Lokalni izbori su završili, izabran je novi gradonačelnik s dvoje zamjenika. Čim izborno povjerenstvo službeno potvrdi njegovu pobjedu, on dolazi u gradsku vijećnicu na primopredaju vlasti.
Ne dolazi, jasno, sam: uz njega su šef izborne kampanje, čelnik lokalne stranačke organizacije i glavni savjetnik.
Htjeli su s njim na primopredaju doći i mnogi stranački kolege koji su protekla dva mjeseca lijepili plakate, nosili razglas na skupovima ili pripremali sendviče u kampanji. Ali u vijećnici ipak nije bilo dovoljno mjesta.
Pročelničke funkcije
No svi oni znaju da će ih se novi gradonačelnik sjetiti čim krene sastavljati svoj tim za vođenje grada. Pa nisu uludo poderali cipele u tek završenoj kampanji, a toliko je pročelničkih mjesta. Dosadašnji pročelnik odjela za gospodarstvo zamjerio se novom gradonačelniku svojim izjavama u kampanji.
S ravnateljicom dječjeg vrtića novi gradonačelnik već godinama ne razgovara. A ravnatelj gradskog muzeja ionako mu nije po volji.
To su samo neka od službeničkih mjesta na koja će ubrzo nakon izbora sjesti novi ljudi, po volji novog gradonačenika.
Problem je samo što pročelnici nisu političke funkcije i novi ih gradonačelnik ne može tek tako smijeniti.
Što će učiniti? Kako će dovesti svoje ljude u gradsku upravu? Kako će imenovati za pročelnika svog savjetnika kojemu je to obećao?
Po zakonu, nakon izbora bi se trebali zamijeniti samo gradonačelnik i njegovi zamjenici. Svi ostali u gradskoj upravi trebali bi ostati na svom poslu. Jednako kao i službenici u općinskoj ili županijskoj upravi jer je riječ o profesionalnim funkcijama.
Uglavnom tako i bude: mnogi gradski službenici ostaju na poslu i nakon promjene gradonačelnika.
Ali, ne ostaju na istom poslu, već često dobivaju novo radno mjesto. Uglavnom nepotrebno.
Nepotrebni, a zaposleni
Jutarnji list istražio je kako se kretao broj zaposlenih u lokalnoj samoupravi u proteklih 15-ak godina i na temelju službenih podataka došao do zaključka: između svakih lokalnih izbora broj zaposlenih u lokalnoj administraciji poveća se za barem deset posto. To nije sve. Za otprilike isti broj, oko 10 posto, poveća se i broj radnika u lokalnim komunalnim poduzećima! Ukupno, u svakom mandatu zaposleni se oko 10 tisuća ljudi!
Ako se nastavi dosadašnji trend, za četiri godine u lokalnoj samoupravi bit će zaposleno barem 45.000 ljudi, odnosno 4000 do 5000 više nego danas.
Predsjednik Instituta za javnu upravu dr. Ivan Koprić godinama se bavi tom problematikom i kaže da je barem 30 posto višak. Uvjeren je da je, dakle, trećina ljudi neracionalno zaposlena.
Od lokalnih izbora 2009. do danas broj zaposlenih u općinama, gradovima i županijama, te pripadajućim službama povećan je sa 37.496 na 40.661.
Rast bez opravdanja
U protekle četiri godine nije bilo velikih pomaka u decentralizaciji, dakle nije bilo potrebe za otvaranjem novih radnih mjesta na lokalnoj razini. Povećanje broja zaposlenih stoga se može tumačiti uglavnom kao zbrinjavanje podobnih i “svojih”.
Ali, nisu općinski ili gradski uredi jedina mjesta za zbrinjavanje. U istu svrhu očito služe i brojna komunalna poduzeća čiji su vlasnici općine i gradovi. Prema službenim podacima, već 2008. u komunalnim poduzećima bilo je zaposleno 29.300 ljudi. Zadnje procjene govore kako u lokalnim komunalnim poduzećima radi oko 35.000 ljudi.
Ivan Koprić slaže se da za toliki rast zaposlenih nema opravdanja.
