trup - nije loše, komentiraju instruktori. Pištolj nije bio pravi, već virtualni laserski, ali svejedno, osjećaj kad u ruci držite oružje pa makar i virtualno je stvaran. U ušima još odzvanja prodorna paljba jer pri jednoj prethodnih vježbi demotima nisam stavio zaštitne slušalice.
Specijalci iz ATJ Lučko treniraju da bi im tijelo izgubilo ovakve fiziološke reakcije na strest kao što oboljeli od koronavirusa gube osjet mirisa. Na njima je da kad ih pozovu razriješiti neku otmicu, uhićenje, specijalnu zadaću to odrade. Zna to i druga strana.
- Sad su došli, ovi će me ubiti! - rekao je jedan od onih zbog kojeg su bili pozvani i kojeg su prethodno bezuspješno na predaju pokušali nagovoriti njihove kolege, njihova braća iz interventne policije. Tim za upad u objekt u koji se sklonio nakon što je počinio teško kazneno djelo već se pripremao za upad. Oglasio se nekoliko sekundi prije nego što su upali u objekt. Sada je iza rešetaka.
A specijalce iz Lučkog najčešće se viđa kad pod sirenama prate plave kamione s pošiljkama novca iz Savske prema Hrvatskoj narodnoj banci, kao i kad iz tvornice novca u okolici Zagreba prevoze milijunske pošiljke novca. Iako su obučeni za sve moguće situacije, ipak je najbolje kad su u bazi i kad vježbaju, a sada za to imaju uvjete kakve ima malo koja specijalna postrojba u Europi.
