Šta sve čovika može šokirat, kad prvi put, nakon više od godine dan, odluči otić popit kafu u "Gage", nekadašnji "Balun bar" koji se nalazi Iza Lože.
Taj kultni kafić, odnosno nakultniji splitski kafić svih vrimena, koji je ima i prvi aparat za espresso kafu u bivšoj Jugoslaviji, zatvorija je svoja vrata i više ne radi, piše Slobodna Dalmacija. Razlog tome triba, kako neslužbeno doznaje Slobodna, potražit u imovinskopravnim peripetijama.
Kako Pjaca priča, odnosno konobar koji radi u jednom od okolnih kafića, stvarni vlasnik prostora koji mu je bija nacionaliziran, pa vraćen, a koji u vlasništvu ima 2/3 prostora, od ukupno nekih 50 kvadrata, nije voljan produžit najam čoviku čija je familja već više od 53 godine tu vodila kafić, a koji u svom vlasništvu ima tek nešto manje od dva kvadratna metra prostora. Preostalih 15-ak kvadrata je u vlasništvu države.
Tužni svjedok vremena
I kako se judi ne mogu dogovorit, stavljen je ključ u bravu, zatvoren je kafić u kojemu još uvik stoji inventar i koji je sada samo tužni svidok vrimena koje je bespovratno prošlo. A prošle su 53 godine od otvaranja najpoznatijeg splitskog "tinela".
Gradski "tinel" brojnih Splićana i onih koji su se tako osjećali otvoren je 13. lipnja 1968. godine, a vlasnik mu je bio legendarni Davor Grčić Gaga, bivši nogometaš Hajduka.
Na njegovu šanku Iza Lože stalni gosti bili su likari, profešuri, direturi, advokati, pomorci, oriđinali, pijanci, kockari, malo slobodnije žene, ali i kasniji hrvatski premijeri, kazališni intendanti, rektori, inženjeri... Stalni gosti su bili i Meme, Pajdo, Mare Žebon, slavna 13-ica, odnosno Jozo Partizan koji je gura kolica u luci, a u slobodno vrime isprid "Gage" bi prodava lutriju.
Sve ove godine, do pandemije koronavirusa, na pjaceti Iza Lože i u "Gage" moglo se zateći "dinosaure" koji u taj kafić dolaze od njegova otvorenja i kad jedan dan ne bi došli, onda su bili "ludi".
Jedan od onih koji je tu dolazija svaki dan, ali i svaku noć, bija je i moj pokojni otac Ante, a kolika je jubav i ovisnost bila prema "Gagi" možda najbolje govori podatak da je oni dan, kad je prije osan godin završija u ospitaliji (bolnici) iz koje više nažalost nije iziša, otiša popit kafu u "Gage", ka da je zna da mu je to zadnja kafa u životu. Reka mi je "otić ću u bolnicu, ali prije gren popit kafu u Gage". To je bija njegov uvjet da ode u ospitaliju.
- Nismo nikad mogli bez "Gage". Svi smo tu bili ka braća, zajedno se družili, pivali, opijali, arčili i bančili i živili život punin plućima. Sićan se jedne godine da smo ja i tvoj otac otišli na Pazar di smo kupili svaki po tuku. I tako su te tuke išle s nama po kafićima, a žene su nas čekale doma da ih ispeku.
Ali ostali smo u gradu do navečer i u zadnju smo došli u "Gage", a Gaga nan je da jednu bocu viskija i reka nan da idemo doma. Mi smo tu bocu popili i s našin tukama otišli doma.
Normalno, ni od tuka ni od večere nije bilo ništa, ali za to je kriv "Gaga", tako smo baren rekli ženama - reka nan je Joško Marušić kada smo prije tri godine pisali reportažu o prvih, nadamo se ipak ne i zadnji 50 godin "Gage".
Posebni gušt kad igra Hajduk
I ja san po života proveja u "Gage" jer mi je moj otac Ante bija češće Iza Lože nego doma. Tako san i upozna sve one likove koji su dolazili. Dolazija je Mate Televizija, Machiedo, Fjuba, Tonći Buble, Ante Aljinović Lanča, koji je radija ka vozač na Hitnoj pomoći i u "Prometa", a cili je život govorija da je živija u Ameriku i da je vozija američkog predsjednika. Dolazija je i Rato Jakaša, brico s Pjace, koji je "zna" sve o balunu, ka i Josip Pleško, bivši nogometaš "Splita" i Hajduka"...
Kad si tija nekoga nać, dolazija si u "Gage", a ako si nekome tija šta ostavit ili donit u grad, a nisi se s njin moga nać, ostavija bi mu paket u kafiću i bija si siguran da će ga čekat.
U "Gage" su godinama radile i tri konobarice: Ane Vlajna, Jadranka i Bahra, koja je nažalost umrla. One su znale u svakon momentu šta ko pije. Nije se tribalo ni naručivat, samo bi ih pogleda i one su znale šta moraju ulivat u čaše.
U "Gage" je bila centrala, odnosno centar života onega Splita koji se bespovratno izgubija. Svaki dan je tribalo "timbrat kartelu" i vidit ko je u "Gage". Tu nije bilo bitno ko je ko. I škovacini i profešuri i doturi su imali isti status.
Posebni gušt i doživljaj u kafiću bi bija kad je igra "Hajduk". Onda bi se svi na pjacetu Iza Lože skupili. Svi bi uzeli piće i bilo bi pravo ludilo, a često su i igrači "Hajduka" dolazili da bi proslavili svoje pobjede.
Isprid kafića se sidilo, osin za stolove i na tri šine, koje je Davor Grčić donija s jednoga gradilišta. Ime kafiću "Balun bar" da je Smoje, a kasnije je službeno preimenovan u "Gaga".
Tako je prostor u kojemu je nekada bila pekara prije 53 godine posta kultni kafić, sastajalište Splićana i furešti i prostor koji bi sigurno triba dobit zaštitu "kulturne baštine".
Za kraj valja istaknuti da je u "Gage" bija i papir na koji su se mogli zapisat svi oni koji su pili na dug, odnosno oni koji kod sebe u tom momentu nisu imali dinara.
Na toj listi bilo je svakojakih imena i od onih koji su bili puka sirotinja i koji su jedva sklapali kraj s krajem, pa sve do onih koji su imali, ali su teško plaćali ili do onih koji su odlaskom iz Splita, najčešće u Zagreb, postali poznati političari i pravi hrvatski kulaci, piše Slobodna Dalmacija.