Rekonstrukcije odjela
- Ako imate službenika s kojim niste zadovoljni, uglavnom ga nećete otpustiti već ćete mu otvoriti novo radno mjesto, a na njegovo dovest ćete nekog drugoga. Na lokalnoj je razini puno veća i mogućnost da lokalna politika utječe na radna mjesta. Pogotovo stoga što tamo nema razvijenog civilnog društva niti je prisutna kontrola javnosti - kaže.
Razni su modeli pumpanja lokalne administracije.
- Budući da novi šefovi ne mogu promijeniti pročelnike upravnih odjela, oni provode rekonstrukciju odjela kako bi aktualni pročelnici ostali bez svojih mjesta. Potom imenuju vršitelje dužnosti za nove upravne odjele, a bivše pročelnike raspoređuju na druga, uglavnom savjetnička mjesta - primjer je koji nam je naveo dr. Robert Podolnjak sa zagrebačkog Pravnog fakulteta.
I nije to samo teoretski primjer, takvih je puno u praksi.
Kada je prije godinu i pol tadašnji gradonačelnik Varaždina Ivan Čehok podnio ostavku, a na prijevremenim izborima ga je naslijedio kandidat suprotne političke opcije, HNS-ovac Goran Habuš, u gradskoj upravi Varaždina došlo je do velike čistke. Habuš je odlučio promijeniti sve pročelnike i šefove upravnih odjela te dovesti svoje ljude.
No Čehokovim pročelnicima nije mogao dati otkaz pa su svi, osim pročelnice za financije koja je otišla u penziju, raspoređeni na niže funkcije.
- Svi ti bivši pročelnici danas su na mjestima višeg stručnog savjetnika, što znači da im je plaća manja za par stotina kuna, ali ne rade ništa. Prema njima se ponašaju kao da su kužni, svi ih ignoriraju jer ih smatraju Čehokovim ljudima pa im nova administracija HNS-ova gradonačelnika ne vjeruje i ne povjerava nikakve zadatke u strahu da ne bi nešto odali Čehoku - otkriva jedan od zaposlenika Poglavarstva.
Osim što je dakle doveo desetak novih kadrova na šefovska mjesta, a pritom morao zadržati sve njihove prethodnike, Habuš je i na niže razine zaposlio nove ljude.
Novoizabranim gradonačelnicima sada će se otvoriti još i dodatna mogućnost zapošljavanja po vlastitoj volji.
Politička korupcija
Novi zakon daje pravo gradonačelniku da imenuje članove upravnih vijeća ili nadzornih odbora komunalnih poduzeća mimo skupštine ili gradskog vijeća. Stručnjaci upozoravaju da taj model otvara dodatni prostor za političku korupciju.
Na primjer, ako gradonačelnik nema dovoljno glasova za većinu u Gradskom vijeću, može “kupiti” potrebne vijećnike tako što će ih imenovati u neki NO ili upravno vijeće. To je njihova volja, predstavničko tijelo ne može ih spriječiti u tome.
za 162% porastao broj zaposlenih u županijama od 1997. do 2011.
za 100 % porastao broj ljudi zaposlenih u tijelima općina od 1997 do 2011.
za 63% porastao broj ljudi zaposlenih u gradskim administracijima od 1997. do 2011.
na 321 stanovnika - dolazi jedan zaposlenik lokalne samouprave
Nizozemska nam je najbliža - na 266 stanovnika - jedan lokalni službenik
9 - zaposlenih ima prosječna općina
72 - zaposlena ima prosječan grad
104 - zaposlena ima prosječna županija
(uključeni su i profesionalni političari odnosno župani, gradonačelnici, načelnici i njihovi zamjenici)
Ostali zaposleni koji primaju plaće iz lokalnih proračuna (vrtići, škole, muzeji, knjižnice...)
11.703 - bilo ih je zaposleno 1997.
25.400 - bilo ih je zaposleno 2011.
240 - je općina i gradova koji mogu pokriti više od 75 posto troškova vlastitim prihodima
170 - je općina i gradova koji mogu pokriti manje od 50 posto troškova iz vlastih prihoda
‘Bubalo na bitnim pozicijama zaposlio 30 odanih mu ljudi’
Kada je na lokalnim izborima 2009. Krešimir Bubalo pobijedio Antu Đapića i postao gradonačelnik Osijeka, došlo je do promjene gotovo svih dotadašnjih važnih dužnosnika u četvrtom po veličini gradu u Hrvatskoj. U Osijeku živi 114.000 stanovnika, a godišnji proračun iznosi 428 milijuna kuna.
