Širenje koronavirusa u našoj zemlji, zbog čega Vlada uvodi sve strože mjere, odražava se na raspoloženje i psihičko zdravlje ljudi. Kako se nositi sa strahom i anksioznošću, posebice ako ćemo se poput Italije i Španjolske suočiti s pretvaranjem pojedinih gradova ili cijele zemlje u karantenu, razgovarali smo s kliničkom psihologinjom i psihoterapeutkinjom Zorom Subotić.
U kojoj mjeri je strah prirodna reakcija?
- Reakcije straha su potpuno prirodne i očekivane, a u kojoj mjeri će eskalirati u paniku ili ostati zdrave reakcije, hoće li imati zaštitnu ili ugrožavajuću funkciju, ovisi o nizu faktora - prije svega o kompetentnom upravljanju ovom situacijom i odgovornom ponašanju pojedinaca. Strahovi su normalne ljudske reakcije na potencijalnu opasnost; možemo jednostavno reći da su to naši čuvari. Evolucijski su nastali da nas orijentiraju, zaštite, pošalju signal ili informaciju racionalnom mozgu da se pripremi na nešto sto nas potencijalno može ugroziti.
A što je s panikom?
- Panika je problem; to je ‘poremećeni’ strah, te puno intenzivnija reakcija na situaciju, nego što sama situacija zahtijeva. Za razliku od straha, panika je zarazna, preplavljujuća, izgubila je funkciju da kvalitetno pripremi naš racionalni mozak na akciju, upravo suprotno - panika poremeti percepciju i racionalni um i pokrene akcije koje su pretjerane, neadekvatne, poremećene pa i sumanute.
Odluke iz panike su iracionalne, s ljudima u panici lako se manipulira. U paničnim stanjima stvaramo probleme tamo gdje ih nema i ne vidimo rješenja i tamo gdje ih ima. S druge strane, postoji i suprotan problem, a to je umanjivanje opasnosti i negiranje straha. U situaciji kad treba biti odgovoran i oprezan, tzv. neustrašivi ljudi riskiraju, ugrožavajući sebe i druge. Takvo ponašanje u ovoj je situaciji posebno opasno.
Kako se boriti protiv anksioznosti koju nosi Covid-19?
- Teško je dovoljno naglasiti koliko veliku važnost u ovakvim situacijama imaju iskusni stručnjaci, znanje, mediji, dobro informiranje i organiziran sustav. Objektivni mediji, kvalitetno izvještavanje, odlični stručnjaci od povjerenja koji imaju znanje i na primjeren način daju informacije i upute što i kako, te odgovorno upravljanje sustavima, najbolja su prevencija nepotrebnih eskalacija i emocionalnih nuspojava. Srećom, tu su izvrsni, iskusni, odgovorni liječnici koji upravljaju situacijom i sjajni znanstvenici koji nesebično daju doprinos i izvana. Ovo je vrijeme koje vitalno testira i sustav i pojedince, istovremeno preslagujući prioritete - na površinu dolazi važnost znanja, stručnosti, dobrog vođenja.
Situacija se mijenja iz sata u sat. Kako to djeluje na našu psihu?
- Naš opstanak ovisi o našoj spremnosti da se i mi mijenjamo i prilagođavamo novim uvjetima; to znanje oduvijek imamo i osobno i kolektivno. Kriza nas prisili da otkrijemo resurse koje nismo ni poznavali, oslobodimo kreativnost koja je bila uspavana. Situacija koja ograničava neke aspekte našeg života, oslobađa i proširuje neke druge što pokazuje količina duhovitih poruka i kreativnih ideja zadnjih dana. Živimo u vrijeme kad su dostupni različiti resursi - znanje, mediji, internet.
Evo prilike da ne kreiramo atmosferu bespomoćnosti već da preuzmemo odgovornost i usmjerimo se aktivno na to što možemo i što je sad važno; na preuzimanje vlastite odgovornosti, brigu jednih o drugima i na podršku onima kojima je najpotrebnija - ugroženijem dijelu populacije i zdravstvenim radnicima - nevjerojatnoj profesiji koja zahtijeva puno naše zahvalnosti i podrške.
Koje biste savjete dali ljudima u samoizolaciji i karanteni?
- Ovu situaciju možemo zvati karantenom, a možemo i šansom - prostorom za zaustavljanje, odmor i promjenu i još jače povezivanje na siguran način. Mi svi sad imamo šansu puno učiti i raditi ono što prije nismo stigli. Sad puno čistimo i preuređujemo - od vlastitog prostora koji treba održavati sigurnim i čistim, do vlastitih prioriteta, prilike da se bavimo jedni drugima i svim onim što smo dugo zanemarivali. Imamo nevjerojatnu prednost - zahvaljujući internetu, izolacija je u naše vrijeme značajno smanjena, a mi smo umreženi i povezani na način koji je siguran i bogat.
Internet sad pokazuje sve svoje prednosti i svakako ih treba koristiti - sve ono što nismo uspijevali dugo, možemo sad - raditi zajedno, ali od kuće, gledati virtualne izložbe u najpoznatijim svjetskim muzejima, slušati koncerte koje nikad ne bismo imali priliku, birati sadržaje koji nas zanimaju, odmarati se i oporavljati od ubrzanog i otuđenog života.
Koliko je važan altruizam u ovoj situaciji?
- Altruizam je zapravo sasvim prirodan i izuzetno važan: u našoj prirodi je da smo povezani, prihvaćamo se i surađujemo.
Upravo učimo velike, možda najveće lekcije za opstanak: da su prostorne granice zapravo umjetne i ne štite nas, da smo svi jako umreženi i da nije svejedno što se događa nekom negdje tamo daleko na drugom kraju svijeta jer se to vrlo brzo može dogoditi i nama. Ovo je još jedna velika šansa u kojoj svaki pojedinac može učiti odgovorno ponašanje i nije fraza kad kažemo da svatko od nas utječe na druge i na to što će se dogoditi svima nama.
Zora Subotić je klinička psihologinja i psihoterapeutkinja, educirala se u psihoterapiji i neuroznanosti u SAD-u, Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Od 35 godina profesionalnog iskustva, 18 godina radila je kao klinički neuropsiholog u KBC-u Zagreb. U suradnji s kolegama iz Hrvatske i inozemstva educirala niz generacija psihoterapeuta u Hrvatskoj