Prema izvješću Državne revizi je, u osječkoj gradskoj upravi zaposlene su 252 osobe, a u 15 gradskih trgovačkih društava radi ih 2065. Ukupno se godišnje na njihove plaće potroši malo više od 92 milijuna kuna. Kada je Krešimir Bubalo postao gradonačelnik, smijenio je svih deset pročelnika i na njihova mjesta postavio članove ili osobe bliske HDSSB-u. Tako je današnji Osijek u potpunosti u vlasti Glavaševa HDSSB-a, jer imaju gradonačelnika, ali i pročelnike za komunalne djelatnosti, promet, socijalnu politiku, kulturu i ostalo. Prema riječima jednog zaposlenika, Bubalo je zaposlio između dvadeset i trideset novih ljudi, od kojih je jedan dio radio s njim dok je bio osječko-baranjski župan. Krešimir Bubalo je, u manjoj mjeri, promijenio i ravnatelje gradskih osnovnih škola, kao i jedan dio načelnika različitih odjela unutar gradske administracije. Kad je riječ o nižerangiranim službenicima, oni nisu smjenjivani.
Najveći skandal dogodio se početkom ove godine kada je otkriveno da je Josip Vrbošić, koji je u Gradsko vijeće dospio s liste HSLS-a i uz podršku SDP-a, prešao u HDSSB i za nagradu postao predsjednik osječkoga Gradskog vijeća. Nedugo potom njegova je snaha zaposlena u Vodovodu, a sin, koji je tek otvorio odvjetnički ured, počeo je zastupati Vodovod u ovršnim postupcima za naplatu vode. (R. Bajruši)
Smjena vlasti u Zagrebu porezne obveznike mogla bi stajati više od 50 milijuna kuna!
Toliko bi se prema procjenama Jutarnjeg mogla izmjeniti gradska administracija, ostane li, kao što mu to ankete predviđaju, na čelu metropole aktualni gradonačelnik Milan Bandić.
Naime, za očekivati je da neće mjenjati svoje najbliže suradnike u gradskoj upravi (savjetnike i pročelnike), ali bi zato velike rošade mogle nastati u Zagrebačkom holdingu, gdje će ponovno preuzeti vlast.
Da smijeni samo rukovodstvo Holdinga, dakle, članove Uprave, direktore sektora u Dikreciji i šefove 23 podružnice, Bandić bi povećao budžet za zaposlene za oko 12 milijuna kuna na godinu. Toliko bi se godišnje izdvajalo za plaće novog rukovodstva, dok bi smjenjeni šefovi morali ostati u tvrtki. Podijeli im otkaze, troškovi bi zbog troškova otpremnina mogli biti i daleko veći.
Pod pretpostavkom da se broj zaposlenih poveća za 300-injak (kao što je to u Holdingu bio slučaj 2006. na 2007. godinu, dakle godinu dana nakon izbora), trošak zaposlenih mogao bi porasti za dodatnih 40-ak milijuna kuna bruto. Treba reći da se troškovi i naknade za članove Gradske skupštine neće mijenjati budući da tamo nema profesionalaca. Troškovi ovise o odrađenim sjednicama i odborima, pa izmjeni li se i svaki od 51 zastupnika, budžet će ostati manje više isti.
Postane li gradonačelnik SDP-ov Rajko Ostojić, za očekivati je manje promjene u Zagrebačkom holdingu i znatno manje povećanje broja novih kadrova, dakle i niže troškove u gradskom poduzeću.
No zato će se značajne promjene dogoditi u gradskoj upravi, gdje je za očekivati da će poduzeti sve moguće zakonske osnove da zamjeni 18 pročelnika, koji Grad Zagreb stoje oko 5 milijuna kuna na godinu. Tome treba pridodati i dodatnih pola milijuna kuna, budući da Bandić i njegova zamjenica Jelena Pavičić Vukičević imaju pravo na svoju plaću još šest mjeseci.